Šokirala me iznenadna, strašno prerana smrt zagrebačkog novinara Mislava Bage (1973.-2022). Tako i brojne naše kolege, tako i Mislavovu publiku. 

Među novinarima koji su se bavili političkim novinarstvom, nije bilo moguće osobno ne poznavati Mislava. Svakog dana bio je na političkom terenu, pratio je različite političke događaje, postavljao političarima niz pitanja. Brzo je naučio kako je njihov posao izbjegavati prave odgovore. Ali je Mislav bio na to spreman pa je uvijek pitao do kraja, dok god je mogao iskamčiti nekakav ljudski, odnosno razumljiv i primjereni odgovor. U korist javnosti, naravno, a ne u korist (samo)promocije političara.

Bio je najbolji televizijski intervjuista. Grizao je u intervjuima od početka do kraja. Izvrsno informiran, angažirani novinar, kritičan, jako zainteresiran za svoj posao, pun volje, hiperaktivan u najboljem profesionalnom smislu.

Užitak ga je bilo gledati kako razgovara s predsjednicima/cama vlade ili s predsjednicima/cama Republike, s ministrima/cama jer je bio dovoljno samosvjestan da zna da on vodi taj razgovor i da ne smije dozvoliti da onaj kojeg intervjuira nametne svoju priču pa, ako mu se to dopusti, još bahato docira i tako omalovažava i novinara i gledatelje. Katkad sugovornici ne bi bili zadovoljni „tretmanom“, a onda bi ih Bago podsjetio da je on „taj koji ovdje postavlja pitanja“. Ali, nikad bezobrazno. Radio je to tako istančano dobro da razgovor nikad ne bi prelazio u svađu. Od svađe ni gledatelji ni sudionici nemaju koristi. 

Nije se bojao, a jedino oni novinari koji se danas ne boje prijeći i neke uobičajene, pa čak i standardne granice u ovom našem mainstream televizijskom novinarstvu, stječu ugled vrsnih profesionalaca. Vrhunske profesionalce visoko cijene svi, pa makar ih ne voljeli. Podložne novinare ne cijeni nitko, pa ni političari koji te podložne, one koji su im u službi, vole.

Bago je bio osebujan, autentičan, davao je svakom novinarskom prilogu vlastiti, neponovljivi pečat. Bez obzira što nikoga u svojim intervjuima i prilozima nije štedio, on je, koliko znam, imao dobre odnose sa gotovo svim najbitnijim hrvatskim političarima. Svakog je mogao nazvati u bilo koje doba. Jer stekao je ugled. Dolazili su mu na intervjue, nitko nije odbijao. Svi su oni znali da je ponajbolji politički novinar, u najgledanijem dnevniku u Hrvatskoj. 

Praćenje izbora i izbornih anketa bio je Bagin glavni fah. Tu je carevao. Sveučilišni profesor sociologije Dragan Bagić danas se na Facebooku zahvalio Bagi što su 2005. godine uveli izlazne izborne ankete u Hrvatskoj. Mislav je to inicirao po uzoru na američke i britanske izbore, a onda su Bagić i njegove kolege razvili metodologiju izlaznih anketa. Bago je iz ciklusa u ciklus vodio TV-programe s izbornim rezultatima. Vodio ih je odlično, katkad čak i bez drugog voditelja, po četiri-pet sati.

Hvala Mislavu za takvo novinarstvo koje smo više od dva desetljeća imali prilike gledati. Takvog kakav je bio - neće se Bagu moći nadoknaditi. 

Među kolegama je bio vrlo omiljen jer je bio dobrohotan, dobre vibre, bez trunke zlobe, uz to i zabavan, druželjubiv, pošten, brižan prema prijateljima i kolegama. Velik i zato što mu televizijska slava nikad nije udarila u glavu. 

Mislav je od 2007. do 2011. godine bio i potpredsjednik Hrvatskog novinarskog društva. U to vrijeme smo on i ja, kao tadašnji predsjednik HND-a, jako dobro surađivali. Uvijek bi mi rekao što on misli da je dobro, a što misli da je loše i da bi to loše trebalo mijenjati. Nikad zakulisan, uvijek otvoren i korektan. 

Bit će dugo pamćen kao dobar čovjek i odličan novinar.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com