Dražen Ričl (12. mart 1962. - 1. oktobar 1986.) (FOTO: Depo.ba)

Pamtit ćemo ga po nadimcima Zijo i Para. Dražen Ričl rođen je u Sarajevu, 12. marta 1962. godine i kada govorimo o kultnom sarajevskom pokretu New Primitives, on je nezaobilazna pojava. Već kao dvadesetogodišnjak i student žurnalistike počeo je svirati u grupi Ozbiljno pitanje, zajedno sa Zlatkom Arslanagićem, da bi se zatim našao u jednom od najboljih bosanskohercegovačkih bendova ikada – Elvis J. Kutrović & His Meteors. Međutim, uskoro, 1985. godine s Arslanagićem osniva Crvenu jabuku. Ostatak postave činili su Zeničanin Aljoša Buha, klavijaturista i današnji pjevač grupe Dražen Žerić – Žera te bubnjar Darko Jelčić Cunja.

Iz vremena Elvisa J. Kurtovića & His Meteorsa (izvorno Elvis Jasmina Kurtović, što je zapravo šala na račun sarajevskog rokera Jasmina Kurtovića koji je svome sinu dao ime Elvis, a kasnije tužio grupu zbog korištenja ovog imena) ostao je onaj stih, snimljen na studijskom albumu benda, a korišten kao najava prilikom koncerata - "Zijo, najbrža ruka srednje Bosne, uključujući i zajednicu opština Tuzla - car pare, magle i ostalih vremenskih nepogoda". Iz tog vremena otprilike je i ovaj video s nastupa na festivalu u Lovranu, a momak u ljubičastim pantalama iz publike kasnije će postati pjevač Leta 3.

Popularnost Crvene jabuke bila je naprosto nevjerovatna. U roku od godinu dana grupa se iz potpune anonimnosti uzdigla do jednog od najpopularnijih bendova u Jugoslaviji. No, nije Ričl bio samo poznat kao gitarist i pjevač, već i kao tekstopisac, glumac i humorista. Neki od dobro poznatih skečeva nikad prežaljenih Nadrealista inicirao je upravo Ričl. Zajedno s Neletom Karajlićem, kojem je i dao taj nadimak, Zenitom Đozićem, Borisom Šiberom i Brankom Đurićem snimio je kompletnu prvu sezonu Nadrealista, a cijeloj priči prethodile su radijske emisije Primus.  

Zijo i Sejo Sexon (Davor Sučić - Zabranjeno pušenje) (FOTO: Privatni album)

Ričl je jedno vrijeme radio i kao voditelj na Radio Sarajevu, a o koliko duhovitoj osobi se radilo i danas dobro pamte oni koji su slušali te emisije. 

„Talentovan za muziku, za humor, uvijek dobro raspoložen, uvijek raspoložen da se dobro zafrkava. Nikad ga nisi mogao vidjeti neraspoloženog, tužnog. Znači, pun životne energije, optimista. Kad bi se on pojavio u raji, kad bi on zasvirao gitaru na derneku to bi odmah bilo zafrkancija i provala“, opisat će ga kasnije Mirko Srdić, poznat i kao Elvis J. Kurtović te priznati da ni danas tuga zbog Zijine smrti nije ništa manja kao one jeseni 1986. godine.

Mirko Srdić aka Elvis Kurtović i Dražen Ričl (FOTO: Facebook/Dražen Ričl)

S Crvenom Jabukom stigao je snimiti tek jedan album – „Crvena jabuka“, a koji je prema sudu većine obožavatelja ove grupe ono najbolje što je grupa ostavila iza sebe. Jedna od posljednjih pjesama koju je napisao bila je „Tugo, nesrećo“. Na samom početku turneje koja je trebala Crvenu jabuku vinuti na sami vrh tadašnje muzičke scene, dogodila se tragedija. Na putu u Mostar, 18. septembra 1986. godine, kod Jablanice se fićo u kojem su bili Arslanagić, Buha i Ričl frontalno sudario s kamionom.

Buha je na mjestu nesreće preminuo, dok su Ričl i Arslanagić prevezeni u mostarsku bolnicu, da bi potom helikopterom Ričl transportiran na prestižnu beogradsku VMA. Gotovo dvije sedmice liječnici su se borili za njegov život, ali spasa nije bilo. Zijo je izdahnuo 1. oktobra. Sahranjen je na sarajevskim Barama, a na mjestu nesreće kasnije je podignuta spomen ploča u obliku presječene jabuke, na kojoj su uklesani njegovi stihovi:

"Prođe august srećo moja,

Vrijeme da se rastane

Bilo je izgleda previše lijepo

Da nam tako ostane."

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Facebook/Dražen Ričl