Na samom početku valjalo bi pripomenuti kako se ovdje radi o blogeru Opcija ilit Hard kapitalizam, čiji komentar smo pronašli na blogu Bojana Klime, Večernjakovog aduta, inače novinara Glasa Amerike koji je u svom posljednjem postu prokomentirao fenomen Harryja Pottera i krajnje pomanjkanje interesa za čitanje kod Amerikanaca, odnosno svojevrsni "kulturni infantilizam". Tako je Klima, potaknut novinskim komentarom Rona Charlesa, napisao sljedeće ...

Kritizirati seriju romana o Harryju Potteru, čijih je prvih šest nastavaka prodano u 325 milijuna primjeraka i prevedeno na više od 60 jezika, nezahvalan je posao. 'Na kraju će vas optužiti da ste zavidni' – piše Ron Charles, urednik tjednog književnog podlistka dnevnika Washington Post. Ron Charles se prisjeća kako mu je laknulo kada ga je desetogodišnja kćerka, nakon što joj je tri godine čitao Harryja Pottera, bojažljivo pitala: 'Jel' moramo to pročitati do kraja?' Priznaje da su se nakon 'prekida s Harryjem Potterom' oboje osjećali poput zavjerenika, ali i izdajica.

Uz djecu i tinejdžere, za malim čarobnjakom ludi su i odrasli. 'Volio bih da je riječ o romantičnom povratku mladosti. Međutim, bojim se da se radi o kulturnom infantilizmu' – piše Ron Charles. Naime, kada ne čitaju omiljenu knjigu svoje djece, većina Amerikanaca ne čita ništa. Prema podacima Nacionalne zaklade za umjetnost, više od polovice Amerikanaca neće ove godine pročitati niti jedan roman. Broj onih koji uopće ne čitaju beletristiku raste tri puta brže u odnosu na razdoblje od prije desetak godina, kada Amerikanci također nisu mnogo čitali. A i oni koji čitaju beletristiku, većinom čitaju 'provjerene' hit-autore. 70 posto ukupno prodane beletristike odlazi na pet najpopularnijih pisaca – ustanovila je jedna studija Sveučilišta Stanford.

Prije desetak godina, mogla se zamijetiti nada da će mlada generacija, inspirirana Harryjem Potterom, zavoljeti čitanje. To se nije dogodilo. Nakon nižih razreda srednje škole, većina mladih Amerikanaca prestaje čitati za vlastito zadovoljstvo. 'Nemam puno vremena, pa kad čitam, želim nešto naučiti' – ovako otprilike glasi najčešći razlog za nepopularnost romana i pripovjedaka, piše Ron Charles, koji primjećuje da većini njegovih sunarodnjaka ne pada na pamet da bi mogli mnogo naučiti kada bi se odvažili da posegnu za beletristikom. Stanje oslikava karikatura u jučerašnjem Washington Postu. Dva klinca u javnoj biblioteci, prepunoj knjiga. Jedan od njih kaže da ne zna što će čitati 'sada kada više nema Harryja Pottera'.

Karikatura me podsjetila na jedan od prvih dojmova iz sveučilišne knjižnice na Kent State University, gdje sam studirao prije dvadesetak godina. Milijuni knjiga. Šteta što ih je malo tko čitao. Osam katova, slobodan pristup svim knjigama, kopir-mašine na svakom koraku, i najfascinantnije – osim američkih izdanja, sveučilišna je knjižnica u Kentu posjedovala stotine tisuća knjiga iz cijelog svijeta. Međutim, dobar broj svih njih – kako stranih, tako i američkih - stigao je na bibliotečne police i tamo ostao nedirnut. Nikada otvoren. Ogromna većina studenata u Kentu učila je, naime, jedino iz zadanog udžbenika, najčešće u 'krdu': na javnom mjestu, ležeći na podu, mahnito potcrtavajući žutim flomasterom stranicu za stranicom.

