Nakon Pule, Splita i Vukovara, predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović je na čelu kolone skupocjenih crnih limuzina i pod licitarski dizajniranim barjakom, s Pantovčaka stigla na četiri dana u svoj ured u Zadar, u Dalmatinsku tvrđavu HDZ-a pod neupitnom upravom Božidara Kalmete, kontroverznog višegodišnjeg zadarskoga gradonačelnika i bivšeg HDZ-ovog ministra, koji je zadužio javnost vicevima o „farbanju tunela“ i znatiželjom radi ishoda službene istrage o njegovoj ulozi u kriminalu na autocestama. Kao svaki put dosad, najbliži suradnici Kolinde Grabar-Kitarović i stranačka logistika, po njezinom naputku, prikazuju privremeno preseljenje Ureda sa zagrebačkog elitnog brijega „među narod“ - uz projekt „uspravnice“ - kao jednu od najvažnijih odlika dosadašnjeg tijeka predsjedničina mandata.

Više je nego neobično da to njezini PR stručnjaci drže uputnim razglasiti javnosti, jer nema pokrića da se nakon preseljenja Predsjedničina ureda i pompe u dijelu naklonjenih joj medija išta promijenilo nabolje u krajevima, gdje su je tv-kamere hvatale u gro planu kako se smješka oduševljenim građanima, maše im i pruža ruke, prigodno miluje za tu priliku privedenu joj djecu, fotografira se s mjesnim aktivistima HDZ-a i čini sve što su činili i čine svi likovi s vrha svake vlasti kad žele ostaviti dojam da žive s narodom i samo za narod, razumiju ga i spremni su mu pomoći. Ljudi još dan-dva prepričavaju što su čuli i vidjeli, neki i povjeruju u obećanja, ali životna ih svakodnevica svejednako grubo gazi već s novim računom za režije. 

Predsjednica pokazuje da zna i s ribom (FOTO: Hina)

Dvomandatni bivši predsjednik Stjepan Mesić, jamačno najveći vicmaher među političarima, jednako je sijao neutemeljeni optimizam na svojoj „Kavi s građanima“. U 100 susreta ugostio je 8.000 ljudi. Njegov nasljednik Ivo Josipović svojim se „kavicama“ nastavio državnički udvarati građanima varljivom slikom Doriana Greya. I skončao kao rečena slika. Iza Mesića su makar ostali žestoki neprijatelji „naivne dobrodušnosti i viceva“, a iza Josipovićevih „kavica“ nije ostalo gotovo ništa - tek šaka oponenata koji ga se još sjećaju i usahla ambicija političkog neoaktivizma. 

Što želi postići, a uistinu postiže, Kolinda Grabar-Kitarović seljenjem Pantovčaka po Hrvatskoj?

„Građani imaju interes za ovim projektom“, kazali su Tporalu iz Uredu predsjednice RH, „a na terenu se lakše komunicira i u neposrednom kontaktu više dozna o konkretnim problemima s kojima se susreću građani, ali se i pokazuje da vlast nije nešto daleko i nedostižno“. Smatraju da je nakon izmještanja Ureda bilo pozitivnih pomaka, a ističu da se tek nakon što je Ured predsjednice bio u Puli počelo rješavati problem Muzila. Grabar-Kitarović je zamislila otprilike svaka tri mjeseca predsjednički stolovati u drugom kraju RH, pa će nakon Zadra doći na red Međimurje, Gorski kotar…

Koliko je samo kava s građanima popio Stjepan Mesić (FOTO: Lupiga.Com)

Dobro, nije to baš čergarenje radi bildanja bez pokrića natprosječnog samoljublja i vlastoljublja HDZ-ove „žene iz naroda“, kako se može čuti među stand up oponentima njezinih selidbi. Najmanje dvije činjenice potiru dojam o prevazi osobnog ega nad širim političkim interesom opcije koju zagovara u zemlji i kojoj povlađuje u međunarodnim odnosima. Prva je ta da su prethodne selidbe obavljene upravo u kritičnom razdoblju žestoke predizborne kampanje HDZ-a sa svojim dijelom militantnih ratnih veterana, koalicijskim „domoljubima“ i Crkvom za osvajanje vlasti u zemlji. Druga je činjenica ta da je za odredišta svojih posjeta u lokalnoj sredini, osobito za privremenog boravka Ureda u Splitu, u zgradi HDZ-ovog župana, pomno birala mjesta s vlašću svoje „bivše“ stranke. 

