Upravo završeni Interliber ponovo je dokazao da je Hrvatska bez sumnje zemlja paradoksa. Naime, kako drukčije nazvati državu u kojoj ima više od 1 000 (slovima: tisuću) nakladničkih kuća, koje iz godine u godinu na police knjižara izbacuju sve veći broj novih naslova, a građanin iste te države u prosjeku godišnje pročita 0, 9 knjiga (slovima: skoro pa jednu cijelu knjigu)?

Budući da ljudi u pravilu ne haju previše za mudrolije tipa gore citirane "Ne sudi...", domaći nakladnik koji želi da potencijalni kupac u moru novih izdanja posegne baš za njegovom knjigom i još u tu svrhu izvuče hrvatsku lisnicu iz hrvatskog džepa, istu tu knjigu mora učiniti atraktivnom, odnosno knjiga mora kako-tako izgledati. A kako nas Lupeže ne biste optužili da je sve što znamo ismijavanje tuđih neuspjeha (sjećate se tekstuljka "Worst covers"?), u nastavku ove novice izabrao sam za vas nekolicinu dizajnerski iznimno uspjelih novih izdanja domaćih nakladnika.

A te naslove, zamislite, osim vrlo uspjelog dizajna uglavnom krasi i kvalitetan i zanimljiv sadržaj.Tko ne vjeruje, nek' provjeri čitanjem...





Jelena Mirković

Escajg za teletinu

(V.B.Z.)





Niccolo Ammaniti

Ja se ne bojim 

(AGM)




Jackie Kay

Zašto ne ušutiš

(Celeber)




Andrzej Stasiuk

Devet 

(Fraktura)




Dušan Mitana

Moje rodno groblje

(Meandar)

Amelie Nothomb

Robert je njezino ime  

(Vuković i Runjić)

Don DeLillo

Americana 

(Hena.com)