Ron Charles tvrdi da Amerikanci danas na sličan način uživaju i u Harryju Potteru. 4 milijarde dolara vrijedna marketinška kampanja koja prati jučer objavljeni posljednji nastavak, 'Harry Potter i Sveti Smrtnici', dovela je do toga da čitanje više nije 'intimno iskustvo', koje zahtjeva samoću i kontemplaciju – piše kritičar Washington Posta. Bez imalo krivnje same J.K. Rawling – piše Ron Charles - doživljaj Harryja Pottera prati 'urlik koloseuma': redovi pred kinima, video igre i planetarno, medijski sinhronizirano nestrpljenje. Kada sam prije nekoliko godina s uživanjem gutao 'prvog' Harryja Pottera – jedinog kojeg sam pročitao - sjetio sam se davnih subotnjih poslijepodna s 'Emilom i detektivima' Ericha Kastnera, 'Koka u Parizu' Ivana Kušana ili pustolovina Winnetoua i Old Shatterhanda, iz pera Karla Maya. Hoće li te vrijedne knjige preživjeti 'urlik koloseuma'? Ili će ih pomesti leteća metla malog čarobnjaka iz Hogwartsa?

Među pet komentara koji su se našli na ovaj Klimin post, javio se i stanoviti nadriposlovni čovjek koji vodi blog opcije.blog.hr i nekoliko Lupeža jednostavno šokirao i zatekao svojim svjetonazorima. Tako Opcija piše ...

optionmaster 23.07.2007. 09:55]
Pa nije neznanje citati strucne knjige a ne bedaste romane i beletristiku. Od faksa valjda nisam vise procitao nijedan roman, pripovijedku ni nista slicno i ponosim se time. To su izmisljeni tudji zivoti koji me ne zanimaju bas ni malo niti icime mogu obogatiti moj zivot. Godisnje procitam po 10-20 i vise knjiga i brdo casopisa ali sve samo o Marketu i trejdanju. Ostalo je gubljenje vremena, od HArrya Pottera do Dostojevskog, ako mene pitate. Zivot je prekratak za citanje knjiga a vas novinare i pisce hvata (s pravom) panika jer ljudi sve manje citaju novine i knjige i opcenito. Meni je to drago jer je znak napredka i revolucionarnih promjena u drustvu. Dionice najvecih Novinskih Izdavackih kuca dozivjele su pravi fiasco u zadnjih par godina jer novine jos jedino citaju stariji od 50 koji su naviknuli tako dobijati informacije i novosti. Oni od 35-49 ce jos procitati jos novine ako ih nadju u McDOnaldsu ili im ih dostave pred vrata (community newspapers) ali se NIPOSTO NECE PRETPLATITI na njih dok mladji iskljucivo vrsljaju Internetom i ne sljive tisak pola posto (osim obaveznog po fakultetima i skolama). Dosta ste vi novinari, pisci i scribomani i nama ispirali mozgove nudeci nam iskljucivo svoj pogled na svijet, informacije i novosti - vrijeme je za demokratizaciju u vidu blogova, interneta. Pa sta ako su informacije nepouzdane. Proci cu radije 10 blogova i internet sajtova i dobiti neku realisticnu sliku o tome sta iskreno misli narod nego procitati jedan dosadan clanak u novinama koje su obicno podijeljene na liberalne i konzervativne ionako. A to pricamo o vijestima, koje mogu biti i vazne i korisne, mozete misliti kako tek tretiram izmisljene bljezgarije. Koko je bio ionako "nerd" a Winetu propagira rasni stereotip. Nikakva steta sto ga moja kcer nece nikada procitati. Nije ni meni nista koristio.. ko ih sljivi nek izumru kao i smece tipa "Jan Biblijan na Mjesecu". Mozda sa novim pristupom nove generacije izgrade i bolji svijet od ovog naseg, mi sa Kokom nismo daleko stigli, ha ha!

I što sada reći, osim sačuvaj nas Bože ovakvih generacija kojima je trejdanje vrhovni poglavar i životni pogon u kojem money managment postavlja neki novi sustav vrijednosti, a većina ostalog ne donosi ništa, jer tu nema koristi. Međutim, svakako bi bilo zanimljivo virnuti i vidjeti čime se to dotični uskogrudni ljubitelj književnosti, zapravo okupira i bavi na svom blogu, kad već kćerki ne čita Winnetoua, odnosno kako sam nepravilno napisa "Winetu". Spremni? Priprema, pozor, sad, klikni - XOXOXOX!