Petorica očajnih radnika Diokija popela su se u noći s ponedjeljka na utorak na vrh jedne od peći u ovom velikom kompleksu i odbijaju uzimati hranu i piće u znak protesta zbog neisplate šest plaća. Istodobno, njihovi kolege okupljeni u Stožer za obranu Diokija blokirali su ulaz u upravnu zgradu. Neposredni povod za ovaj potez bila su ponovno iznevjerena obećanja vlade da će pomoći u rješavanju problema u kojima se našla ova firma.

Radnici na vrhu ugašene peći (FOTO: Crvena akcija)

Dioki nije firma koja je propala zbog nekonkurentnosti ili nedostatka tržišta, ona je sustavno uništena politikom koja je pogodovala privatnim interesima na štetu zaposlenika i društva u cjelini. Kako nam pričaju radnici, ova firma osnovana je još kasnih sedamdesetih kao dio INA-e. Tijekom privatizacije odvojena je od matične tvrtke iako je ostala potpuno ovisna o njoj po pitanju sirovina. Unatoč tome firma je poslovala dobro, a preko devedeset posto proizvoda izvozila je na strano tržište. Međutim, Dioki je takva firma čija proizvodnja, iako može biti vrlo profitabilna, zahtjeva i visoka ulaganja, prije svega u energiju i sirovine. Zato je za firmu bio veliki udarac kada je bivša matična firma INA drastično smanjila isporuku sirovine, što je učinilo proizvodnju neprofitabilnom.

Transparent podrške (FOTO: Crvena akcija)

Ovdje priča počinje dobivati puno zlokobnije tonove. Naime INA je pod vrlo sumnjivim okolnostima postala vlasništvo mađarskog MOL-a koji je vlasnik firme TVK, izravnog konkurenta Diokija. Ako se još uzme u obzir da je INA prodana MOL-u po vrlo nepovoljnim uvjetima uz visoku "proviziju" (mito) bivšem premijeru Sanaderu i da je ključni posrednik pri preuzimanja tog mita bio upravo vlasnik Diokija Robert Ježić, teško je doći do drugog zaključka osim da je hrvatska vlada zajedno u suradnji vlasnikom Diokija i stranom kompanijom uništila jednu uspješnu firmu zbog privatnih profita. Dakako, sve ovo se napravilo svjesno ugrožavajući egzistenciju radnika Diokija koji je nekad bilo preko 2000 dok ih je sada oko 800.

Osim plaća koje im duguju, uprava nije prezala ni od takvih poteza kao što su samovoljno oduzimanje 30% plaće tobože radi unapređenja tvrtke. Sve to natjeralo je radnike na ovakve poteze kao što je štrajk glađu. Radnici koji spavaju na vrhu peći pričaju na kako to ne rade zbog sebe, nego zbog svih i nikad neće pristati da ih se potplati i da nešto dobiju bez svojih kolega. U razgovoru s nama poručuju da će štrajk nastaviti dok im se ne isplati zarađena plaća i pokrene proizvodnja i da ih s vrha peći mogu odvesti jedino na nosilima. Mi ćemo i dalje biti s njima.

Lupiga.Com via Crvena akcija