Primi naš cvijet za svaku praznu stolicu
Drage Sarajlije, primite nas danas u svoja njedra. Nas koji nismo bili s vama ni jednoga od tih 1.425 dana opsade olimpijskoga grada – heroja. Ni jedne minute od 6. travnja 1992. do veljače 1996. godine.
Sarajevo, 6.4.2012. (FOTO: Depo)
Neki od nas proživljavali su svoje četiri godine opsade, strahovali u zoru od svakoga novoga svanuća, ne znajući da li će ono donijeti prirodni sumrak i smrknuće, ili će se bliski susret sa smrću dogoditi baš u tom među – vremenu, od praskozorja do sutona. Ili u onome što slijedi, do novoga jutra. Neki smo i ostali, u ratnim godinama, bez svojih najmilijih, pa, ako ništa drugo ne razumijemo, znamo što je gubitak voljenih.
SARAJEVSKA CRVENA LINIJA: Evo kako danas izgleda Sarajevo kojim je 'potekla rijeka' praznih crvenih stolicaMnogi nismo bili u Sarajevu ni svih ovih 16 godina poslije. Pamtimo grad prije rata i možda, nesvjesno, želimo zadržati to sjećanje. Malo vjerujemo onima što obiđu grad i kažu: kao da se ništa nije promijenilo … da, kao …
Sarajevo, 6.4.2012. (FOTO: Depo)
Čitam da je danas, na 20. godišnjicu početka opsade, grad razvijen u „Sarajevsku crvenu liniju“. Koju čini 11.541 prazna stolica crvene boje, od kojih je 1.601 mala stolica, dječja. Da na svaku praznu stolicu zasjedne sjećanje i uspomena na poginule u te četiri godine. Mrtvi sjede. Preživjeli hodaju, jer je saobraćaj u gradu prekinut na 28 sati.
U mom vrtu cvjeta plavi cvijet nezaboravak. Primi, drago mi Sarajevo, po jedan cvijet za svaku praznu stolicu. Na onu dječju dodajem i šatirane tulipane, zumbule, narcise, prve pupoljke jorgovana i kalikantusa, prve listove ruža, crvene božure koji se tek oblikuju, karanfile koji će se kasnije rascvjetati. Drugi će dodati još cvijeća. Od nas koji nismo ni danas u Sarajevu, ali, željeli bismo biti i pogledom pozdraviti svaku praznu stolicu.
Lupiga.Com
