Fotografije ljudi kojima je uzeta sloboda

ritn by: L.T. | 26.09.2023.

„Najprije su počele kružiti glasine. Zatim su se javili dokazi – postojali su logori, bili oni zvanični ili ne, skrivene prostorije, sale za fizičku kulturu, hale i fabrike na otvorenom, farme, škole ... Nije bilo bitno o kojoj strani je bila riječ – sve su ih imale. To je bio dio rata. To je bilo očigledno za neprijateljske vojnike, a manje očigledno za civile. Stare osobe, djeca i žene često su zarobljavani iz želje da se zatvore Drugi. Najosnovnija želja bila je u potpunosti kontrolirati kretanje ljudi. Pritom je bilo nevažno da li se radi o pritvorenicima, zatvorenicima ili osobama koje je trebalo ispitati. Ovim ljudima je uskraćivana sloboda“, tako je 2020. godine zapisao Ron Haviv, američki fotoreporter koji je snimio neke od najpoznatijih i najpotresnijih fotografija rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Radi se o vrlo iskusnom fotoreporteru koji je radio u više od stotinu zemalja svijeta, a svojim objektivom zabilježio je više od 25 ratnih sukoba diljem planete.

„Najprije su počele kružiti glasine. Zatim su se javili dokazi – postojali su logori, bili oni zvanični ili ne, skrivene prostorije, sale za fizičku kulturu, hale i fabrike na otvorenom, farme, škole ... Nije bilo bitno o kojoj strani je bila riječ – sve su ih imale. To je bio dio rata. To je bilo očigledno za neprijateljske vojnike, a manje očigledno za civile. Stare osobe, djeca i žene često su zarobljavani iz želje da se zatvore Drugi. Najosnovnija želja bila je u potpunosti kontrolirati kretanje ljudi. Pritom je bilo nevažno da li se radi o pritvorenicima, zatvorenicima ili osobama koje je trebalo ispitati. Ovim ljudima je uskraćivana sloboda“, tako je 2020. godine zapisao Ron Haviv, američki fotoreporter koji je snimio neke od najpoznatijih i najpotresnijih fotografija rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Njegove fotografije bit će večeras izložene u prostorijama Hrvatskog novinarskog društva. Ovu izložbu, pod nazivom „Sloboda“ („Liberty“), u Zagreb dovodi njemačka organizacija Forum ZFD ured u Bosni i Hercegovini u partnerstvu s Fondacijom za izgradnju kulture sjećanja iz Prijedora, Documentom – Centrom za suočavanje s prošlošću iz Zagreba i Fondacijom VII čiji je osnivač upravo Ron Haviv.

Plakat za izložbu "Sloboda"(FOTO: Ron Haviv)

„Fotografije koje će biti prikazane u Zagrebu imaju dodira sa svim stranama u ratu. To su autentični dokumenti stvarani kako bi izazvali momentalnu promjenu i zaustavili kršenje ljudskih prava. Sada postoje kao dokazi, vizualni dokumenti nedavne prošlosti i trebali bi biti podsjetnik koliko je sloboda važna“, kažu organizatori izložbe koja će biti otvorena u 19 sati. U prostorijama Hrvatskog novinarskog društva, u Perkovčevoj ulici, fotografije će ostati do 6. listopada, a možete ih vidjeti radnim danima od 10 do 17 sati.

Izložene fotografije Rona Haviva u pravilu su nastajale u situacijama koje su opasne po fotoreportera, često u logorima i na razmjeni zarobljenika. Svojim objektivom on je pratio ljude u od trenutka kada gube slobodu, kada su odvedeni u logore, pa do njihovog oslobađanja, bilježio njihovu očajničku žudnju za slobodom, bolno pokazujući koliko je sloboda podcijenjena onda kada je ljudi uživaju, a koliko je važna onda kada je nema.

„Ljudi u ratu prvo gube slobodu, a Havivove fotografije prikazuju one najekstremnije situacije gubitka slobode, zarobljavanja i zatočavanja u logorima. Ova izložba je posveta ljudskoj slobodi i zbog ratova koji se vode u ovom trenutku vrlo je aktualna“, objašnjavaju organizatori koji Haviva nazivaju jednim od najznačajnijih fotografa današnjice.

