(FOTO: sanin-milavic.blogspot.com)

Već gotovo dvije decenije gledam vas kako se vi profesori, doktori, laureati, doajeni, sa ogromnom voajerskom strašću naguravate u spavaću sobu moje rahmetli nane Vezire i moga pokojnog dede Nedeljka. Gledam vas kako vidno uzbuđeni stojite kraj bračne postelje mojih roditelja, Envera i Mire, pokušavajući dokučiti o čemu misle dok začinju mog brata i mene. Znam i to da ni u najdubljoj intimi ni moja supruga Maja i ja nismo sami. Gledam vas kako mome sinu Lunu mjerite težinu, visinu, obim glave, izgled genitalija sve sa takvim perverznim zadovoljstvom kakvo samo iskreni fetišist može osjetiti. Gledam vas kako pisuckate u svoje notese, govorite u diktafone, slikate, snimate, pišete naučne radove kroz moje tri generacije i kako vam i dalje nije jasno KAKO? Vaša fascinacija mojom geneologijom koja kulminira pukim postojanjem moga djeteta je toliko neutaživa da svako malo gazite granice pristojnosti nepozvano upadajući u moju kuću u nadi da ćete ovaj put konačno shvatiti i objasniti svijetu KAKO?

Da se to više ne bi dešavalo pojasniću vam sam par stvari. Nana i deda su se razveli na vrhuncu CKSK ali ne zbog partije, Allaha ili krsne slave već zbog toga što je deda bio alkoholičar i ženskaroš. Moji roditelji su još uvijek u braku ne uprkos tome što su u miješanom braku već zato što su se prije trideset i kusur godina našli i još uvijek se vole. Mene i moga brata Jasmina nisu stvorili Josipu Brozu na ponos već zato što su nas željeli i nije prošao dan u našem životu a da nam to nisu stavili do znanja. Ni ja nisam u braku uinat nekome. Maja i ja kad se svađamo, ne svađamo se oko toga tucamo li jaja ili režemo li baklavu, niti koju će vjeronauku naše dijete pohađati, već oko toga ko je kriv što je taj dan suđe neoprano, što je jedno od nas dvoje od umora zaspalo pa se i ne vidjesmo ili kako ćemo spojiti 30 dana bez dugova. Moje dijete vam se čini možda malo frustrirano, ali to nije zato što nema identiteta već zato što je krenuo u vrtić pa se teško miri sa činjenicom da sve igračke na svijetu nisu njegove.

Ako vam i dalje ništa nije jasno ne sekirajte se, ja vas shvatam. U vašem dvodimenzionalnom svijetu nije ni čudo da sam vam predmet fascinacije. Nije ni čudo da sam vam stran, da vam smetam, da vam izgledam kao greška. Samo u takvom svijetu vi i možete biti profesori, doktori, laureati, doajeni, vođe i tumači morala, vjere, etike i estetike. Ja vam smetam jer nikada neću dopustiti da budem meso (niti miješano niti ikakvo) za vaše topove i zato što nikada neću dopustiti da preko raskomadanih leševa moje porodice stičete svoje nagrade i zvanja kao što to već decenijama radite. Ja vam smetam zato što vas mogu vidjeti odande odakle vi sebe u vašem plošnom svijetu ne možete, da vas vidim kakvi jeste – mali, osrednji, uskogrudi, nepristojni, voajeri koji mrze iz straha jer ne mogu da shvate.

Iznenadićete se ali ja vas mogu vidjeti takvim ne zato što sam iz miješanog braka, već zato što su me roditelji učili da mislim, da čitam, da učim i da volim, a učili su me tomu ne zato što su oni iz miješanog braka već zato što su bili i ostali dobri roditelji.

To je sve što vam od odgovora mogu ponuditi, pa ako vam je išta jasnije drago mi je da sam vam pomogao. Sada vas lijepo i pristojno molim da odjebete iz moje spavaće sobe, iz sobe moga djeteta, iz maternice moje supruge i od mojih hromozoma pa fino kroz hodnik, na vrata, pa desno u lift i pritisnite dugme PR. Dugme za podrum na žalost nije u funkciji.

Sanin Milavić

Lupiga.Com via Prometej.ba