Prije otprilike tjedan dana, točnije u subotu 20. rujna o.g., na Cvjetnom trgu u Zagrebu bio je zakazan i usprkos svemu održan prosvjedni skup u prilog "Raskidu vatikanskih ugovora", a organizirale su ga "Glas razuma - pokret za sekularnu Hrvatsku", "Protagora" i "Nisam vjernik". Nije me trebalo mnogo nagovarati da nazočim tome prosvjedu, ali pristojno sam otklonio prijedlog da budem jedan od govornika. Nisam, naime, član niti jedne od spomenutih udruga i u šali kažem da se neću, valjda, u nevjernike "upisivati", kao što su me već roditelji (zapravo, samo majka) po rođenju nasilno učlanili u katolike (kao i ostale milijune nesvjesnih "beba", koje se, potom, u statistikama vode kao 'većinsko' katoličko stanovništvo u Hrvatskoj!). Zatim, još nisam dovoljno upućen u historijat svih mogućih 'konkordata' - što je stručni naziv ugovora koji se sklapaju između pape (tj. Vatikana) i neke suverene države, u svrhu davanja određenih privilegija crkvi u toj državi - a posebno ne ovih najnovijih, koji su nakon 90-tih sklopljeni između Hrvatske i Vatikana.

Nije me trebalo mnogo nagovarati da nazočim tome prosvjedu, ali pristojno sam otklonio prijedlog
da budem jedan od govornika (FOTO: Lupiga.Com)

Zato sam sa zadovoljstvom slušao kako se nove, mlade snage pokušavaju oduprijeti supremaciji crkvene vlasti nad svjetovnima, iznoseći podatke o nerazmjerno velikim privilegijama koje su sve vlade u Hrvatskoj, od Tuđmanovih dana naovamo, kukaveljski ustupile Kaptolu. Redali su se, tako, govornici i govornikinje s improvizirane govornice, više se ili manje cjenkajući oko iznosa i postotaka novčanih iznosa koje Katolička crkva u Hrvatskoj svojata kao povijesno pravo (jer oni posjedi i zgrade, livade i čitave gradske četvrti koje im se danas 'vraćaju', jer su ranije bili nacionalizirani, dio su njene stečevine zarađene trudom, žuljevima i znojem klera, naravno, a ne radnika i seljaka kojima su oduzimali od ustiju da bi im u njih mogli ugurati - hostije!). Koliko za mene opojno i dobrodošlo, ali to je nadgornjavanje s neprisutnim protivnikom/sugovornikom ipak bilo govorenje u vjetar!

S onu stranu novčane, poreske i ine računice, sve bi te nove i mlade snage svoj otpor crkvenoj supremaciji daleko bolje istaknule kad bi Crkvu poškakljale tamo gdje je najviše boli. Kad već postoje te ateističke, agnostičke, te ireligiozne udruge, one bi svoj otpor mogle sažeti u sintagmi: NON SERVIAM...

Neću služiti, bit ću neposlušan/nepokoran/buntovan, a to je stav/pozicija LUCIFERA (=SVJETLONOŠA) u početku stvaranja svijeta - prema židovskoj, potom i kršćanskoj predaji - božjeg arhanđela i od vrhovnika namještenog da bude 'čuvar nad svim narodima'. Kad je shvatio da se njegove ambicije ne uvažavaju, on se (oholo, kažu, što je sinonim za svaki otpor!) pobunio protiv višnjega i ovaj ga je degradirao i survao u ambis, u kojemu je LUCIFER postao Princ tame i prvi među svim odbačenim, pobunjenim anđelima.

Lucifer je postao Princ tame i prvi među svim odbačenim, pobunjenim anđelima (FOTO: Hohun)

Kao prvotno, arhetipsko geslo svake pobune/revolta/ustanka protiv (samozvanih) bogova, to Luciferovo "non serviam" izbrisano je iz javnog i kolektivnoga (pod)sjećanja, totalno cenzurirano, zatajeno, a Princu tame, koji je po nekim verzijama suodgovoran za stvaranje svijeta, ni ime se ne smije spominjati. No, prefiguracija LUCIFEROVA je PROMETEJ, jedan od najvećih i najomiljenijih likova iz grčke mitologije. On je prvi ustao protiv (svoga) boga Zeusa, s kojim je u početku surađivao, ali kad je vidio kako ovaj tlači i uništava ljudska pokoljenja, pobunio se, ustao protiv njega i donio ljudima vatru, a privremeno bio teško kažnjen (Zeusove sluge "Snaga" i "Moć" odvele su ga na kraj svijeta i dale ga Hefestu, da ga prikuje za stijenu na vrhovima Kavkaza). Dugo vremena trpeći strašne muke, Prometej nije popuštao Zeusovim ucjenama i pokušajima iznuđivanja istine cjenkanjem i stalno je odvraćao: "Mrzim vas sve, vi bogovi!"

A sada, s onu stranu bilo židovsko-kršćanske predaje ili grčke mitologije, ali ustanak protiv bogova (vlasnika, samozvanih tirana, samodržaca, eksploatatora) trajno odjekuje u bunama potlačenih (bilo gaženih od svjetovne, bilo vjerske vlasti), od Spartakova gladijatorskoga ustanka (71. pr.n.e.), preko Francuske revolucije, do Oktobarske revolucije u 20. stoljeću i to, reklo bi se, uvijek pod egidom "nećemo biti poslušni".

U krajnjoj liniji, zar zaključak proletersko-revolucionarnoga preokreta u Jugoslaviji, tijekom II. svjetskoga rata, kojim je zbačena kapitalistička, monarhističko-klerikalna vladavina, zar taj zaključak, sažet u motu "Smrt fašizmu - sloboda narodu", zar nije identičan Luciferovom - "NON SERVIAM"!?

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Nenad Reberšak