Slavni prirodoslovac Josip Pančić, posebno poznat po jednoj endemičnoj omorici koja je dobila njegovo ime, rođen je prije 200 godina, ali su se proučavatelji podijelili oko točnog datuma. Iako se stručnjaci o njegovu životu i djelu slažu do tančina, naizgled nevažnu medijsku formu „dogodilo se na današnji dan“ doveli su u nemoguću situaciju. Postoji ozbiljna dvojba je li taj Primorac iz Ugrina kraj Bribira u općini Novi Vinodolski rođen prije 200 godina na 5. travnja ili će „današnji dan“ biti tek 17. travnja?

Pančić je otkrio više od stotinu novih biljaka, prvi u regiji osnovao botanički vrt, napisao monografiju o drveću, objavio knjigu o ribama, te bio prvi predsjednik Srpske kraljevske akademije, današnje SANU. Na stranicama Biološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu smatraju da se Pančić rodio 17. travnja, dok se izdanja Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža iz Zagreba čvrsto drže 5. travnja. Na stranicama SANU koriste dva datuma ravnopravno „5/17.4.“.

Djetinjstvo i školovanje

U osnovnim podacima o životu, biografi kažu da su Josipovi majka Margareta i otac Pavao rano umrli, a kuća se brzo raskućila i porušila, te kroz nju prorastalo stablo pajasena. O mladom se Pančiću brinuo njegov stric Grgur, teolog, kanonik i župnik u Gospiću. Josip je kod njega pohađao osnovnu školu. Gimnaziju je završio u Rijeci, koju su u isto vrijeme polazili drugi velikani Ivan Mažuranić i Franjo Rački.

Josip Pančić sjedi u društvu s Lazarom Dokićem i Jovanom Žujovićem - snimljeno 1883. godine (FOTO: Wikipedia)

U njegovom rodnom mjestu, međutim, imaju zamjerki i na oblik prezimena pod kojim je taj botaničar proslavljen. Aktualni bribirski župnik Ante Cindrić, koji ondje služi 42 godine, kaže da se u župnim maticama prezime piše „Panćić“, a domaći književnik Milorad Stojević spominje i oblik „Pancić“. No to je ništa prema situaciji s očuvanjem samih matičnih knjiga. Prethodni župnik, koji je prepisao staru knjigu „Stališ duša“ jer je već bila posve pohabana, „ubijen je po partizanima“ a župa je sve do Cindrićeva dolaska, 1960. godine ostala bez župnika. Jedan vjernik zakopao je u trap prepisane knjige i one su tako sačuvane te su kasnije odnesene u Državni arhiv u Rijeci, kazao je župnik Cindrić i za provjeru datuma nas uputio na Arhiv.

No u Državnom arhivu u Rijeci su priopćili da posjeduju župne matice od 1682. do 1736. i od 1815. do novijih dana. Podatke o Pančiću, nažalost, nemaju jer se rodio 1814. godine. U kartoteci stoji naznaka povjesničara Mile Bogovića, današnjeg biskupa gospićko-senjskog, da za to vrijeme nedostaju matice Senjsko-modruške biskupije. Rješenje smo potražili u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu.

Ništa ni u 23 dužinska kilometra Hrvatskog državnog arhiva (FOTO: Wikipedia/Roberta F.)

Očekivali smo da će se u 23 dužinska kilometra gradiva od 10. stoljeća do današnjih dana, raspoređenoga u 1850 arhivskih fondova i zbirki, kako se vole predstaviti u toj ustanovi, naći i komadić papira o rođenju glasovitog Pančića. Bez osnova, jer smo dobili isti odgovor kao i u Rijeci.

Zamoli smo za pomoć akademika Petra Strčića, nekadašnjeg ravnatelja Državnog arhiva i aktualnog voditelja Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU u Rijeci. Rekao je da će promisliti što bi se moglo napraviti. Dan potom nas je ljubazno nazvao i rekao: nema rješenja. Građa je nepovratno uništena, bez rezerve. Još je samo dodao: možda se nešto pronađe u kakvoj korespondenciji.