Izbor Zadra za privremeno sjedište Ureda predsjednice RH ima također duboko političko zašto i zato u rusvaju među vladajućim rogovima u vreći te u, za koji dan, unutarstranačkim izborima u HDZ-u. Poznato je da opcija s koalicijskim „domoljubima“ u vlasti trpi blamažu za blamažom, pa im je fitilj strpljenja gotovo izgorio, stoga predstoji preslagivanje u vlasti ili novi izbori, a Tomislav Karamarko mora amortizirati naraslo nezadovoljstvo u HDZ-u zbog impotencije u podjeli izbornog plijena, ali i uspostaviti novu upravljačku konstrukciju te pripremiti stranku za izazove, koji ga neće poštedjeti - manje s oporbenih barikada, a znatno više i opasnije sa strane Mosta, premijera Tihomira Oreškovića s vidljivom ambicijom stjecanja političkog legitimiteta („kolaboracija“ s novim Mostom, posjeti Vukovaru i drugim krajevima), pa i dijela radikalnih koalicijskih „domoljuba“.

U tom opet kritičnom času za HDZ, ali i vjerodostojnost šarolike desne vlasti koja iskazuje krajnju nesposobnost za početi bilo koju od obećanih reforma, evo predsjednice na političkom poslu koji nema blage veze s boljim životom građana, ali ima itekakve s logističkom uporabom Pantovčaka za separatne interese jedne političke opcije. Predsjedničin ured, recimo, hvali se time da je riješila problem velikog vojnog kompleksa bivšeg JNA na poluotoku Muzilu u Puli, što nije istina. Za lanjskog boravka Ureda u Puli - a Istrom desetljećima vlada IDS, dok HDZ tamo nije vrijedan spomena - razgovarala je o turističkoj prenamjeni te iznimno vrijedne nekretnine, ali projekt je pokrenut prije nego je Grabar-Kitarović i kandidirana za predsjednicu.

Ono što će ostati iza predsjedničinog posjeta zasigurno je bezbroj snimljenih fotografija (FOTO: Hina)

Izmjenama GUP-a dopušta se gradnja luksuznih vila, golf igrališta, apartmana i marina za nautičare, a udruga Volim Pulu vodi veliku akciju da se Muzil odmah otvori građanima. Nakon što je predsjednica vratila Ured u Zagreb, na kompleksu Muzila ne vidi se njezina ruka. Ništa ne se događa drukčije i brže od već viđene mic po mic dinamike. Neusporedivo je više od Grabar-Kitarović učinio bivši, IDS-ov ministar turizma Darko Lorencin. Njezino izmještanje Ureda ostalo je tek samodopadna parada, jer predsjednica nema ovlasti za odlučivanje o operativnim potezima mimo vlade i lokalne samouprave niti je pozvana uplitati se na taj način u upravljanje državom. 

Život u Vukovaru i dalje je najskuplji i najnekvalitetniji u RH nakon što je Grabar-Kitarović boravila u njemu. Nova HDZ-ova vlast nije u stanju riješiti ni neke osnovne probleme svojih građana (npr. grijanje i zapošljavanje), a ništa nije učinila za smirivanje međunacionalnih napetosti što ih je HDZ „domoljubno“ produbio organiziranim čekićanjem ćirilice. Iza Ureda predsjednice ostalo je tek obećanje o uplati izvjesne svote i pokroviteljstvo nad preinakom vukovarskog vodotornja u turistički objekt. Sramotno malo, za život građana - ništa. Zašto prva hrvatska predsjednica nije, što joj je kolumnom na jednom internetskom portalu zamjerio prethodnik Ivo Josipović, makar poslala jasnu poruku protiv eskalacije progona srpske nacionalne manjine i govora mržnje u Hrvatskoj? Recimo, to joj je i ustavna dužnost, Muzil nije. Morala je jasno poručiti usijanim glavama s obiju strana - mržnja i progon manjina no pasaran! Morala je, ali nije. Kao što je morala, a nije jer, kaže, „nije čula“, smjesta napustiti nogometnu utakmicu između Hrvatske i Izraela u Osijeku čim su „navijači“ počeli skandirati „za dom spremni“. Budući da se pokazalo kako šoveni drže do njezina Facebook „apela“ uoči utakmice kao do lanjskog snijega, pa time štete i njezinom dignitetu, pravi bi predsjednički potez bio u nacionalizmom pregrijanoj istočnoj Hrvatskoj dohvatiti se službenog mikrofona i takvima reći da ona nije predsjednica reinkarnirane Endehazije. I odvesti se natrag na Pantovčak. 

