Krajem prošlog tjedna Europska središnja banka (ECB) objavila je vijest koja je zatekla i najveće optimiste među bankarima. Naime, drugi puta ovog ljeta smanjena je cijena kamata na zaduživanja kod ECB-a. Ovoga puta s 0,15 na 0,05 posto. Drugim riječima, predsjednik ECB-a Mario Draghi rekao je - navalite bankari, evo džaba para europskih poreznih obveznika.

Osim toga, čelnik ECB-a je najavio i povećanje negativne kamate na depozite s -0,1 na -0,2 posto, čime je ušao u povijest kao predsjednik najveće središnje banke koja se odlučila na sličan potez. No, ni tu nije kraj jer je najavio i ABS program kojim će ECB otkupljivati ABS kredite od financijskih institucija, također po povoljnijim uvjetima. Pri tome nije riječ o specifičnom sustavu kočenja motornih vozila već o "asset backed securities", financijskim instrumentima koje banke kreiraju kada investitorima preprodaju svoja potraživanja čime oslobađaju bilancu za izbacivanje novih kredita. Možda je ipak dovoljno spomenuti kako su upravo kompleksni ABS-ovi odgovorni za početak krize krajem prošle dekade.

Cijeli set mjera koje je najavila Europska središnja banka došao je nakon što je niz ekonomskih analiza pokazao da europska ekonomija još uvijek nije stala na noge. Dok se nakon kraćeg oporavka talijanska ekonomija ponovo zaustavlja, francuska se nije pokrenula po predviđanjima. Njemački ministar financija Wolfgang Schäuble pak najavljuje kako bi njegova zemlja mogla "ne doseći stopu od 1,8 posto godišnjeg rasta", umjesto da ga preskoči kako je predviđao još prije samo dva mjeseca. Uz sve te nevolje pojavila se i deflacija, rijetko spominjana sestra popularnije inflacije.

Iz frankfurtske središnjice opet puše isti vjetar (FOTO: Norbert Nagel/Wikimedia Commons)

Iako smanjenje cijena u pojedinim članicama eurozone, poput Italije, može zvučati kao dobra vijest, to baš i nije tako. Gotovo polovica prošlog stoljeća, od Drugog svjetskog rata nadalje, protekla je u stabilnoj inflaciji. Ozbiljnu deflaciju pak pamte tek oni koji su proživjeli tridesete godine prošlog stoljeća. Dakle, riječ je o periodu koji se uglavnom povezuje s negativnim trendovima u ekonomiji, a najznačajniji je onaj tijekom Velike depresije (1929-1933.). U uvjetima niske zaposlenosti i visoke nesigurnosti, kada većina stanovništva ionako ima malo novaca, pojava deflacije stimulira potrošača da i ono malo što ima sačuva dok cijene još ne padnu čime se ekonomija dodatno usporava.

Dakle, jasno je zašto se ECB odlučila na najavljene korake. Draghi se, naime, nada da će gotovo besplatni novci koje će banke od ECB-a posuđivati uz kamatu od 0,05 posto pozitivno djelovati i bankare motivirati da tim novcem kreditiraju poduzetništvo. Negativna kamata na depozite iste bi te banke trebala natjerati da novce ne drže blokirane već da ih također pošalju na tržište. Povećanje cijena otkupa ABS-a opet ide u prilog bankama koje će ih po većoj cijeni moći prodati ECB-u.

Draghi će tako ponovo novcima europskih poreznih obveznika kupiti nenaplaćena bankarska potraživanja što bi bankama trebalo dodatno očistiti bilancu, osnažiti ih, i stimulirati da kreditiraju građane, državu, poduzeća... sve one koji su preko ECB-a otkupili tuđe kredite, a sada će bankama, nada se Draghi, otplaćivati nove. Na taj bi se način povećalo kreditiranje, porasli bi iznosi s kojima raspolažu građani, potaklo stvaranje novih tvrtki te bi se napokon pokrenuo ekonomski potencijal Europe.

Jeftini novce poreznih obveznika banke skupo "iznajme" istim tim građanima (FOTO: pixabay.com)

"Ekonomije eurozone suočavaju se s brojnim izazovima, od nedovoljne fleksibilnosti na tržištu rada do invazivnih pravila koja ometaju poduzetništvo. Ključ oporavka, stabilnosti i rasta eurozone je dugotrajna liberalizacija, a ne kratkotrajna monetarna politika", upozorio je u Draghi predstavljajući svoj doprinos oporavku.

Drugim riječima, nije dovoljno da jeftino prodamo novce poreznih obveznika bankama te da one potom taj isti novac skupo "iznajme" istim tim građanima. Vlade istovremeno moraju fleksibilizirati tržište rada te olakšati poduzetnicima da na njemu nesmetano djeluju.

"Pa dokle tako?", zapitao bi se u nevjerici Danilo Bata Stojković u onom poznatom filmu.

Ako i zaboravimo da banke dobivaju novac od europskih poreznih obveznika, ostaje činjenica da nam ga posuđuju gotovo besplatno. Država se kod tih istih banaka zadužuje za nekih pet posto u ovom trenutku, a Bata bi, da je živ trebao dati barem sedam posto.

Kada bi se država zaduživala po kamati kakvu plaćaju banke, Hrvatska ove godine, samo na kamate za dug, ne bi izdvajala 11,5 milijardi kuna već stotinu puta manje - 115 milijuna kuna. S razlikom od 11,4 milijardi kuna možda bi se mogao srediti onaj nasip da ne poplavi svako malo. No, kakva je situacija, možda bi bilo potrebnije obojiti kakav tunel...

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Avij

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za pluralizam u sklopu projekta "Socijalna pravednost u uvjetima visoke nezaposlenosti".