Odlazak u Srbiju

Pančić je najprije studirao današnji Mudroslovni fakultet u Zagrebu, ali je nezadovoljan manjkom prirodoslovnih sadržaja otišao na studij medicine u Peštu. Ondje je uz financijsku potporu strica Grgura i sam dodatno zarađujući, doktorirao za deset godina, 1842. godine. Posebno je zavolio botaniku, kojoj je poklanjao sve svoje slobodno vrijeme koje mu je preostajalo od liječničkih obaveza. Iz Beča 1846. odlazi u Srbiju, u kojoj će postići sve svoje uspjehe i ostati u njoj do kraja života. Godine 1853. imenovan je profesorom prirodopisa i agronomije na Liceju (od 1863. Velika škola) u Beogradu, gdje je osnovao prirodoslovnu zbirku, knjižnicu i prirodoslovni kabinet, a utemeljio je i botanički vrt, i popeo se ne vrh piramide društvenog ugleda postavši prvi predsjednik SANU.

U Kragujevcu se Pančić okućio. U siječnju 1849. u Ćupriji na Velikoj Moravi vjenčao se s Ljudmilom, kćerkom ing. Franca Kordona. Vjenčao ga je iguman glasovitog manastira Ravanice pokraj Ćuprije, rađenoga od 1375. do 1377. kao zadužbina kneza Lazara. Taj je podatak otvorio mogućnost da se preko matice vjenčanih dospije do točnih podataka o Pančićevu rođenju, za kojim smo krenuli kroz zavičajne arhive, muzeje, biblioteke i mjesne crkve Pomoravlja.

Pančić je želio da ga se pokopa na vrhu Kopaonika, danas je tamo mauzolej s njegovim posmrtnim ostacima (FOTO: Wikipedia/Bobik)

Pančić je odavde botanizirao diljem Srbije i izvan nje, a njegovo najomiljenije odredište bila je planina Kopaonik. Posjetio ju je petnaestak puta, posljednji put dvije godine prije smrti. I nakon smrti, koju je dočekao kao dugogodišnji Beograđanin, 25. veljače 1888., želio je da ga pokopaju na vrhu Kopaonika. To su planinari Srbije ostvarili 1951., te njegove zemne ostatke u kovčegu od omorike prenijeli i položili na vrh Kopaonika, koji je dobio ime Pančićev vrh. Ondje je za Pančića napravljen mauzolej od kopaoničkog granita.

Kroz šumadijske arhive

Iz središnjeg kragujevačkog hrama, Saborne crkve, uputili su nas na arhiv Šumadije u Kragujevcu. Obećavajući napis na njegovim mrežnim stranicama da raspolaže, među inim, matičnim knjigama vjenčanih od 1849. do 1905. godine, povjesničar Slavko Stepanović je učinio nešto nedostupnijim. Kazao je da se građa čuva tamo gdje je nastala, što bi u ovom slučaju moglo biti u Zavičajnom arhivu Jagodina. Sva pak građa od nacionalnog značaja, koja je vezana za život Kragujevca kao prijestolnice vazalne Srbije, premještana je u Beograd. U Jagodini smo imali samo telefonski broj Narodne biblioteke. Brižan glas knjižničarke nas je s potrebnim podacima usmjerio prema Istorijskom arhivu Srednjeg Pomoravlja, čiji su službenici brzo ustanovili da nemaju podataka o Pančiću i uputili nas natrag u Ćupriju.

Pokucali smo na vata arhiva u Ćupriji, ali ni ondje nikakva traga. Smatrali su da se taj dokument možda može naći u arhivu Manastira Ravanica, budući je upravo iguman Ravanice vjenčao Pančića. No, vrijedne samostanske sestre nisu uspjele pronaći ništa. Kad smo izgubili svaku nadu, uputile su nas na crkvu sv. Georgija u Ćupriji, najstariju crkvu u samom gradu, u kojoj je Pačić vjenčan.

