Kao što smo i obećali, tajne Augustina Trepšića, nećemo otkriti. Ponovit ćemo tek da je riječ o „mladiću u godinama“ (a tko od nas Lupeža to nije?), čija predavanja imaju čast slušati polaznici jednog domaćeg nam fakulteta. Do sada je, pod istim pseudonimom, pisao za kultni Ecce Homo, „patafizički časopis o fiktivnim prostorima“.

Nakon dugih deset godina pisanja za Ecce Homo u do sada nezapamćenom transferu na hrvatskim medijskim prostorima, potpisao je basnoslovan ugovor za Lupigu, čija vrijednost je, naravno, poslovna tajna. I odmah je pokazao kako se svaki dinar (možda nas optuže za jugonostalgiju, ali ipak ustrajavamo na dinaru) uložen u njega itekako isplatio.

U svom prvijencu nazvanom „Tranzicija kao balkanska postmoderna“, iako naslov nekima to možda ne sugerira, na otvoren se i pristupačan način „obračunao“ sa nekim ključnim društvenim procesima kojima smo posljednjih godina, uglavnom, nijemi svjedoci. O čemu se tu radi pogledajte na ovih sedam znakova – XOXOXOX ...