Nećemo zaboraviti antifašističku borbu

ritn by: I.F. | 11.11.2017.

„Ja sjećam se!“ – tako je nazvan jubilarni deseti Marš solidarnosti koji je danas održan u Zagrebu, u organizaciji Mreže antifašistkinja Zagreba. Prijašnjih godina marširanje gradom uglavnom je bilo posvećeno manjinskim i deprivilegiranim društvenim skupinama, kako bi se okupljeni građani solidarizirali s njima i pokušali javnost senzibilizirati za njihove probleme. Dakle, ovogodišnji Marš solidarnosti održao se u znak sjećanja na antifašističku borbu. Šetnja je započela na Glavnom kolodvoru kod izložene parne lokomotive koja krije strašnu priču iz Drugog svjetskog rata. Potom se nastavila da derutne rodne kuće Ive Lole Ribara, s koje je još odavno uklonjena spomen ploča u čast tom narodnom heroju. U nastavku Marša svratilo se do Ministarstva kulture, donedavnog Trga maršala Tita, trafike sestara Baković... Na svakom tom punktu nekoliko riječi okupljenima su rekli prigodni govornici. Kako je bilo na desetom Maršu solidarnosti pogledajte u našem videu.

„Ja sjećam se!“ – tako je nazvan jubilarni deseti Marš solidarnosti koji je danas održan u Zagrebu, u organizaciji Mreže antifašistkinja Zagreba. Prijašnjih godina marširanje gradom uglavnom je bilo posvećeno manjinskim i deprivilegiranim društvenim skupinama, kako bi se okupljeni građani solidarizirali s njima i pokušali javnost senzibilizirati za njihove probleme.

Marš solidarnosti
Ispred rodne kuće Ive Lole Ribara (FOTO: Hina/zk)

Ipak, ove godine je bilo nešto drugačije, a organizator je to objasnio ovako: „Uslijed negativnih socio-političkih okolnosti u našem gradu, ali i cijeloj zemlji, te valovima povijesnog revizionizma, neokonzervativizma i - nazovimo stvari onakvima kakve jesu - neoustaštva i neofašizma, koji se svakodnevno valjaju ulicama i institucijama, Marš solidarnosti #10 naslovili smo pokličem Ja sjećam se!, čime ističemo da ćemo se baviti politikama kultiviranja nasljeđa i sjećanja na antifašističku borbu i Narodnooslobodilački pokret koji u glavnom gradu Hrvatske imaju snažne temelje i dugu, bogatu tradiciju“.

Marš solidarnosti
Ispred redakcije tjednika Novosti (FOTO: Hina/zk)

Dakle, ovogodišnji Marš solidarnosti održao se u znak sjećanja na antifašističku borbu. Šetnja je započela na Glavnom kolodvoru kod izložene parne lokomotive koja krije strašnu priču iz Drugog svjetskog rata. Potom se nastavila da derutne rodne kuće Ive Lole Ribara, s koje je još odavno uklonjena spomen ploča u čast tom narodnom heroju. U nastavku Marša svratilo se do Ministarstva kulture, donedavnog Trga maršala Tita, trafike sestara Baković, pa ispred redakcije tjednika Novosti, sve do spomenika "Strijeljanje talaca" Frane Kršinića i Saveza antifašističkih boraca i antifašista, gjde je Marš i okončan. Na svakom tom punktu nekoliko riječi okupljenima su rekli prigodni govornici.

Kako je bilo na desetom Maršu solidarnosti pogledajte u našem videu.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Hina/zk

Do sada komentara: 41

Komentiraj

xyx prije više od 7 godina

Mučno je kad se sa ovakvom istinom mora stalno braniti i biti defanzivi.Nažalost,tako često biva u životu..
Optužbe da ste projugoslavenski orijentirani su komične.Na ovim našim prostorima ,istinsko jugoslavenstvo je jedno časno opredjeljenje.Ono ne znači poništenje hrvatstva .Nego upravo jačanje i zaštitu hrvatstva.
Sunčano jutro prije više od 7 godina

Rezimirajmo ovu raspravu ponavljanjem mog prvog komentara.

