Nećemo zaboraviti antifašističku borbu
„Ja sjećam se!“ – tako je nazvan jubilarni deseti Marš solidarnosti koji je danas održan u Zagrebu, u organizaciji Mreže antifašistkinja Zagreba. Prijašnjih godina marširanje gradom uglavnom je bilo posvećeno manjinskim i deprivilegiranim društvenim skupinama, kako bi se okupljeni građani solidarizirali s njima i pokušali javnost senzibilizirati za njihove probleme.
Ispred rodne kuće Ive Lole Ribara (FOTO: Hina/zk)
Ipak, ove godine je bilo nešto drugačije, a organizator je to objasnio ovako: „Uslijed negativnih socio-političkih okolnosti u našem gradu, ali i cijeloj zemlji, te valovima povijesnog revizionizma, neokonzervativizma i - nazovimo stvari onakvima kakve jesu - neoustaštva i neofašizma, koji se svakodnevno valjaju ulicama i institucijama, Marš solidarnosti #10 naslovili smo pokličem Ja sjećam se!, čime ističemo da ćemo se baviti politikama kultiviranja nasljeđa i sjećanja na antifašističku borbu i Narodnooslobodilački pokret koji u glavnom gradu Hrvatske imaju snažne temelje i dugu, bogatu tradiciju“.
Ispred redakcije tjednika Novosti (FOTO: Hina/zk)
Dakle, ovogodišnji Marš solidarnosti održao se u znak sjećanja na antifašističku borbu. Šetnja je započela na Glavnom kolodvoru kod izložene parne lokomotive koja krije strašnu priču iz Drugog svjetskog rata. Potom se nastavila da derutne rodne kuće Ive Lole Ribara, s koje je još odavno uklonjena spomen ploča u čast tom narodnom heroju. U nastavku Marša svratilo se do Ministarstva kulture, donedavnog Trga maršala Tita, trafike sestara Baković, pa ispred redakcije tjednika Novosti, sve do spomenika "Strijeljanje talaca" Frane Kršinića i Saveza antifašističkih boraca i antifašista, gjde je Marš i okončan. Na svakom tom punktu nekoliko riječi okupljenima su rekli prigodni govornici.
Kako je bilo na desetom Maršu solidarnosti pogledajte u našem videu.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Hina/zk
„JUGOSLAVENSTVO JE PROPALI POKUŠAJ.
NIKAKVO DOSJEĆANJE I NUŽNOST TU NE POMAŽE.
U doba velikana je nastala ona nikad više u Beograd. Da smo bili pametni.
Neuki sa drugog kraja spektra bi takvo nešto mogli i pomisliti. Neuki ne čitaju knjige, ne sumnjaju, ne propituju.
Brak sa toliko krvi i OPET NEKI TVRDE BOLJE JE U BRAKU.
Neui ne znaju ni za zekove ni šaraške ni logore, samo lijepe parole.“ - Potpis
Ukoliko neki tvrde kako je bilo bolje u braku očito zazivaju taj brak.
Brak se zvala Jugoslavija.
Ideja pripadnosti tom braku naziva se jugoslavenstvo.
Jugoslavenstvo je iskazano kod Jugoslavena.
Habitat kojem teže Jugoslaveni zove se Jugoslavija.
Kažete vrijeđaju vas moje konstatacije o vama.
Poradite malo na sebi, makar ste po svemu sudeći izgubljeni slučaj.
Siromašan umom i duhom.
Bogat nedostatkom manira.
Niti lažem, niti imputiram.
Ukoliko sami ne razumijete što pišete, nemojte ni pisati.
Ukoliko vas vrijeđaju činjenice, od kojih niti jednu niste pobili, zašto dolazite na ovaj portal.
Imate „lijepih“ portala poput dnvevno.hr, bitno.hr i pregršt drugih na kojima vam nitko neće oponirati na vaše maliciozne konstrukte.
Sve u svemu i dalje ne odgovarate na moje pitanje:
TKO JE NA MARŠU ZAZIVAO JUGOSLAVIJU („brak sa toliko krvi“)?