Da je sistem Hrvatskih željeznica sastavljen od lego kockica, kad bi se od 17,5 tisuća maknulo i izvadilo pet tisuća, sistem se ne bi urušio. Samo bi lego - majstori morali paziti s kojih centralnih i bočnih pozicija kockice izvlače.

Da se Vladimir Ferdelji malo drugačije, odnosno više diplomatski izrazio o organiziranosti i učinkovitosti državne uprave, možda bi dobio samo žuti karton, a ne, bez opomene, bio isključen iz igre.

Dojučerašnji ministar (FOTO: Arhiva)

Da dojučerašnji ministar Zlatko Komadina nije mjesec dana bio odsutan sa sjednica Vlade, znao bi da se neće tako skoro provozati autostradom Rijeka – Žuta Lokva.

Netko jednostavno jest za politiku, netko nije. Opstaju oni koji imaju visoki prag tolerancije na suprotna mišljenja, javne i kuloarske kritike, koji su sigurni da je ono što i kako rade najbolje i da bolje ne može biti. Rezultat će, svejedno, biti vidljiv ili nevidljiv za dugo vremena, a do tada će stići novi problemi i planovi kako ih riješiti. Opstaju oni koji u sebi imaju manju ili veću dozu sigurnosti, bahatosti, samouvjerenosti, ali i narcisoidnosti. Oni koji znaju, samo s dvije, tri riječi, poručiti: sjednite tu i šutite, o tome tako i tako ne znate ništa.

Tu poruku šalju građanima, ali istovremeno onima što su im po hijerarhiji nadređeni ili u istoj ravni, odašilju drugačiji sadržaj. Neizravan, diplomatski, biranim riječima, prepun hvale za te druge, za zajedničke ciljeve i napore, stremljenja ka boljem nam zajedničkom sutra. Ovi drugi su dobri političari i neće im se dogoditi „greška u koracima“. Oni prvi su možda kvalitetniji ljudi, ali to je za politiku manje važno. Treba znati igrati po njenim pravilima.

Treba znati igrati po pravilima (FOTO: Arhiva)

Sigurno je da je dojučerašnjem ministru zdravlje narušeno, ne bi bez razloga završio u bolnici. E, sad, zašto mu je narušeno, to samo on zna. Da li je u pitanju stres na stres, zbog slaganja ili neslaganja, javne ili prikrivene kritike, mogućnosti ili nemogućnosti, hrabrosti ili nehrabrosti, snalaženja ili nesnalaženja, to je danas važno samo za Zlatka Komadinu kao osobu. Vladu i državu to više ne zanima.

Šteta što je Primorsko–goranska županija  tako olako i jednostavno ostala bez dugogodišnjega dobroga, cijenjenoga i uspješnoga župana. Koji će, najvjerojatnije, ubuduće biti samo saborski zastupnik. Komentar u Dnevniku HTV-a o tome kako to da odjednom narušeno zdravlje neće utjecati na obavljanje zastupničke dužnosti, ipak zaslužuje dodatno pitanje. Zašto bi utjecalo, kad u Saboru mogu sjediti i bolesniji, i totalno neaktivni, i oni bez imalo političkoga iskustva, i oni bez znanja o djelatnostima o kojima odlučuju? U saborskim klupama nema osobne odgovornosti ni za što. U ministarskoj fotelji ipak ima, htjeli mi to priznati ili ne. To potvrđuje i ministrova ostavka na vlastiti zahtjev.

Mislim da je Zlatko Komadina zaslužio bolje i više. Ali, lego kockice su čudne napravice, samo jedna može urušiti relativno čvrstu konstrukciju. Treba je znati pažljivo odabrati i izmjestiti.

Lupiga.Com