Ron Haviv pored jedne od fotografija koja će biti izložena (FOTO: Edin Ramulić)

„Trenutak kada osoba podigne ruke u znak poraza, uz pušku prislonjenu na potiljak ili glavu, stupi u prostoriju, kada on ili ona shvati da se to dešava, osjećaj gubitka kontrole je poražavajući. Jedni su završili iza rešetaka, a drugi u hambarima“, reći će Haviv.

Radi se o vrlo iskusnom fotoreporteru koji je radio u više od stotinu zemalja svijeta, a svojim objektivom zabilježio je više od 25 ratnih sukoba diljem planete, uključujući i najnoviji rat u Ukrajini. Njegove ratne fotografije iz Vukovara, Bijeljine i prijedorskih logora obišle su cijeli svijet, a sa svakom njihovom objavom Haviv se nadao da bi one mogle pokrenuti svijet da zaustavi krvavi rat. No, to se nije događalo, a nakon snimljenih zlodjela „Tigrova“, zloglasne postrojbe Željka Ražnatovića Arkana, u Bijeljini, za njim je navodno sam Arkan raspisao tjeralicu.

Neke od njegovih fotografije korištene su i sudskim postupcima Haškog suda. O ovdašnjim ratovima napisao je i knjigu „Krv i med: Dnevnik balkanskog rata“. Također je objavio monografije "Afganistan: Put za Kabul" te "Haiti: 12. siječanj 2010.", s fotografijama nastalim nakon razornog potresa koji je pogodio taj otok.

Povodom izložbe koja se večeras otvara u Zagrebu, a već ranije je gostovala u Mostaru, Beogradu, Prijedoru i Sarajevu, nakon čega je snimljen intervju koji možete vidjeti iznad, Haviv je napisao i sljedeći tekst: „Riječi kao nezavisnost ili sloboda često se spominju u razgovoru, na njih se poziva i često se iznose kada postoji poricanje definicije. Vidjeti gubitak slobode izbliza – sveprisutan strah, želju za preživljavanjem, beskrajno čekanje na sljedeći korak i nadu u konačno oslobođenje – razorno je. Radi se o najosnovnijoj stvari bez koje ništa ne može postojati. Ratovi se u određenom trenutku završavaju. Meci prestaju letjeti, bombe prestaju eksplodirati. To se odnosi na sve one koji su bili na ratištu. Za one koji su preživjeli uzajamno djelovanje – one koji su živjeli u stalnom stanju nesigurnosti u pogledu onoga što će se desiti sljedeće, pri čemu je njihova egzistencija bila u tuđim rukama – ne postoji mogućnost potpunog prihvaćanja i kretanja dalje. Rat nas podsjeća koliko smo i sami fragilni i u kojoj mjeri ideja slobode može biti privremena za sve nas“.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: screenshot/YouTube

Do sada komentara: 27

Komentiraj

NjoNjo prije 1 godinu

"...Posebna manipulativnost ogleda se i kod pokušaja da se ove rezolucije predstave kao antifašizam, a potom izjednačavanja čitavog muslimanskog naroda naroda sa nekolicinom potpisnika rezolucije, iako je od svih struja kojima su se priklanjali bosanski muslimani u Drugom svjetskom ratu ova najmanja uticajna..."
------
Zanimljivo... jel' nam to pokusavas reci da spomenute rezolucije NISU antifasisticke? Nisu bile uperene protiv nacista i slugu im? Bi li bio ljubazan pa nam, iz relevanatne literature bazirane na arhivskoj građi, predstavis tekst, recimo, Prijedorske rezolucije? Ili Sarajevske? Jel' se razlikuju u odnosu na tekstove objavljene na Al Jazzeri?
Nadalje, jel' to tebi nejasno zasto komunisti nisu uopce spominjali ove rezolucije? Pitaj svog djedu, reci ce ti. Komunisti su prigrlili antifasizam kao svoj izum, i budali je jasno da, sve i da su htjeli, zasluge nisu zeljeli dijeliti sa drugima.
Blago narodu koji se moze poistovjetiti sa "svojom najslabijom strujom". Zamisli da je ("najslabiju struju") nisu imali. Ti bi, recimo, na lupigi propovijedao o nacistickom bicu muslimana, zar ne? Kako bi to pomirio sa svojim nacizmom? Ili se ja varam, jer ti si antifasist?
Cak je i posljednji srpski kralj pricao o "muslimanima koji su stali u obranu svoje pravoslavne brace". I to stali bas u trenutku kad se neciji nacizam bacio na istrjebljenje Srba? Cudni neki nacisti ti muslimani, zar ne?
Dakle, sto nam zelis poruciti?
glas razuma iz masovne grobnice prije 1 godinu