SR Hrvatska je jedina republika u SFRJ koja je imala vlastitu himnu Lijepa naša domovino, koja se izvodila ravnopravno uz HIMNU Hej Slaveni na svim državnim manifestacijama u Hrvatskoj.
SR Hrvatska je imala svoj parlament, Sabor SRH.
SR Hrvatska je imala svoj ustav, Ustav SRH.
SR Hrvatska je imala svoja državna obilježja u vidu zastave i grba SRH.
Prema Zakonu o državljanstvu Socijalističke (Narodne) Republike Hrvatske (NN23/50; 13/65., 1977.) svaki je građanin SRH je imao jugoslavensko i HRVATSKO državljanstvo.
Njegovala se hrvatska znanost, kultura i tradicija kroz državne institucije kao što su asnsambl LADO, HNK, HLZ...
Hrvati su bili konstitutivni narod u SFRJ.
Na žalost svih onih koji su tvrdili kako ne postojimo kao nacija?
Tko god to bio.
Uz sve to ovaj marš nije bio u svrhu obnavljanja ili zazivanja Jugoslavije nego u svrhu obilježavanja sjećanja na sve one koji su dali svoj život u borbi protiv nacizma i fašizma i u svrhu agresivnog revizionizma kojim se pokušava izjednačiti ustaške koljače i talog hrvatskog društva sa onima koji su nesebično svoje živote dali u borbi protiv navedenog fašističkog smeća.
Zagreb, nepokoreni grad, je dao oko 20.000 života u toj borbi. Bilo je to oko 10% stanovnika grada (Zagreb je tada brojio oko 260.000 stanovnika).
Što se tiče Jugoslavije, ona je bila, htio to netko priznati ili ne, slamka spasa za Hrvate dva puta.
Prvi puta nakon sloma A-U monarhije kada je radi Londonskih ugovora Hrvatskoj prijetilo drastično smanjenje teritorija na okolicu Zagreba, dio Gorskog kotara i dio Zagorja.
Drugi put kada je Hrvatskoj prijetio povratak u Kraljevinu Jugoslaviju, unitarističku tvorevinu u kojoj je pitanje kako bi nakon zločina ustaša završio onaj dio časnog i poštenog hrvatskog naroda.
Nitko ne razmišlja niti ne priželjkuje obnovu Jugoslavije, jedini koji ju zazivaju su osobe poput vas kojima Jugoslavija služi za skretanje pozornosti sa svih devijacija i neuspjeha koji su zadesli Hrvatsku i kao oruđe za revitalizaciju ustaških “heroja” iz tzv. NDH. U ovom potonjem prednjače neki biskupi i osobe iz udruga vrlo bliskih Kaptolu.
Možda su neki neuki jer ne čitaju knjige, drugi su neuki jer su mentalno potkapacitirani.
Takvima je zalud čitati jer pročitano ne mogu shvatiti.
Sunčano jutro prije više od 7 godina

Jugoslavenstvo se realiziralo u braku koja se zvala Jugoslavija, kao što sam i rekao.
Iz mog komentara je vidljivo kako ja ne spominjem nikakvu SFRJ.
Još jedan dokaz vaše mentalne ograničenosti i minucioznosti.

Ne znam tko su Jugosloveni u Hrvatskoj, ali znam tko su Jugoslaveni.
Jugoslaveni u Hrvatskoj su građani Republike Hrvatske jugoslavenske nacionalnosti.
Po zadnjem popisu iz 2011. godine ima ih 331.
Kojim jezikom govore Brazilci, Argentinci, Peruanci, Švicarci, Belgijanci?
Jesu li i oni pripadnici komunističke partije?

Što se tiče činjenica na koje tražim demantij, koji ne možete dati, postaviti ću vam par jednostavnih pitanja, a vi me demantirajte.
Jesu li sa aerodroma Pleso transportirani borbeni zrakoplovi u Batajnicu?
Jesu.
Jesu li od ukupno šest generala armije JNA (najviši čin u JNA) trojica bila Hrvati?
Jesu.
Je li Majakovski bio veliki pjesnik?
Je, sa nemalim utjecajem na svjetsku književnost (L. Aragon, Pablo Neruda...) kao što je i Kazimir Malevič drugi akter ruske avangarde utjecao na svjetsko slikarstvo.

Nisam vam drug, izbjegavam društvo polupismenih neznalica i degeneriranih licemjera.

Mali podsjetnik niste nam odgovorili na jednostavno pitanje:

TKO JE NA MARŠU ZAZIVAO JUGOSLAVIJU („brak sa toliko krvi“)?
Potpis prije više od 7 godina

Činjenice - tko i kakve činjenice. O srbizinaroj JNA, aerodromu Pleso, generalima Hrvatima u JNA, Majakovskom - stvarno ste smješni.
Vi ste se druže malo preračunali. Ad acta.
Potpis prije više od 7 godina

Jugoslavenstvo je starije od SFRJ. Kad bi to znali znali biste i protumačiti.
Imputirate opet. Toliko vam trebaju desničari da se opravdate.
Tko su vam Jugosloveni? Kojim jezikom govore? Ili mislite na članove komunističke partije. Poradite na sebi također.