Prozor i Rama, dva su pojma za koje mnogi misle kako je zapravo riječ o dva grada ili u drugom slučaju kako je to jedan te isti grad sa dva naziva (moderna pojava u današnjoj Bosni i Hercegovini). Zapravo to je daleko od istine, jer Prozor je zagonetno mjestašce poznato po onoj Titovoj "Prozor noćas mora pasti", dok je Rama ustvari naziv za cijelo područje općine Prozor, pa i malo šire. Dakle jedino veće mjesto u Rami je Prozor zbog čega se za ljude iz Rame učestalo koristi naziv Prozoraci, iako su ti ljudi možda iz Ščita, Rumboka, Doljana, Uzdola …  Sa sjevera se u Ramu dolazi sa Makljena, što je prvenstveno prijevoj, i to zimi jedan od zahebanijih u tom dijelu brdovitog Balkana. Niti s preostale strane kojom se u Ramu može doći, a to je ona južna, situacija sa krivinama, uzbrdicama i nizbrdicama nije ništa bolja. Zimi ceste neodoljivo podsjećaju na bob stazu, jer nanosi snijega sa strana budu visoki i preko dva metra.

Osim po onoj spomenutoj Titovoj, velikom snijegu i prijevoju Makljenu, Prozor i cijeli prostor Rame je poznat po radišnim i snalažljivim ljudima, tako da je riječ o relativno bogatom kraju čiji stanovnici za svoj kruh zarađuju diljem svijeta. Mnogi od tih radišnih i snalažljivih ljudi odlučilo se na vojnu karijeru, pa je taj kraj poznat i kao "generalski kraj", iako nisu svi generali, već tu ima i pukovnika, brigadira i ostalih visokih vojnih činova, naravno, sve u Hrvatskoj vojsci.

Poznajem popriličan broj Prozoraka iliti Ramljaka (sigurno će mi netko zamjeriti ovu terminologiju), jer Prozor i Rama, iako zemljopisno u Hercegovini, udaljeni su tek pola sata vožnje od Bugojna. S obzirom na tu činjenicu u nekoj zamišljenoj situaciji kada bi me netko s pištoljem uperenim u glavu prisilio da generaliziram te ljude, rekao bih kako su to vrlo dobri ljudi. No, s obzirom na tu tvrdnju teško je objasniti razlog zašto su Prozor i Rama ipak zadnjih godina najpoznatiji po jednom od najkrvavijih i najbrutalnijih sukoba među hrvatskim i muslimanskim življem. Bilo, pa prošlo, reći će neki. Samo što ne prolazi. Zajednički život, odnosno da preuzmem službeni i vrlo popularni termin u BiH – suživot, u tim krajevima prava je rijetkost.

Vjerojatno se već pitate čemu uopće ova novica, šta je moj cilj, pa ukoliko je to tako, evo vam odgovora. Želim upozoriti svaku osobu koja pročita ovu novicu da rečenica koja me direktno potaknula da "odradim" ovu tiradu i "poučim" vas o kraju u koji vas put nikada nećete navesti, nikako ne može biti prihvatljiva i svakom normalnom čovjeku trebala bi biti uvredljiva. Naime, bespuće Interneta odvelo me na stranicu www.doljani.com. Kako sam imao vrlo dobru "školsku" upravo iz Doljana, pomislim, ajde da vidim koliko sad ima "svijeta" u Doljanima. Odem na link "Župa Doljani", a potom na prvi ponuđeni link "O Župi "Doljani"" i pronađem slijedeću rečenicu:

-Danas u župi Doljanimi imaju 404 osobe Katoličke vjeroispovjesti Hrvatske nacionalnosti. U Doljanima živi još i jedan dio osoba islamske vjeroispovijesti.

Nije fora u loše sastavljenoj rečenici kojoj bi se sad svi trebali smijati, pa niti u pogrešno napisanoj riječi "vjeroispovijest", pa, vjerovali ili ne, čak niti u neispravnom insistiranju na velikom slovu H kod hrvatske nacionalnosti i velikom slovu K kod katoličke vjeroispovijesti (iako ta velika slova mogu biti vrlo simptomatična, pri čemu nikako ne mislim na pravopis). Fora je, dragi moji Lupeži, u završnom dijelu te rečenice gdje saznajemo kako u Doljanima živi i jedan dio osoba islamske vjeroispovijesti. Srećom napisana je riječ osoba, jer inače ne bismo znali jesu li to uopće ljudi. Tko su ti ljudi? Koliko ih ima? Jesu li to nečiji susjedi? Prijatelji? Poznanici? Autor nije smatrao potrebnim da nam otkrije ništa više osim da uz njih u Doljanima živi i jedan dio osoba islamske vjeroispovijesti, a da stvar bude još gora autor je tamošnji župnik, fra Branko Malekinušić. Ostavljam otvorenom mogućnost da je fra Branko učinio nenamjernu pogrešku, čak što više, živo se nadam da je to tako. I znam ja te priče kako je logično da se u popisu župe računaju samo župljani, a oni su po definiciji "Katoličke vjeroispovijesti" i "Hrvatske nacionalnosti". Sve je to meni jasno, pa da se istim načinom možda piše i u Argentini.  Možda smatrate dragi moji Lupeži da sam nepotrebno digao "frku", ali zamislite da ste vi u Doljanima i da ste tek dio osoba. Istina, ljudima koji su dolje to ne smeta, jer oni zadnjih desetak godina imaju preča i ozbiljnija posla pa ih baš briga za to što su jedan dio osoba …