U utorak u rano poslijepodne, hrvatska javnost zabavljala se verbalnim vratolomijama Bože Petrova. Metkovski gradonačelnik tvrdio je da je HDZ prihvatio njegov uvjet o nestranačkom premijeru, premda je Tomislav Karamarko sam govorio da bi mogao preuzeti tu dužnost, a posebno su bila upečatljiva Petrovljeva objašnjenja da vlada Mosta i HDZ-a ne bi bila koalicija nego suradnja. Činilo se, međutim, da tim dvjema strankama ništa više ne stoji na putu formiranja parlamentarne većine, za što bi im poslužio i poguranac zastupnika Milana Bandića.

Čak je i za šokantnu ostavku Ive Sanadera, u ljeto 2009. godine, bilo više naznaka nego da će Milanović ipak pristati na Mostove uvjete (FOTO: Lupiga.Com)

Dan ranije Zoran Milanović nastupio je na konferenciji za novinare kao da se pomirio s odlaskom u opoziciju ili da se možda nada ponavljanju izbora. Most je optužio da sudjeluje u operaciji spašavanja HDZ-a, za što doista postoje brojne indicije, Karamarkovu stranku ponovno je nazivao kriminalnom organizacijom, o čemu svjedoči optužnica koja je protiv njih na snazi i negirao je izborni legitimitet eventualnog nestranačkog premijera, što je notorna činjenica. Ništa, dakle, nije sugeriralo da će Milanović ipak pristati na Mostove uvjete. Čak je za šokantnu ostavku Ive Sanadera, u ljeto 2009. godine, bilo više naznaka, jer se kalkuliralo da bi se on mogao kandidirati za predsjednika Republike.

Ali, onda je Milanović, doslovno preko noći, odlučio napraviti spektakularan obrat i u pismu Mostu suglasio se s ulaskom u zajedničku vladu s HDZ-om. Petrova je predložio za premijera, no odmah se složio i s nestranačkom osobom na tom mjestu. Uistinu je teško procijeniti što će se događati idućih dana. Premda je Most već faktično prihvatio nastavak pregovora i s koalicijom Hrvatska raste, neće biti iznenađenje ni ako ta cijela konstrukcija naposljetku ipak propadne. No, uzmimo da će se tri strane nekako dogovoriti i da će sastaviti Vladu i to s Petrovom premijerom. Posve je neizvjesno bi li takav novitet u svjetskoj političkoj praksi uopće koliko-toliko funkcionirao, ali već sada je moguće prognozirati političke posljedice za sve ključne sudionike ovog projekta.

Mostovi ljudi koji su dosad izašli iz anonimnosti, uključujući i Petrova, pokazali su goleme ambicije i izrazito skromne političke kapacitete (FOTO: Hina)

Mostovi ljudi koji su dosad izašli iz anonimnosti, uključujući i Petrova, pokazali su goleme ambicije i izrazito skromne političke kapacitete. To su redom lokalni autsajderi bez ikakve ideje o tome što je upravljanje državom, uz dodatak znanstvenika upitne vrijednosti, Roberta Podolnjaka i Ivana Lovrinovića. Povjeriti njima važne ministarske resore krajnje je riskantno. Kako bi se, recimo, premijer Petrov snalazio u Bruxellesu na sjednicama Europskog vijeća? Danas se još bavi odvozom smeća u Metkoviću, a sutra bi trebao odlučivati o izbjegličkim kvotama i proceduri prekomjernog deficita. To je jednostavno nezamislivo.

Ali, nije nužno da bi se loši učinci Mostovih visokih državnih dužnosnika nepovoljno odrazili na rejting stranke. Njihovi su birači protestnog karaktera, najvažnije im je oponiranje HDZ-u i SDP-u i moglo bi im sasvim dovoljno biti to što je, eto, Petrov postizborno matirao obje stranke. Most ne samo da bi mogao zadržati svoje birače, nego bi možda privukao i nove - one koji su oduševljeni što se napokon pojavio netko tko je ponizio HDZ i SDP, neovisno o cijeni tog postignuća.

Za prosječnog birača HDZ-a jedna je stvar ipak iznad ideologije - vlast (FOTO: Lupiga.Com)

HDZ-ove pristalice sigurno neće biti sretne koalicijom sa SDP-om, strankom čiji članovi, kako ih je uvjeravao Karamarko, ne vole Hrvatsku i žele je uništiti. Snovi o lustraciji komunističkih uzurpatora i njihovih nasljednika bili bi grubo prekinuti. Lako je moguće da bi neka desna stranka ojačala prokazujući HDZ za izdaju. Međutim, HDZ-ovi birači najtvrdokornija su politička sljedba u novijoj europskoj povijesti. Oni za svojim vođama idu "i u nebo i u pakao".

Karamarko je u proljeće 2012. godine, kad se natjecao za dužnost predsjednika stranke, lansirao tezu da je koalicija HDZ-a sa SDSS-om bila sramotna i to je potaknulo strastvenu mržnju hadezeovaca prema Miloradu Pupovcu, njihovom nekadašnjem koalicijskom partneru. Međutim, zadnjih tjedan Karamarko je kao kandidat za mandatara pokušavao dobiti i podršku SDSS-a pa je razgovarao i s Pupovcem, a nitko mu to nije zamjerio. Za prosječnog birača HDZ-a jedna je stvar ipak iznad ideologije - vlast. Zato će povratak te stranke u vlast, kakva god da ona bila, nakon četiri godine nepodnošljivog boravka u oporbi vjerojatno više pozitivno nego negativno odjeknuti u HDZ-ovom puku.

Zorana Milanovića SDP-ovi birači već ranije su napuštali smatrajući da "nije pravi ljevičar" (FOTO: Lupiga.Com)

No, SDP-ovi birači su malo drugačija priča. Dobar dio njih je u jednom trenutku okrenuo leđa SDP-ovoj Vladi i priklonio se Mireli Holy, jer su smatrali da Zoran Milanović „nije pravi ljevičar“. Ulazak u koaliciju s HDZ-om, i to aktualnim Karamarkovim, za mnoge bi birače SDP-a, ali i dužnosnike, sigurno bio neprobavljiv potez. Stoga bi u tom slučaju valjalo očekivati turbulentno razdoblje u toj stranci i pad popularnosti.

Milanović je, po svemu sudeći, zaključio da ne može prepustiti Hrvatsku Karamarku i Petrovu, da to ne bi bilo u skladu s nacionalnim interesima, pa je pristao na ucjenu Mosta i odlučio im se priključiti u ulozi svojevrsnog nadzornika. Takva taktika i nije skroz izvan pameti, ali veliko je pitanje hoće li birači SDP-a za nju imati razumijevanja.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Hina

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Ustavne vrednote u doba krize".