Znači usaglasili smo se da su rezolucije postojale. Gdje su srpske rezolucije u Prijedoru protiv progona bošnjačkog i hrvatskog stanovništva u ljeto1992. godine? Dok je vršeno etničko čišćenje, zatvaranje ljudi u Keraterm, Trnopolje, Omarsku i Manjaču, dok je rušeno sve što imalo podsjeća na muslimane i katolike, dok su pljačkali, ubijali, mučili i silovali nije niko digao glas protiv toga. Preko 50 hiljada ljudi je etnički očišćeno iz te regije za samo tri mjeseca ljeta 1992. godine, a 4000 civila ubijeno. Rata nije bilo, prvi rov je bio udaljen 100 km kod Bihaća.
Verena prije 1 godinu

Da se historija temelji na argumentiranju a ne dokazivanju, jasno mi je i znam to.Zato mi nije bio problem malo ovu temu istraziti i utvrditi da ste djelomično upravu.Pročitala sam sto o tome kaze Tarik Haverić, mada ni do sada nisam crpila znanje sa islamističkih sajtova, već iz knjiga, kako je to naučila moja generacija; nazalost to je vladajući narativ.
Haverić je argumentirano, uvidom u tekstove i dokumente ( očito se dobro zaronio u arhivsku gradju), utvrdio u tekstu Prijedorske rezolucije da je izrijekom navedeno :"ustasko ubijanje mirnog gradjanskog stanovništva grčko-istočne vjere"
Zlocini nad Srbima se izrijekom spominju i u Mostarskoj rezoluciji jer: "zločini prema pravoslavcima Srbima i drugim gradjanima ...").
U Banjalučkoj rezoluciji se Srbi ne spominju direktno,ali je iz teksta jasno da se na njih misli .
Dakle,od sedam rezolucija u dvije se direktno protestira protiv zločina nad Srbima,a u jednoj ,indirektno.
Da nije bilo Vas, ne bih potrazila ovaj Haverićev tekst, ne bih pročitala tekstove rezolucija( izuzev sarajevske), i ne bih po tko ko zna koji put se uvjerila u etničko preradjivanje historije.Hvala Vam.
ist. prije 1 godinu

Istorija se ne uči na islamističkim websajtovima ili na websajtovima poput Al Jazzera. Istorija se uči u arhivama i iz relevanatne literature bazirane na arhivskoj građi.

Da je Verena pravi istoričar, a ne samouki internetski kvazi istoričar kao što jeste, znala bi zašto u posleratnoj jugoslovenskoj istoriografiji nema pomena ovih rezolucija iako su prema navodnom sadržaju koji se danas plasira po islamističkim websajtovima na internetu, one trebale biti srodne jugoslovenskom narativu o bratsvu i jedinstvu.

Nekim od potpisnika ovih rezolucija suđeno je nakon rata kao simpatizerima njemačkog nacizma.

Posebna manipulativnost ogleda se i kod pokušaja da se ove rezolucije predstave kao antifašizam, a potom izjednačavanja čitavog muslimanskog naroda naroda sa nekolicinom potpisnika rezolucije, iako je od svih struja kojima su se priklanjali bosanski muslimani u Drugom svjetskom ratu ova najmanja uticajna.
Verena prije 1 godinu

El Hidaja
To je sarajevska rezolucija, kojom su muslimani osudili ubijanja i zvjerstva koju je NDH cinila nad Srbima, Jevrejima, Romima.

Banjalucka rezolucija usvojena u Ferhad -pasinoj dzamiji 1941.Prvi je potpisao banjalucku gradonacelnik Hakija Beslagic.

Tuzlanska rezolucija, sedma po redu, donesena 1941. koja je za posljedicu imala spasavanje Srba na Badnje vece 1942. Muftija Kurt i tuzlanski uglednici su temeljem informacije koju je dobio Nurija Pasic, tada spasili tuzlanske Srbe.
Bijeljinska rezolucija. Nastala nakon pokolja muslimana u Koraju a koji su pocinili cetnici.Bijeljinski muslimani nisu se libili da traze prestanak progona Srba.

Mostarska rezolucija iz 1941.Njeni tvorci nisu se ustrucavali cak ni poimenicno prozivati one koji su cinili zlocine.

Prilozi za razbijanje mitova i protiv povijesnog revizionizma.