Fotografije ljudi kojima je uzeta sloboda
„Najprije su počele kružiti glasine. Zatim su se javili dokazi – postojali su logori, bili oni zvanični ili ne, skrivene prostorije, sale za fizičku kulturu, hale i fabrike na otvorenom, farme, škole ... Nije bilo bitno o kojoj strani je bila riječ – sve su ih imale. To je bio dio rata. To je bilo očigledno za neprijateljske vojnike, a manje očigledno za civile. Stare osobe, djeca i žene često su zarobljavani iz želje da se zatvore Drugi. Najosnovnija želja bila je u potpunosti kontrolirati kretanje ljudi. Pritom je bilo nevažno da li se radi o pritvorenicima, zatvorenicima ili osobama koje je trebalo ispitati. Ovim ljudima je uskraćivana sloboda“, tako je 2020. godine zapisao Ron Haviv, američki fotoreporter koji je snimio neke od najpoznatijih i najpotresnijih fotografija rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Njegove fotografije bit će večeras izložene u prostorijama Hrvatskog novinarskog društva. Ovu izložbu, pod nazivom „Sloboda“ („Liberty“), u Zagreb dovodi njemačka organizacija Forum ZFD ured u Bosni i Hercegovini u partnerstvu s Fondacijom za izgradnju kulture sjećanja iz Prijedora, Documentom – Centrom za suočavanje s prošlošću iz Zagreba i Fondacijom VII čiji je osnivač upravo Ron Haviv.
Plakat za izložbu "Sloboda"(FOTO: Ron Haviv)
„Fotografije koje će biti prikazane u Zagrebu imaju dodira sa svim stranama u ratu. To su autentični dokumenti stvarani kako bi izazvali momentalnu promjenu i zaustavili kršenje ljudskih prava. Sada postoje kao dokazi, vizualni dokumenti nedavne prošlosti i trebali bi biti podsjetnik koliko je sloboda važna“, kažu organizatori izložbe koja će biti otvorena u 19 sati. U prostorijama Hrvatskog novinarskog društva, u Perkovčevoj ulici, fotografije će ostati do 6. listopada, a možete ih vidjeti radnim danima od 10 do 17 sati.
Izložene fotografije Rona Haviva u pravilu su nastajale u situacijama koje su opasne po fotoreportera, često u logorima i na razmjeni zarobljenika. Svojim objektivom on je pratio ljude u od trenutka kada gube slobodu, kada su odvedeni u logore, pa do njihovog oslobađanja, bilježio njihovu očajničku žudnju za slobodom, bolno pokazujući koliko je sloboda podcijenjena onda kada je ljudi uživaju, a koliko je važna onda kada je nema.
„Ljudi u ratu prvo gube slobodu, a Havivove fotografije prikazuju one najekstremnije situacije gubitka slobode, zarobljavanja i zatočavanja u logorima. Ova izložba je posveta ljudskoj slobodi i zbog ratova koji se vode u ovom trenutku vrlo je aktualna“, objašnjavaju organizatori koji Haviva nazivaju jednim od najznačajnijih fotografa današnjice.
Ron Haviv pored jedne od fotografija koja će biti izložena (FOTO: Edin Ramulić)
„Trenutak kada osoba podigne ruke u znak poraza, uz pušku prislonjenu na potiljak ili glavu, stupi u prostoriju, kada on ili ona shvati da se to dešava, osjećaj gubitka kontrole je poražavajući. Jedni su završili iza rešetaka, a drugi u hambarima“, reći će Haviv.
Radi se o vrlo iskusnom fotoreporteru koji je radio u više od stotinu zemalja svijeta, a svojim objektivom zabilježio je više od 25 ratnih sukoba diljem planete, uključujući i najnoviji rat u Ukrajini. Njegove ratne fotografije iz Vukovara, Bijeljine i prijedorskih logora obišle su cijeli svijet, a sa svakom njihovom objavom Haviv se nadao da bi one mogle pokrenuti svijet da zaustavi krvavi rat. No, to se nije događalo, a nakon snimljenih zlodjela „Tigrova“, zloglasne postrojbe Željka Ražnatovića Arkana, u Bijeljini, za njim je navodno sam Arkan raspisao tjeralicu.
Neke od njegovih fotografije korištene su i sudskim postupcima Haškog suda. O ovdašnjim ratovima napisao je i knjigu „Krv i med: Dnevnik balkanskog rata“. Također je objavio monografije "Afganistan: Put za Kabul" te "Haiti: 12. siječanj 2010.", s fotografijama nastalim nakon razornog potresa koji je pogodio taj otok.
Povodom izložbe koja se večeras otvara u Zagrebu, a već ranije je gostovala u Mostaru, Beogradu, Prijedoru i Sarajevu, nakon čega je snimljen intervju koji možete vidjeti iznad, Haviv je napisao i sljedeći tekst: „Riječi kao nezavisnost ili sloboda često se spominju u razgovoru, na njih se poziva i često se iznose kada postoji poricanje definicije. Vidjeti gubitak slobode izbliza – sveprisutan strah, želju za preživljavanjem, beskrajno čekanje na sljedeći korak i nadu u konačno oslobođenje – razorno je. Radi se o najosnovnijoj stvari bez koje ništa ne može postojati. Ratovi se u određenom trenutku završavaju. Meci prestaju letjeti, bombe prestaju eksplodirati. To se odnosi na sve one koji su bili na ratištu. Za one koji su preživjeli uzajamno djelovanje – one koji su živjeli u stalnom stanju nesigurnosti u pogledu onoga što će se desiti sljedeće, pri čemu je njihova egzistencija bila u tuđim rukama – ne postoji mogućnost potpunog prihvaćanja i kretanja dalje. Rat nas podsjeća koliko smo i sami fragilni i u kojoj mjeri ideja slobode može biti privremena za sve nas“.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: screenshot/YouTube
Nakon svih ovih istresotina, besmislenih, nepotrebnih i često neukusnih, pa i fasističkih, vratimo se gospodinu Havivu; koliko bi danas svi mi manje znali o konc logorima u Heliodromu, Manjači, Trnopolju? Kako i koliko su ove fotografije utjecale na presude donesene pred MKSJ? Kako danas reagira čovjek koji gleda Ronove fotografije iz Bijeljine: onu sa Arkanom i tigrovima ili onu gdje Arkanovac Srdjan Golubović suta tijelo Tife Sabanović?
Moze li okrenuti glavu i tvrditi da se ništa nije dogodilo, da je to sve laz i da su i drugi činili zločine? Na ovom portalu posljednjih dana, vrsena je relativizacija zločina vracanjem u drugo vrijeme i povlačenjem ravne i neprekinute linije od 1945 ( pa i ranije), do danas. Ruzno i nepotrebno.
Američki časopis Time izabrao je 100 najuticajnijih fotografija svih vremena na kojim su jednim pritiskom na dugme, zauvijek zadrzani u povijesti dogadjaji koji su je obiljezili.Od naučnih dostignuća, do uzasa ratova,ali i svakodnevne sitnice.Na listi, medju stotinu fotografija koje su obiljezile rat, od američkog gradjanskog rata, vijetnamskog, kambodzanskog, afganistanskog, nasle su se totografije Rona Haviva, snimljene u proljeće 1992 u BiH.
Vratimo se na istinu koju je Ron ovjekovječio.I ne osporavajmo je i ne relativizirajmo.