Vatrogasni dom se kreči, oko igrališta kosi trava, trgovine povećavaju zalihe patvorenih, jeftinih sokova i mesa za roštilj tko zna koliko puta smrzavanoga i odmrzavanoga, u pekari istovaruju vreće brašna i ponekoga miša u njima. U nedavno otvorenoj zlatarni sve se osmjehuju zlaćanim osmijesima. Gradić oživio. Svakodnevno ga nakratko napuštaju djevojčice i dječaci s majkama, idu u razvijenije sredine, odnosno one u kojima ima više robnih centara, specijaliziranih dućana, butika i štandova.

A, ne, ne priprema se gradić za izbor miss ili prvoga glasa njegovih desetak ulica. Ne bi radi toga banka otvarala novu kreditnu liniju, gotovinsku, kratkoročnu i nenamjensku. Kao što je nema i ne planira ponuditi za školovanje ili učenje stranih jezika. Ne bi se banci nikako isplatilo, nije sigurno, ulog jest mali, ali bi dobit mogla biti još manja. Ne dolaze u mjestašce ni značajni gosti. Nema više gradova-prijatelja, što će nam prijatelji, navikli smo samo na neprijatelje, s njima lakše izlazimo na kraj. Pun nam je rječnik uvredljivih, pogrdnih riječi i psovki, nećemo valjda sad mijenjati vokabular radi prijatelja. Koji to danas jesu, ali sutra već ne moraju biti.

(ILUSTRACIJA: Mattanslow)

Elem, crkveni obredi su u igri. Oni za mladež. Krštenja, prve pričesti, firmanja. Crkva je miss i prvi glas. I Katolička i Pravoslavna. Neka je, ona bar zna kako se to radi i organizira, a da bude na velikom dobitku. Zna pridobiti, okupiti i sačuvati svoje stado. A ono joj zbog toga mora biti zahvalno. Iako bi trebalo biti obrnuto, ali, ljudi su odavno zaboravili osnove geometrije. Mi, obični smrtnici, želimo li nekoga osvojiti i pridobiti, pa još i zadržati uza sebe, moramo ga malo podmititi, učiniti mu neko darivanje, ponekad se pretvarati i glumiti. Nikako ne smijemo očekivati da se on ulaguje nama, da izbaci posljednji novčić iz džepa poradi i zbog nas. U tom slučaju, pobjeći će glavom bez obzira. Moć takve igre ima samo Crkva. Prima mnogobrojne mlade, kao prijatelje na nesagledivu Facebook stranicu, ali od njih štošta traži. Za razliku od fejsa.

Najprije novac, gotovina, može i u devizama, za obred koji se održava, gle čuda, baš u crkvenom prostoru, istovremeno za njih stotinjak i više. Pa da plate roditelji, pa kumovi razvrstani po kategorijama i uzrastu. Jer, ako su već sasvim odrasli po životnim godinama, a nisu prošli sve stepenice crkvenoga odrastanja, sad su ih dočekali i – moraju caltati živu lovu. Nema kartica, čekova, kredita. Propisano je kako mladež mora biti odjevena, što je samo novi, veliki namet roditeljima. Poslije obreda red je da se malo zajednički podruže, u što je poželjno da uskoče majke i bake s kolačima, štrudlama i pitama. Meso dođe kasnije.

Mora se caltati živa lova (FOTO: rdsadvantage)

Znaju i vjernici i nevjernici da nije pošteno i kršćanski, samo što ovi prvi šute. Crkva treba darivati one koji joj prilaze, u znak zahvalnosti što postaju njeni poklonici, vjerni pratioci i tumači njenoga učenja. Možda je nekad tako i bilo, a sama Crkva izmijenila običaje, svjesna da mnogobrojne ovčice iz njenoga stada ne koračaju stazama crkvenoga učenja. Za vatrogasne domove, restorane i zlatarne također je odgovorna Crkva, jer ne propovijeda obiteljski objed, skromnost i smjernost. Kriva je i za financijske dugove roditelja i kumova, jer ih podržava. Nema tu crkvene mistike, a još manje vjerske. Stvar je samo u novcu, a ne u vjeri. I prevelik je bakšiš koji se Crkvi ostavlja. Tringelt djeluje nekako skromnije, pa, da Crkva možda počne mijenjati rječnik. Da darovi i milodari postanu ono što jesu. Financijska obaveza bez koje će vjernik biti izopćen.

Lupiga.Com via e-novine