Nećemo zaboraviti antifašističku borbu
„Ja sjećam se!“ – tako je nazvan jubilarni deseti Marš solidarnosti koji je danas održan u Zagrebu, u organizaciji Mreže antifašistkinja Zagreba. Prijašnjih godina marširanje gradom uglavnom je bilo posvećeno manjinskim i deprivilegiranim društvenim skupinama, kako bi se okupljeni građani solidarizirali s njima i pokušali javnost senzibilizirati za njihove probleme.
Ispred rodne kuće Ive Lole Ribara (FOTO: Hina/zk)
Ipak, ove godine je bilo nešto drugačije, a organizator je to objasnio ovako: „Uslijed negativnih socio-političkih okolnosti u našem gradu, ali i cijeloj zemlji, te valovima povijesnog revizionizma, neokonzervativizma i - nazovimo stvari onakvima kakve jesu - neoustaštva i neofašizma, koji se svakodnevno valjaju ulicama i institucijama, Marš solidarnosti #10 naslovili smo pokličem Ja sjećam se!, čime ističemo da ćemo se baviti politikama kultiviranja nasljeđa i sjećanja na antifašističku borbu i Narodnooslobodilački pokret koji u glavnom gradu Hrvatske imaju snažne temelje i dugu, bogatu tradiciju“.
Ispred redakcije tjednika Novosti (FOTO: Hina/zk)
Dakle, ovogodišnji Marš solidarnosti održao se u znak sjećanja na antifašističku borbu. Šetnja je započela na Glavnom kolodvoru kod izložene parne lokomotive koja krije strašnu priču iz Drugog svjetskog rata. Potom se nastavila da derutne rodne kuće Ive Lole Ribara, s koje je još odavno uklonjena spomen ploča u čast tom narodnom heroju. U nastavku Marša svratilo se do Ministarstva kulture, donedavnog Trga maršala Tita, trafike sestara Baković, pa ispred redakcije tjednika Novosti, sve do spomenika "Strijeljanje talaca" Frane Kršinića i Saveza antifašističkih boraca i antifašista, gjde je Marš i okončan. Na svakom tom punktu nekoliko riječi okupljenima su rekli prigodni govornici.
Kako je bilo na desetom Maršu solidarnosti pogledajte u našem videu.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Hina/zk
Nikad nisam bio u Srbu te ne mogu tvrditi je li ili nije izvođena.
Ukoliko je bila riječ o državnoj manifestaciji onda je morala biti izvođena zajedno sa himnom Hej Slaveni.
Vi tvrdite su "oni" u bivšoj državi radili na nestanku Hrvata.
Ne nisu i konstitutivnost naroda i državnost republike jedan je od argumenata koji pobija ovu vašu ignorantsku tvrdnju.
Maglu prodajete vi i vama slični od kojih su mnogi u prošloj državi živjeli izuzetno dobro, a sada su veliki borci za hrvatstvo, od nekadašnjih dekana, sveučilišnih profesora, pisaca proze čija su djela bila ekranizirana, profesora marksizma koji su postali veliki "povjesničari", direktora društvenih poduzeća koji su postali ministri i veliki gospodarstvenici sa rukom na srcu za vrijeme izvođenja himne...
Naši su svjetovi paralelni iz vrlo prozaičnih razloga, ja bez Jugoslavije sasvim odlično funkcioniram, vi ste bez Jugoslavije izgubljeni jer vam je ona opravdanje kao što sam rekao za svu nesposobnost hrvatskog naroda i politike u stvaranju funkcionalne i moderne države.
Kada bi država bila funkcionalna i moderna tada ne bi bilo mogućnosti za lov u mutnom i veliku krađu koja se događala od devedesetih naovamo, krađu u kojoj su baš branitelji hrvatstva poput vama sličnih sudjelovali.