Iako kod nas ne postoji praksa da utjecajne osobe uređuju jednako poznate i utjecajne tiskovine, to u zapadnom svijetu nije nikakva novost. New Statesman, britanski tjednik, jednu od rijetkih ljevičarskih tiskovina na Otoku, koju je 1913. godine pomogao osnovati sam George Bernard Shaw, prošlog je tjedna u ruke dobilo seksualno zlostavljano dijete rastavljenih roditelja, bivši narkoman, alkoholičar i bulimičar, Russell Brand koji je iz perspektive stand up komičara podijelio lekcije lijevo i desno. Ovom prilikom predstavljamo vam intervju koji je dao BBC-ju objašnjavajući odakle mu pravo da uređuje politički list premda u životu nije izašao na izbore i zašto ne treba glasati.

Russell Brand (FOTO: diariocambio.com.mx)

Tko ste vi da uređujete politički magazin?

Pretpostavljam da sam pristao zato što me zgodna žena lijepo zamolila. Ne znam koji je tipični kriterij za uređivanje takvog lista. Ne poznajem mnogo ljudi koji se time bave... Boris (Johnson, konzervativni gradonačelnika Londona op.a.) to je nekada radio, zar ne? I ja sam osoba s čudnom kosom, dobrim smislom za humor, ne znam mnogo o politici, mogao bih to raditi...

Je li istina da Vi niti ne glasate?

Istina je, da.

Odakle Vam onda autoritet da uopće govorite o politici?

Autoritet ne uzimam iz postojeće paradigme koja je prilično uska i služi samo nekolicini ljudi. Pokušavam gledati izvan nje i tražiti alternative koje bi mogle biti na usluzi ljudima i društvu. Mislim prije svega na alternativne političke sustave...

Poput?

Oni još nisu izmišljeni. No, znam što ne smiju biti. Ne smiju uništavati planet, ne smiju stvarati golemi disparitet između bogatih i siromašnih, ne smiju ignorirati potrebe ljudi. Funkcionalnost sustava ne moraju dokazivati ljudi koji uređuju novine, već političke elite, moćnici.

Kako zamišljate da ljudi dolaze do moći?

Postoji hijerarhijski sustav koji se održava generacijama.

Moć se dobiva na izborima, tako što ljudi za njih glasaju. Tako funkcionira demokracija.

Ja mislim da to baš i ne funkcionira najbolje. Obzirom da uništavamo planet, obzirom da postoji ogromna razlika između siromašnih i bogatih... To što vi govorite jest da nema alternative.

Ne, ne. Ja ne kažem da ne postoji alternativa. Mene samo zanima zašto Vi mislite da vas treba slušati ako ne želite niti izaći na izbore.

Vi ne morate slušati moje političke ideje. Ali ne radi se o tome da ja ne glasam zbog apatije. Ja ne glasam zbog apsolutne ravnodušnosti, zbog umora od laži, prevara i izdaje političke elite koja se sada već ponavlja generacijama. Koja je sada dosegla vrhunac. Postoji indisponirana „podklasa“ koja je obespravljena, razočarana i koju ovaj sustav ne predstavlja. Glasati u ovakvim okolnostima je zapravo suučesništvo i opravdavanje takvog sustava.

Zašto onda ne promijenite taj sustav?

Pokušavam.

Zašto ne počnete tako da glasate?

Mislim da to ne funkcionira. Ljudi su već glasali i to je ono što je kreiralo trenutno stanje.

Kada ste posljednji puta glasali?

Nikada. Mislite da je to jako loše?

Izrabljujemo siromašne ljude diljem svijeta (SCREENSHOOT: BBC)

Znači, oformili ste svoje mišljenje prije nego što ste bili punoljetni?

Zapravo, bio sam prezauzet, s obzirom da sam bio ovisnik u to vrijeme. Upravo zbog toga jer dolazim iz društvenih uvjeta koje potencira ovaj indiferentni sustav koji je osmišljen da se bavi potrebama velikih korporacija dok ignorira populaciju koju bi trebao služiti.

Znači vi okrivljujete političke elite zato što ste imali problema s drogom?

Ne, ni u kojem slučaju. Ja tvrdim da sam dio socijalno ekonomske klase kojoj političke elite ne služe. Ovisnost o drogama jedan je od problema koje takvo društvo generira. Kada imate golemu populaciju o kojoj se slabo brinete, ljudi upadaju u probleme s drogom. Također, ne osjećaju želju da se bave političkim sustavom jer vide da taj sustav za njih ne radi ništa. Vide da nema nikakve razlike, vide da im taj sustav ne služi.

Naravno da ih ne služi kada ne žele glasati.

Apatija ne dolazi od nas, od ljudi. Ona dolazi od političkih elita. Oni su apatični za naše potrebe, oni brinu za potrebe korporacija. Zar Torijevci (konzervativna politička stranka u Velikoj Brojtaniji, op.a.) u ovom trenutku ne tuže Europsku uniju jer se pokušavaju ukinuti bankarski bonusi? Zar se to ne događa u ovom trenutku u našoj zemlji? Događa se, zar ne? Dakle zašto bih se pridružio tome?

Vi ne vjerujete u demokraciju, zar ne? Vi želite revoluciju, zar ne!

Planet se uništava, kreirali smo „podklasu“, izrabljujemo siromašne ljude diljem svijeta i političke elite ne rješavaju prave probleme ljudi.

Sve te stvari možda jesu istinite. Ja bih se s mnogima složio, ali kakva bi to bila revolucija?