Kad već ni sudac nije našao potrebnim prekinuti susret, a izraelski nogometaši nabiti loptu među ZDS publiku i povući se s igrališta u svlačionicu, sportskom reporteru HRT-a v.d. Siniše Kovačića ostavljena je sloboda, u duhu proklamirane objektivnosti informiranja i profesionalne savjesti novinara, izvijestiti javnost o „veličanstvenoj atmosferi u gledalištu“. I to je život, reći će netko. Da, ali kakav? Nije li upravo Grabar-Kitarović prisegnula poravnavati hupsere, gasiti požare i širiti prostor razumu u građanskoj svakodnevici umjesto da glumi „majku svima“, a prosipa toplinu samo nekima. Nerijetko krajnje besprizornima.

A ovo je tek prva godina mandata (FOTO: Hina)

„Naši otoci naš su biser i zaslužuju više nego što im dajemo“, otkrila je toplu vodu sada u Zadru, a pripada vladajućoj sljedbi koja je proračunski desetkovala stavke ključne za život izumirućih otočana: vodoopskrbu, brodske i trajektne veze s kopnom (međuotočne ni ne postoje), infrastrukturu, turističke projekte, opskrbu prehrambenim i drugim proizvodima…

„Kako bismo motivirali mlade da ostanu na otocima i one koji su otišli da se vrate, treba ulagati u otočnu infrastrukturu, uvesti širokopojasni Internet i češće te jeftinije brodske linije. Dovest ćemo svijet na otoke, a njih približiti svijetu. Predugo se odgađalo s izradom zakonskog okvira za revitalizaciju otoka i nadam se da će moj posjet potaknuti da se u tom smislu pokrene sinergija državnog i privatnog ulaganja“, obećanja su izrečena u Zadru. No, predsjedničin posjet neće pokrenuti nikakvu sinergiju, jer se to nije dogodilo ni za privremenog ustoličenja Ureda u Puli, Splitu i Vukovaru niti će se dogoditi kada se pojavi u Međimurju, Gorskom kotaru… Ne samo zato što za set slatkih riječi u koje ni sama ne vjeruje nema minimum novca u državnoj blagajni - u koju će se 2016. godine sliti desetak milijardi kuna manje (aproksimativna računica prije rebalansa, već uoči godišnjih odmora) od uprihodovane svote - nego i zato, jer za reforme i razvojne prioritete nema elementarne suglasnosti među vladajućim rogovima u vreći. I tako će biti sve dok među partnerima HDZ&“domoljubi“&Most ne pukne promiskuitetna politička ljubav.

I dok po svojim putovanjima uči ribare loviti ribu, ratare uzgajati rižu, pilote pilotirati borbenim lovcima, žene rađati djecu, umjetnike stvarati neprolazna djela… narod u državi okovanoj žilet žicom - više nema dovoljno trave za tri dnevna obroka. Srećom za „Hrvatice i Hrvate i sve građanke i građane RH“, to je tek početak, iz prve godine mandata. Dobro je zato - u međutku učestalih i za državu većinom jalovih putovanja u bijeli svijet: 32 za godinu dana, Josipović 35 u pet godina - da Hrvatska ima predsjednicu koja će svaka tri mjeseca, preseljenjem Pantovčaka u drugi kraj, pokazati koliko joj je stalo do igara, kad već narod ima sve manje kruha.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Hina