Pokucali smo na vrata manastira, ali ni tamo ništa (FOTO: Wikipedia/Petar Milošević)

Prota Milija iz crkve sv. Georgija u Ćupriji prethodnih je dana bio teško uhvatljiv. Pred Uskrs po cijele dane obilazi kuće i nosi vodicu, pa smo ga jedva uspjeli „presresti“ telefonom dva puta nakon službe. No, prota Milija je razbio našu nadu nakon prve rečenice. U napadu Bugara na Ćupriju 1915. godine izgorjele su sve matične knjige, kazao je i ostavio tek mali tračak nade obećanjem da će pretražiti ljetopis koji je pisao njegov prethodnik. Za vikend je međutim odgovorio da u njemu postoji samo sumarna zabilješka da je Pančić tom prilikom u crkvi sv. Georgija kršten u pravoslavnu vjeru i vjenčan istodobno.

U čemu je „kvaka“?

Sugovornici i kolege kojima smo otkrili problem pokušali su prozreti logiku dva datuma Pančićeva rođenja. Jedan se sjetio da su ljudi ranije nerijetko znali prijaviti rođenje djeteta s kašnjenjem od nekoliko dana pa i tjedana, te da su možda zbog toga „isplivala“ dva datuma. Drugi je smatrao da je možda u pitanju razlika između datuma kad je dijete rođeno i kršteno, a treći da je „kvaka“ u pomaku između gregorijanskog i julijanskog kalendara. Ako je, primjerice, neki blagdan padao na 5. travnja za osobu koja pripada katoličkoj vjeri i gregorijanskom kalendaru, taj isti blagdan bi u „pravoslavnom kalendaru“ bio 18. travnja. No, te pretpostavke nije bilo moguće provjeriti. U stručnim krugovima taj problem često nisu ni uočili jer se ne tiče stručnog merituma.

Jedan visokopozicionirani stručnjak za šume nam je savjetovao da si uzmemo datum koji nam djeluje uvjerljivije. No novinarstvo, koje je bezbroj puta opravdano izloženo kritici znanstvenika zbog netočnosti ili površnosti, ovaj put ne može prihvatiti „dupleks“ datum jer mu ruši osnovno načelo žanra. Može se samo jednom u godini roditi „na današnji dan“. Preostaje nam samo vrednovanje dostupnih biografskih tekstova. Spomenice SANU, ustanove kojoj je Pančić bio na čelu i sam dao svoje podatke, čine se sljedećim najvjerodostojnijim izvorom. Zahvaljujući trudu voditeljice Središnje biološke knjižnice u Zagrebu, Grozdane Sirotić, domogli smo se Spomenice SANU posvećene Pančiću iz 1939. godine.

Iako je široj javnosti poznat tek po endemičnoj omorici, Pančić je otkrio više od stotinu novih biljaka (FOTO: Wikipedia/Goldfinger)

Tu knjigu desetljećima nitko nije otvorio, čak ju prigodni biografski članci i ne spominju. U njoj stoji: „Josif Pančić rođen je 5. aprila 1814“. Međutim, posebno izdanje SANU iz 1964. „Pančićev život“ Danke Mitranović unosi podatak da je rođen 17. travnja. Mitranović se kod izricanja toga datuma ne poziva izravno ni na jedan izvor. U knjižnici HAZU nalazimo još neotvaranu knjigu „Pančićev život“, neobrezanih stranica. Na njezinu kraju se nalazi popisu literature u kojem autorica navodi arhivu SANU i građu Istorijskog instituta SANU. U tim navodima nalaze se i dva rukopisa o biografiji Josipa Pančića koji su nam nedostupni. Jesu li oni uzrok nastanku dileme o Pančićevu rođenju nismo mogli provjeriti.

Na kraju ove kafkijanske potrage ipak ne smije ostati nespomenuto ono što je poticaj za pisanje teksta: Pančićeve zasluge i danas su velike i neprolazne, jer je praktično utemeljio prirodnu znanost u Srbiji i u dijelu Balkana, kazao je akademik SANU Vladimir Stevanović. A prema Antunu Alegru, profesoru na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, one nisu mnogo manje ni u Hrvatskoj iz koje je potekao, jer je znanost nedjeljiva. Teško je odgonetnuti zašto je život Pančića odveo u Srbiju, a njegova prijatelja Šibenčanina Roberta Visianija (1800.-1878.) u Italiju, gdje je proveo svoj život i napisao niz prvenstvenih radova o flori Dalmacije, domeće Alegro.

Naslovna fotografija: Lupiga.Com