Ono što ne bi bila, jest golema razlika u prihodima između bogatih i siromašnih, gdje premijer odlazi na sud kako bi branio prava bankara da nastave dobivati bonuse...

Govorite vrlo opširno o revoluciji, koji je plan?

Socijalno-egalitaran sustav baziran na masivnoj redistribuciji bogatstva, ekstenzivnom oporezivanju korporacija i ogromnoj odgovornost za sve kompanije koje iskorištavaju okoliš. Sam koncept profita trebao bi u mnogome biti minimiziran. David Cameron kaže da profit nije prljava riječ, ja tvrdim da profit jest prljava riječ, jer gdje god je profit tu je i deficit za nekoga. Ovaj sustav ne bavi se ovakvim pitanjima i zašto bi itko za njega glasao? Zašto bi itko bio zainteresiran za takav sustav?

Tko bi prikupljao te poreze, kako bi ti ljudi bili izabrani na ta mjesta?

Mislim da mora postojati centralizirani sustav, ali nemoj tražiti od mene da sjedim s tobom u hotelskoj sobi i razrađujem globalni utopijski sustav. Ja samo želim reći...

Vi tražite revoluciju!

Apsolutno, ja tražim promjenu. Tražim pravu alternativu...

Mnogi bi se ljudi složili s Vama da sustav ne rješava brojne probleme i da osjećaju apatiju, ali ako vas žele shvatiti ozbiljno i ne glasati...

Da, ne trebaju glasati. To su kotačići, udobno smješteni kotačići koji recikliraju stanje, koji se pojavljuju na izborima... Prestanite! Prestanite se pretvarati da to išta mijenja. Probudite se u realnosti! Vrijeme je da pogledamo realnost. Zašto glasati, pa znamo da to neće ništa promijeniti. To je kao da navijate za West Ham United, i opet će izgubiti od Cityja... Tužna stvar...

Sada se šalite...

Šala ima vrijednost poput ozbiljnosti.

Time nećemo riješiti probleme.

Nećemo ih riješiti niti ovim sustavom. Šala je barem zabavna.

Zašto sudjelovati u toj smiješnoj iluziji? (FOTO: wpmedia.blogs.theprovince.com)

Želim znati zašto bismo Vas uzimali za ozbiljno ako ste toliko neodređeni.

Ne zanima me da li me uzimate za ozbiljno. Ovdje sam samo kako bih upozorio na određene stvari. Postoje ljudi s alternativnim rješenjima koji su mnogo bolje kvalificirani od mene, ali još važnije, mnogo bolje kvalificirani od ljudi koji trenutno odlučuju. Jer oni ne pokušavaju riješiti ove probleme

Mislite li da je moguće da su jednostavno zakočeni veličinom problema?

Moguće, ali to uopće nije važno. Kada sam bio u Parlamentu, primijetio sam jednu stvar. Uređen je upravo kao i Eaton (golema ladanjska kuća vojvode od Westminstera, op.a.), kao Oxford... Neki ljudi na ta mjesta ulaze s nelagodom, dok drugi tamo ulaze i kažu - "tako to treba biti". Mislim da se to treba promijeniti. Ne možemo više trpjeti ovaj ironičan, dvoličan sustav već trebamo sustav koji služi ljudima i planetu. Ne sustav koji služi elitama, bile one političke ili korporativne. To je ono što se trenutno događa.

Nije moguće da u to vjerujete?

Apsolutno to vjerujem. U postojećem sustavu promjena nije dovoljno dramatična, nije dovoljno radikalna i razumljivo je da je javnost uznemirena i nezadovoljna kada prave promjene i alternative ne postoje. Kada se one pojave, onda glasajte za to. Do tada, zašto se pretvarati, zašto sudjelovati u toj smiješnoj iluziji.

Dok dođe netko za koga Vi vjerujete da vrijedi glasati, možda bude kasno.

Ne vjerujem. Jer vrijeme je sada. Ti se pokreti pojavljuju svuda u svijetu. Ako "Occupy" pokret nije napravio ništa više nego u javni leksik uveo pojam "jedan posto protiv 99 posto", ljudi su konačno svjesni masovnog ekonomskog iskorištavanja. Te stvari nisu besmislice i to su pitanja koja nitko iz elita ne rješava. Dok se netko ne počne baviti poreznim oazama i vezama između političkih stranaka i korporacija, zašto se ne bih svemu tome smijao? Zašto bih podržavao mlade ljude da glasaju za tako nešto? Zar vama to više nije dosadno nakon godina i godina koje slušate njihove besmislice, zašto bismo nastavili doprinositi toj farsi? Za mene je to stvarnost, ne neka periferna stvar, ja dolazim iz te klase i to je ono za što se vežem.

Vidite li ikakvu nadu?

Apsolutno. Revolucija mora doći. Nemam ni zrna sumnje. Sjećam se kada ste bili u emisiji i sa suzama u očima istraživali kako su vam aristokrati izvarali baku. Plakali ste jer ste znali da je to bilo nepošteno, a taj se slučaj dogodio prije jednog stoljeća. Ja sam upravo došao od žene koja je bila tako tretirana. Danas. Ako taj osjećaj, umjesto da ga na televiziji prikazujemo kao emocionalnu pornografiju, ako taj osjećaj angažiramo da promijenimo stvari, zašto to ne bismo napravili? Zašto bi to bilo naivno, zašto ja ne bih imao pravo to učiniti? Samo zato što sam glumac? Ne treba mi pravo da to učinim od vas! Ne treba mi nitko dati to pravo, ja ga sam uzimam!

Preveo i prilagodio: Mladen Barbarić

Lupiga.Com