Još negdje početkom osamdesetih Islamska zajednica (u daljnem tekstu IZ) u Rijeci uputila je gradu zahtjev za izgradnju džamije. Petnaestak godina kasnije utvrđena je lokacija budućeg vjerskog objekta, a to je Gornji Zamet. No, tada su se stvari zakomplicirale, jer trebalo je kupiti zemljište koje je po urbanističkim planovima predviđeno za gradnju. To riječkoj Islamskoj zajednici nije pošlo za rukom, a stvar je malo kompliciranija. Još prije 1997. godine i dobivanja zemljišta u Gornjem Zametu, IZ je 1992. godine dobila zemljište na Pahlinu, za čijih je 4 000 četvornih metara ona platila 83 000 njemačkih maraka. E, onda je IZ zatražila da se novci koje je pljunula za to zemljište odbiju od cijene novododijeljenog zemljišta u Gornjem Zametu ili da joj se za tu svotu umanji komunalni doprinos, Tu se priča još više zakomplicirala, jer je IZ podnijela žalbu sudu, a Rijeka je prihvatila njihov prijedlog, ali pod uvjetom da ovi povuku tužbu, koju sama IZ mora platiti i bla, bla, bla. Uglavnom priča se nastavlja 2001. godine kada je proveden natječaj za arhitektonsko-urbanistički plan Islamskog centra. Na čelu ocjenjivačke komisije bio je dr. sc. Ante Marinović-Uzelac, inače moj nekadašnji profesor i dekan zagrebačke arhitekture, a izabran je plan triju arhitektica iz Zagreba. No, tim planom nitko nije bio zadovoljan. Stručnjaci su autorice optuživali za ukradeno rješenje, tvrdeći kako je njihov rad običan plagijat. Građani su im zamjerali visinu minareta, koji bi dominirao nebom mediteranske Rijeke. Na kraju je Islamska zajednica odbila taj projekt i na snazi je još uvijek status quo.
Jučer su u riječkom poglavarstvu donijeli odluku kako će pokrenuti javnu raspravu u kojoj bi valjda javnost trebala raspravljati o idejnom rješenju već dugo spornog Islamskog centra. To Idejno rješenje o kojem će se raspravljati ponudila su trojica ljudi, jedan akademski kipar, Dušan Džamonja i dvojica arhitekata, Darko Vlahović i Branko Vučinović. Zanimljivo je kako će se o idejama ovih cijenjenih ljudi raspravljati javno ni manje ni više, nego mjesec dana, a počet će 10. veljače kada će se plan Islamskog centra izložiti pred oči javnosti, u zasad nepoznatom prostoru. Nakon što se oči javnosti dobro napasu Idejnog rješenja, organizirat će se dva okrugla stola (nismo upućeni da li će stolovi zbilja biti okrugli ili se to tek samo tako kaže), i to za građanstvo koje će bezveze pindikat i za negrađanstvo, odnosno stručnjake koji neće bezveze pindikat. Zainteresirani, a vjerujem kako ih ima mnogo, plan će moći vidjeti na web site-u grada Rijeke (datum nepoznat).
Iz poglavarstva su poglavari istaknuli kako oni nisu dužni organizirati sve ovo što smo nabrojali da organiziraju, jer ne postoji propis koji bi im takvo nešto naložio, ali kako je u njihovom interesu da upoznaju javnost s rješenjem, odlučili su se na takav potez. Kako ja ne bih nešto krivo interpretirao, citirat ću kako se sve to organizira zbog: "složenih prostornih i socioloških odnosa koje građevina ovakvog sadržaja proizvodi u prostoru, te stava javnosti koji do sada nije bio afirmativan ni prema lokaciji, ni prema građevini". Neki bi to nazvali objašnjavanjem ksenofobičnoj javnosti kako sve i nije tako strašno, kao što to oni misle, ali mi to nećemo reći, nego ćemo se upitati: Hoće li nakon više od dvadeset godina riječki muslimani dobiti svoj vjerski objekt, vidjet ćemo.
Inače prema popisu iz 2001. godine u Primorsko-goranskoj županiji ima 9 029 osoba islamske vjeroispovijesti, od čega u samom gradu Rijeci 5 497.