Ne mogu džamije biti saudijske, a bajrami turski (FOTO: BH News)

Zvao me prošlog četvrtka u dva iza ponoći Kožo da ispriča suru. Ima on i taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da mi ispriča kur'ansku suru. Koju sad, rekoh, suru? Trideset sedmu, veli on, Es-Saffat. Ipak je Kurban-bajram.

Elem, bio jednom prorok imena Ibrahim, imao on i ženu Saru, ali nikako nisu mogli imati djece. Uze zato Ibrahim za drugu ženu sluškinju Hadžeru, i ova mu rodi sina Ismaila. Jednog dana, kad je Ismail već stasao u dječaka, začu Ibrahim u snu glas što zatraži od njega da dokaže svoju vjeru i dade vlastitog sina za kurban. Ništa ne sluteći, sutradan pođe Ismail s ocem, kad ga ovaj iznenada polegne na tlo i zamahnu nožem, pa zastade i pogleda u nebo. Držao tako Ibrahim nož nad uplašenim sinom, stajao trenutak, dva, čekao hoće li mu se javiti Gospodar, čekao i čekao, ali ništa se ne začu.

Vidio tada Ibrahim da Gospodar zaista hoće njegova sina za kurban, pa krenu nožem na Ismaila, ali ovaj se u posljednji čas otrgnu iz očeva stiska. Udari nož u stijenu kraj dječakove glave, a on pobježe kući i baci se majci Hadžeri u krilo

- Mama, mama! - vikao je mali Ismail. - Otac je htio da me ubije!

Silno se na to naljuti Hadžera, pa kad je Ibrahim stigao kući, upita ga kakav je taj njegov Gospodar kad bi mu dopustio da ubije sina.

- Ne znam više ni sam - odgovori joj zbunjeni muž. - Mislio sam i ja da će mi Gospodar ruku zaustaviti, lijepo sam i čekao, ali ništa.

- Joooj! - lupi se tada po čelu Ibrahimova prva žena, Sara. - Zaboravila sam da ti kažem: reis pomaknuo Bajram za sutra!

Nije znao Ibrahim, ali znaju Bošnjaci: Kurban-bajram ove godine ne pada u četvrtak, nego u petak. Odlučio je tako glavar Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, reisu-l-ulema Mustafa Cerić.

Lijep bi, eto, nered po Kur'anu bio da se vrijeme računa po efendiji Ceriću. U prva dva dana Allah dž. š. stvorio bi sedam Zemalja, u druga dva dana udario bi stvarati sedam Nebesa, i taman kad bi četvrtog dana dovršavao sedmo nebo, pojavio bi se efendija Cerić i zaustavio radove. Po novome bi se, shvatili ste, stvaranje nebesa pomaklo za petak.

Čudo je reis. Ni Chucku Norrisu nikad na pamet nije palo da pomiče Bajram.

Od prošlog četvrtka - ja se izvinjavam, petka - Bosna je i službeno u saudijskom historijsko-kulturnom krugu: je li to, naime, reis nešto ljut na Turke ili šta je, ne zna se, ali vrhovni poglavar Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini odlučio je da se vjerski blagdani više ne računaju po turskom, nego po saudijskom kalendaru. I vrijeme će se valjda od sada računati po šerijatskoj satnici, prema onome divovskom saudijskom mutantu Big Bena iznad Velike džamije u Mekki. Klanjat će Bošnjaci sabah-namaz u gluhu noć.

Unio je tako reis konačno malo reda u bosansku islamsku zajednicu. Ne mogu džamije biti saudijske, a bajrami turski.

Ili - kako kaže stara narodna - kud svi Saudijci, tud i mali Mujo.

Reisu-l-ulema Mustafa efendija Cerić unaprijedio se, kako vidimo, u vrhovnog muvekita Bosne i Hercegovine. Kurban-bajram po rokovniku sudijskog Šerijatskog vijeća nije, međutim, jedina promjena u kalendaru bosanskih muslimana. Od sad se, čuli ste već, uvodi i Mali Bajram.

"Kod nas u Bosni imaju veliki i mali Bajrami", objasnio je reis u Bajramskom programu televizije Hayat. "Veliki Bajram je ovo sada, a Mali Bajram je kada Džeko da gol Grčkoj."

Sutra će, eto, na vjeronauku djeca učiti o drugom jednom proroku, Edinu Džeki, što nikako nije mogao na Svjetsko prvenstvo, sve do dva tjedna pred Kurban-bajram, 11. oktobra 2012. godine, uoči historijske utakmice protiv Grčke u gradu Ateni, kad u snu začu glas što zatraži od njega da dade jedan gol za kurban.

Čvrst u svojoj vjeri, Edin Džeko se sutradan trsio, trudio i neumorno trčao, po cijelom ga je terenu bilo, ali lopta nikako nije htjela u pravoslavni gol. Već se Edin malo i uplašio, kad se odjednom - još rezultat bijaše 0:0 - lopta od grčkog beka odbi točno do njega, samoga samcatog na rubu šesnaesterca. Već pade vratar Karnezis, prazan se grčki gol rastvori kao džennetska kapija, a Edin zamahnu nogom, pa zastade i pogleda u nebo.

Trideset hiljada ljudi na tribinama stadiona Karaiskaki u Pireju zamuknu od nepojamna užasa gledajući gdje Edin udari loptu prema desnom kutu gola, golman Karnezis na lijevoj strani oplaka i Svjetsko prvenstvo i Brazil i karijeru i nesretni život, sudac Antonio Damato već rukom krenu pokazati na centar, kad lopta iznenada u zraku neodlučno zastade, nestašno se zavrti, pa veselo sleti ravno - u krilo grčkog vratara.
 
- O, Edine! - začu se tada glas. - Ti si se Objavi u snu odazvao, a mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine. To je, zaista, bilo pravo iskušenje!

- Ne, ne! - jauknu Edin sve gledajući prema gore. - Krivo smo se razumjeli!

- Nismo, nismo, dobri Edine - nasmije se odozgo glas.

- Nismo, nismo, dobri Edine - ponovi iz lože reisu-l-ulema Mustafa Cerić.

- Kad neće u Brazil saudijska braća, nećemo vala ni mi. Plus sam stavio sto maraka na čisti iks.

Ravna se, shvatili ste, Bosna i Hercegovina po šerijatskom kalendaru, pa ako je Saudijska Arabija ima i godinu dana ispala iz kvalifikacija za Mundijal u Brazilu, nisu Bošnjaci manji muslimani od njih.

Eto, draga djeco - završit će sutra Mustafa efendija Cerić svoju priču - u spomen na taj događaj, dva tjedna prije Velikog, Kurban-bajrama, bosanski muslimani slave Mali Bajram. Sve od tada, običaj je da Bošnjaci u Bosni i Hercegovini na Mali Bajram propuštaju svoje historijske šanse.

Službeni muvekit i vrhovni šerijatski poglavar već će im, jasno, objasniti kako nije riječ o tome da su zaista propustili svaku šansu, nego su odoljeli svakom iskušenju.

Ima Kožo i o tome vic, čuli ste ga sigurno, kad su muftije u Rijasetu raspravljali o tome kad točno po novome pada nova hidžretska 1434. godina.

- Za dva tjedna - reče jedan provjerivši u kalendaru. - Drugi četvrtak.

- A jok - doda drugi. - Pomakao reis ove godine u petak.

- Joj! - uhvati se za glavu treći. - Samo da nije trinaesti!

Boris Dežulović, Oslobođenje