Čistom igrom slučaja Lupiga se ovoga tjedna našla na mjestu gdje je hrvatski premijer Zoran Milanović odradio svoj prvi službeni bilateralni posjet. Dakako, radi se o Bosni i Hercegovini, zemlji bez koje, napomenimo usput, ove stranice nikada ne bi bilo. Tijekom dva dana, ne našom zaslugom, imali smo priliku pratiti hrvatskog premijera u Sarajevu, Vitezu, Širokom Brijegu i Mostaru, a na ovom mjestu s našim ćemo čitateljima podijeliti nekoliko dojmova, ali i posvetiti pozornost nekim detaljima za koje u medijima nije bilo mjesta, opravdano ili neopravdano. Kao prvo, mora se priznati, kako je službeni posjet Milanović odradio gotovo besprijekorno. Bio je odlučan i neuobičajeno jasan, ali usput i pokazao neke boljke od kojih pati otkako znamo za njega, ali o tome malo kasnije. Njegov domaćin, nedavno imenovani nakon umalo srušenog svjetskog rekorda u sastavljanju vlade, Vjekoslav Bevanda, izgledao je pokraj Milanovića kao političar-amater. Olakotna okolnost mu je to što je upravo hrvatski gost bio prvi strani državnik otkako je preuzeo premijersku funkciju. Nitko od pedesetak novinara, koliko ih se našlo na tiskovnoj konferenciji nije smatralo za potrebnim da Bevandi postavi ijedno jedino pitanje.

Počasna straža na Marin Dvoru zbog jakog vjetra imala je problema s crvenim tepihom, pa se hitno morao mijenjati protokol i dvojicu stražara smjestiti na početak tepiha kako ga vjetar kojim slučajem ne bi podigao baš pred očima uvaženog gosta (FOTO: Lupiga.Com)

Dobro pripremljen i s planom da jasno kaže kako Hrvatska više ne želi biti mentor, Milanović je konkretizirao neriješena pitanja između dvije države. Iznenađujuće, ali istinito, nije govorio, a da ništa ne kaže. Svidio se njegov govor čak i sarajevskim taksistima, koji su zaključili – „e ovo je gospodin čovjek“ – a Milanovića su tih dana bili puni svi bosanskohercegovački mediji, koji su ga proglašavali osobom dana i davali mu gore podignuti palac. Začuđujuće, retorika „crvene opasnosti“ svidjela se i bosanskohercegovačkim Hrvatima, koji s podozrenjem gledaju na SDP, stranku za koju inače ne mogu ni glasati, iz jednostavnog razloga što je toliko „popularna“ da se niti ne kandidira u dijaspori. Još prije četiri godine, tijekom izbornog ciklusa Milanović nije pokazivao apsolutno nikakav interes za tamošnje Hrvate, no sada je ipak promijenio ploču.

Govor Milanovića na tiskovnoj konferenciji svidio se čak i sarajevskim taksistima, koji se nekim čudom nađu u svakom reportažnom zapisu iz grada na Miljacki (FOTO: Lupiga.Com)

Bolji dojam mogao je Milanović ostaviti tek s nešto promišljenijim odabirom svoga izaslanstva, u kojem su bile tek tri osobe – predstojnik premijerskog kabineta, Tomislav Saucha, za kojeg nismo primijetili da je uopće prozborio, makar sa šoferom, potom glasnogovornica vlade Ivana Grljak, koja tamo i nije bila da išta govori, te Milanovićev kum, Joško Klisović, čije su postojanje, općenito, primijetili tek rijetki. Da je sa sobom poveo pokojeg ministra njegov bi posjet imao još i veće odjeke, ali i ovako ja pokazao kako je diplomacija teren koji mu, po našem sudu, najviše leži.

"Tanko" izaslanstvo - Milanović, Saucha i Grljak (FOTO: Lupiga.Com)

Takvo izaslanstvo, naravno, nije ni primijetilo da prilikom njihovog posjeta Širokom Brijegu, na zgradi općine nije bilo mjesta za bosanskohercegovačku zastavu. Sa zgrade se vijorilo nekoliko verzija hrvatskih zastava, a nismo sigurni ni je li hrvatsko izaslanstvo primijetilo da su ispred zgrade postavljena dva velika kipa – Franje Tuđmana i Gojka Šuška. Dakako, da se ovo dogodilo u Banja Luci o tome bi se itekako pisalo u hrvatskim medijima. Ovako, rijetki su tome posvetili pokoje slovo. Priča o sukobu sa čelnikom SDP-a BiH, Zlatkom Lagumdžijom, koji vodi navodno multinacionalnu stranku, već je ispričana, no ipak vrijedi primijetiti dvije stvari. Prva je ta da je Lagumdžiji zbog stava prigovorilo čak i poslovično mu naklonjeno Oslobođenje, a druga je, kako neslužbeno saznajemo, ta da su u SDP-u bili vrlo nezadovoljni što nisu uspjeli dovoljno izlobirati kako bi Milanović dao intervju Bakiru Hadžiomeroviću, novinaru i uredniku druge medijske uzdanice SDP-a – Federalne televizije.

