Nećemo zaboraviti antifašističku borbu
„Ja sjećam se!“ – tako je nazvan jubilarni deseti Marš solidarnosti koji je danas održan u Zagrebu, u organizaciji Mreže antifašistkinja Zagreba. Prijašnjih godina marširanje gradom uglavnom je bilo posvećeno manjinskim i deprivilegiranim društvenim skupinama, kako bi se okupljeni građani solidarizirali s njima i pokušali javnost senzibilizirati za njihove probleme.
Ispred rodne kuće Ive Lole Ribara (FOTO: Hina/zk)
Ipak, ove godine je bilo nešto drugačije, a organizator je to objasnio ovako: „Uslijed negativnih socio-političkih okolnosti u našem gradu, ali i cijeloj zemlji, te valovima povijesnog revizionizma, neokonzervativizma i - nazovimo stvari onakvima kakve jesu - neoustaštva i neofašizma, koji se svakodnevno valjaju ulicama i institucijama, Marš solidarnosti #10 naslovili smo pokličem Ja sjećam se!, čime ističemo da ćemo se baviti politikama kultiviranja nasljeđa i sjećanja na antifašističku borbu i Narodnooslobodilački pokret koji u glavnom gradu Hrvatske imaju snažne temelje i dugu, bogatu tradiciju“.
Ispred redakcije tjednika Novosti (FOTO: Hina/zk)
Dakle, ovogodišnji Marš solidarnosti održao se u znak sjećanja na antifašističku borbu. Šetnja je započela na Glavnom kolodvoru kod izložene parne lokomotive koja krije strašnu priču iz Drugog svjetskog rata. Potom se nastavila da derutne rodne kuće Ive Lole Ribara, s koje je još odavno uklonjena spomen ploča u čast tom narodnom heroju. U nastavku Marša svratilo se do Ministarstva kulture, donedavnog Trga maršala Tita, trafike sestara Baković, pa ispred redakcije tjednika Novosti, sve do spomenika "Strijeljanje talaca" Frane Kršinića i Saveza antifašističkih boraca i antifašista, gjde je Marš i okončan. Na svakom tom punktu nekoliko riječi okupljenima su rekli prigodni govornici.
Kako je bilo na desetom Maršu solidarnosti pogledajte u našem videu.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Hina/zk
"Datumi i vremenska crta, tko bi se još s tim zamarao. "
Onaj kome je stalo do vjerodostojnosti i činjenica pretpostavljam.
Pleso je možda „držala“ JA, ali ceste do Plesa i od Plesa bile su pod kontrolom hrvatske države.
Avioni nisu odletjeli već su transportirani kamionima.
Stručnjaci sa Batajnice nisu došli avionima nego zajedno sa kamionima koji su transportirali vrijedan teret sa Plesa u Batajnicu.
Šiblu i Bobetku možemo dodati Đilasa, Rankovića, generala Milivojevića vjerujem kako bi se našao još pokoji visokorangirani srpski političar ili vojno lice iz Srbije koji je smijenjen radi „ustaše“ Tita.
Naime tako tvrde vaši antipodi s onu stranu Drine.
Pjesnika kojeg nepismeno citirate, upravo je onaj, koji je pružio odstupnicu transportu toliko važnog naoružanja u Srbiju u dogovoru sa drugim pokojnikom, dao napasti tijekom predizborne kandidature u Puli.
Od tog udarca, pjesnik kojeg citirate, nije se nikada oporavio.
Bojim se kako bi mu pozlilo kad bi saznao kako ga mediokritet poput vas citira.
Usput govoreći niti jedan od trojice spomenutih Hrvata, generala armije, nije se ničim ogriješio o Hrvatsku i Hrvate.
Recimo Ivan Rukavina je bio neskriveni simpatizer Hrvatskog proljeća, umirovljen je 1977. godine, jedan je od osnivača onog prvog HNS (Savka-Tripalo).
Upravo licemjer koji druge proziva kako imputiraju, svjesno imputira i manipulira jer ga činjenice demantiraju.
Kao što kažete "Datumi i vremenska crta, tko bi se još s tim zamarao."
Dodajmo tome tko bi se zamarao činjenicama.
Netko je spomenuo SSOJ?
Nije moguće.
Kakav krimen.
Sa takvima odmah treba pred zid.
Oni su opasnost ili kako bi pravovjerni 'rvati rekli „ugroza“, što god to značilo, za ovu državu.
Ponovo ću vas pitati:
Tko je na maršu zazivao obnavljanje Jugoslavije?
To je pitanje, a ne tko je spomenuo neku od institucija SFRJ.
Niste baš previše bistri, što je vidljivo iz vaših nesuvislih i priglupih komentara.
No pitanje je više nego jednostavno.
Ponovimo ga još jedanput:
Tko je na maršu zazivao obnavljanje Jugoslavije?