Michael Douglas, UN-ov ambasador mira, na čelu je skupine koja smatra da je aktivizam društvenih mreža presudan u borbi za bolji svijet. Oni savjetuju mlade da koriste Facebook, Twitter i Instagram u „gradnji boljeg svijeta“. Za Douglasa su „sva sredstva dobra da bi se reklo ne naoružanju“.

Iste te mreže i sami koriste kako bi odaslali svoje poruke i video snimke na kojima su izjave poznatih glumaca. Ovakvu je poruku Michael Douglas uputio mladima SAD-a, Europe i svijeta u povodu nedavnog predstavljanja knjige u izdanju UN-a „Action for Disarmament“. On je tom prilikom pozvao mlade da se informiraju, da izraze svoje potrebe, organiziraju klubove i pokrenu kampanje putem socijalnih mreža, sve u svrhu kontrole naoružanja i izgradnje boljeg svijeta.

Douglas na predstavljanj knjige (FOTO: UN/Devra Berkowitz)

Nimalo slučajno, iste mreže su ovih dana preplavljene dijagramima i shemama koje pokazuju enormna ulaganja u naoružanje SAD-a. Predviđeni diskrecijski izdaci za 2015. godinu u vojne svrhe iznose 55 posto ukupnih ulaganja, što znači da 45 posto izdataka otpada na sve druge oblasti - znanost, obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, kulturu, državnu administraciju... Ovi su podaci hladan tuš za veliki broj građana koji do sada nisu obraćali pozornost na to kako država troši novac iz zajedničke kase.

Postoje već i izračuni koliko se škola, bolnica i drugih potrebnih objekata za taj novac može izgraditi, a vrlo su snažne usporedbe s mogućim iskorjenjivanjem siromaštva ukoliko bi se ova ogromna sredstva preusmjerila. Posebno je bitna struktura oružja za koje se ova enormna sredstva izdvajaju. Bespilotne letjelice i slična sredstva već nailaze na snažan civilni otpor u SAD-u, naročito zbog njihove nelegalne i neligitmne upotrebe od strane SAD-a u Jemenu, Pakistanu i Afganistanu, ali fokus kampanje usmjeren je na ograničavanje i aboliciju nuklearnog naoružanja.

Obrazovanje, čini se, više nije potrebno (ILUSTRACIJA: nationalpriorities.org)

Ovo je pitanje nanovo pokrenuto nakon nesreće u Fukushimi, jer se radi o istoj tehnologiji, te nakon tenzija s Iranom zbog moguće proizvodnje nuklearnog oružja. Douglas je osim toga senzibiliziran upravo na problem nuklearne tehnologije s obzirom da njegova obitelj vuče korijene iz bjeloruskog Gomela, koji je udaljen otprilike tek 200 kilometara od Černobila. Strah od nuklearne bombe je odavno već prisutan posvuda i potrebno je nanovo tražiti odgovore na njega. Stoga je odlučio da skupa sa Robertom De Nirom, Morganom Freemanom i drugima pokrene UN-ovu kampanju.

Inače, već nekoliko godina u Europi, Japanu i SAD-u veliki broj organizacija i aktivista okupio se oko inicijative ICAN (International Campaign to Abolish Nuclear Weapons), kojoj su pristupili i mnogi znanstvenici. Na njenom je čelu Ariel Denis, koja je na društvenim mrežama i proširila informaciju o kampanji američkih glumaca.

U uzavrelom svijetu punom napetosti, ovi pokreti i njihove kampanje i akcije, drže nas budnim u pogledu opasnosti koju predstavlja nuklearno oružje. BB – Ban the Bomb krilatica je koja poziva na akciju brojne mlade u Europi, SAD-u i najvećoj žrtvi ovog oružja – Japanu. Na kraju, spomenimo još i to da se ovih dana, usporedo s kampanjom koju u Americi predvodi Michael Douglas, u indijskom Mumbaiju održava International Uranium Film Festival, na kojem se prikazuje i dokumentarni film „Djeca Fukushime“. Ovo je nastavak istoimenog festivala koji se 2010. godine održao u Brazilu, a posvećen je okolišu, rodnom osvješćivanju i debatama o nuklearnoj tehnologiji.

Lupiga.Com

Naslovna ilustracija: quantumrevolution.net