Nismo se mogli oteti dojmu da se od trojice članova predsjedništva BiH Milanović najmanje srdačno pozdravio sa Željkom Komšićem, kolegom iz sestrinskog mu SDP-a BiH (FOTO: Lupiga.Com)

O onome što je Lagumdžija napravio nakon izbora u BiH najbolje govori sljedeća izjava. „Od prvih izbora svaki je moj glas otišao SDP-u, ali nikad više“, kazat će nam jedan vrlo rezignirani sugovornik između dva ćevapa i gutljaja pive. Takve stavove čuli smo na više mjesta i od više ljudi, s tim da su neki bili i znatno oštriji, kao što je bio i jedan sarajevski novinar, ocijenivši, doslovce, kako je Lagumdžija trenutno najveće zlo u Bosni i Hercegovini. Zapisali smo i to. Osnovna zamjerka je ta što je uništio jedinu značajniju političku opciju, koja je imala uvjete da postane multinacionalna. Danas oni koji ne žele da ih se svrstava u nacionalne torove i da daju glasove nacionalnim strankama, više ne žele imati veze s takvim SDP-om. Ostavljeni su bez mogućnosti izbora.

Milanović prilikom rukovanja s načelnikom općine Široki Brijeg, Miroslavom Kraljevićem, čiji su službenici -"zaboravili" istaknuti zastavu BiH na općinskoj zgradi (FOTO: Lupiga.Com)

Vrijedi primijetiti i kako je Milanović u BiH u jednom navratu uspio pokazati i ćud po kojoj je do nekoliko mjeseci uoči izbora bio vrlo poznat, a zbog kojeg ga i dan danas nemali dio građana vidi kao arogantnu osobu. Naime, nakon sastanka s predstavnicima Srednjobosanskog kantona, u Vitezu su ga okružile novinarske ekipe lokalnih medija. Spremno je gost iz Hrvatske odgovarao na sasvim benigna pitanja, novinara koji su vjerojatno danima promišljali kako iskoristiti priliku i upitati nešto hrvatskog premijera. Kada se jedna novinarka „drznula“ u svome pitanju djelomično obuhvatiti nešto što se Milanovića već prethodno upitalo, premijer je odreagirao poprilično oštro. „To sam već odgovorio“, odbrusio je, vjerojatno navikao na „rešetanja“ koja mu priređuju hrvatski novinari. Međutim, već nakon desetak sekundi korigirao se i ispričao. „Ispričavam se, možda sam bio osoran“, zaključio je i potom ipak odgovorio na „sporno“ i nimalo zlonamjerno pitanje.

Možda nešto padne s neba - Milanović i Izetbegović (FOTO: Lupiga.Com)

U medijima je ostala nezabilježena i pomalo komična epizoda s turskom delegacijom u Sarajevu. Nakon što su Milanović i Bevanda ušli u zgradu vlade, za njima je nahrlila i brojna sedma sila. U stampedu koji je nastao osiguranje je fotoreportere i kamermane uputilo na drugi kat i odjednom se njih pedesetak našlo u dvorani u kojoj je već sjedila neka gospoda u odijelima. Ispostavit će se da se radilo o visokoj turskoj delegaciji. Ubrzo se pojavio i šef protokola objasnivši predstavnicima medija da su upali u pogrešnu dvoranu, što je na čuđenje zbunjenih gostiju iz Turske izazvalo novi stampedo nakon kojeg se dvorana učas ispraznila.

Moćne makine stalno su bile upaljene, a ovaj je "bmw" punih sat vremena blokirao jedini izlaz iz jedne mostarske ulice. Iako se mogao pomaknuti u desno i pustiti promet, jer je ionako iza njega bilo još najmanje pet vozila, takvo što nikome nije palo na pamet (FOTO: Lupiga.Com)

Inače, cijeli posjet pratile su iznimno velike mjere osiguranja. Na svakom uglu u Sarajevu, ali i Mostaru, kao i na magistralnim prometnicama kojima se premijerski konvoj kretao stajao je najmanje jedan policajac. Da je netko imao strpljenja brojati zasigurno bi došao do trocifrene, a vjerojatno čak i do četverocifrene brojke. Kolona se uglavnom kretala pod rotacijom uz glasne sirene, što je u Mostaru okrenuto na šalu. „Šta je ovo? K'o da je Tito doš'o“, primijetio je jedan Mostarac, a izvanredno stanje u gradu bila je top tema i među sarajevskim taksistima, koji se nekim čudom uspijevaju naći u svakom reportažnom zapisu iz Sarajeva. „Ma neće njemu ovdje niko ništa, ne znam šta su ovi zapasali pola grada“, uvjeravao nas je sredovječni taksist, dok je drugi njegov kolega nešto kasnije bio sasvim drugačijeg mišljenja. “Bolje i ovako, da se ne bi odnekud spustio kakav Mevlid s puškom“, aludirao je na nedavni sarajevski događaj čije su slike obišle cijeli svijet, a kada je radikalni islamist Mevlid Jašarević s kalašnjikovom zapucao po američkoj ambasadi. „Eto vidjeli smo tada kako su ovi naši policajci spremni na izazove, pa je čovjek punih pola sata pucao okolo“, ocijenio je naš sugovornik. No, kako doznajemo, bosanskohercegovačke službe pomno su analizirale kretanje hrvatskog gosta i procijenili da je osiguranje potrebno staviti na vrlo visoku razinu i da ne treba štedjeti na ljudima.

Tjelohranitelj koji je u maniri Muse Kesedžije suptilno upozoravao – „neću pustit nikog na metar i po od čo'eka! Je'l jasno“ (FOTO: Lupiga.Com)

Sasvim usput ćemo zapisati i nastup jednog od tjelohranitelja, koji je novinare nimalo suptilno upozorio – „neću pustit nikog na metar i po od čo'eka! Je'l jasno“ – čo'ek je, dakako, Zoran Milanović. Brojno osiguranje naročito je smetalo fotoreporterima koji od tjelohranitelja što neprestano okružuju štićeno osobu, nisu mogli snimiti poštenu fotografiju. Primjerice, iako je prošetao Starim mostom u Mostaru, nemoguće je bilo snimiti Milanovića na mostu. To je primijetio i poznati hrvatski fotograf, Tom Dubravec, kojeg smo na povratku iz BiH posjetili u Splitu, gdje je upravo otvarao izložbu svojih fotografija. Na jednom od dvadesetak izloženih primjeraka pokazao nam je što je pravi protokol, i to baš u Mostaru. Naime, među izloženim fotografijama bila je i ona koju je snimio u Mostaru. Na njoj se nalazi britanski princ Charles. Oko njega nema nikoga, a u pozadini se itekako jasno vidi Stari most. Iako Tom nije bio u Mostaru kad i Milanović, na televizijskim snimkama je dobro vidio kako je taj „show“ izgledao. 

 
Najbolji kadar Milanovića na Starom mostu koji se mogao uhvatiti (FOTO: Lupiga.Com)

Neke Sarajlije su hrvatskom premijeru zamjerile i to što je bio u Sarajevu, a nije probao sarajevske ćevape ili neki drugi bosanski specijalitet, već je otišao u restoran gdje je vjerojatno ručao morsku ribu. „Mogao je barem malo Baščaršijom da prošeta, kad je već ručao sto metara od nje“, primijetio je jedan kibic, koji se kao i brojni građani još uvijek dobro sjeća dolazaka bivšeg hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića, kojem se po gradskim ulicama skandiralo, a koji je uredno navraćao u poznate ćevabdžinice, dok bi mu nerijetko zapjevali Hanka Paldum ili Halid Bešlić. Takvu neposrednost novoizabrani premijer jednostavno nema. No, stoga je u Mostaru postupio nešto drugačije pa je navratio u tradicionalni restoran Šadrvan, gdje je navodno trebao piti „kafu s građanima“. Navodno, jer protokolarna vizija druženja s građanima bila je sve drugo osim susreta s građanima. Još prije premijerovog dolaska restoran su okupirali policajci, a nakon što je u njega ušao, osiguranje je okružilo Šadrvan, tako da nismo primijetili da je Milanović prozborio s kakvim „građanskim licem“. Niti u Širokom Brijegu gdje se ispred općine okupilo pedesetak građana premijer nije iskoristio priliku da priđe građanima i, ako ništa, kurtoazno ih priupita za zdravlje. U cijela dva dana nismo svjedočili da bi Milanović prozborio s nekim „običnim“ Bosancem ili Hercegovcem, a takav stav je nešto na čemu bi se, po našem skromnom mišljenju, svakako moralo poraditi.

Lupiga.Com