Dakle, u cijelom nizu nebuloza koje se ozakonjuju, a sve u cilju uvjeravanja korisnika Tupperware posuđa (posuđe za tupe) kojih ima preveliki broj (gledajući famoznu Večeru za 5 to sam uspjela uočiti) u pravo, pravdu, jednakost i jednakiju jednakost, čime postaju uzance po kojima nam je životariti; posljednja - ali svakako ne i zadnja - u nizu jest ova o dobnoj granici za mirovinu, penalima, penalizaciji i penetraciji smislenosti kažnjavanja u svijest ove neradničke armade koja nastanjuje prostore Samo Lijepe - iako stanovništvo iste i bez kazni i penala ionako već samo po sebi svakim danom sve više nalikuje kažnjeničkoj bojni - i otprilike se tako i ponaša.

Razmotrilo se sve i svašta dakako, prije nego se odredilo da će i žene i muškarci raditi do 65 godina (iako je meni, vjerujte teško zamisliti 65-ogodišnju M.I.L.F. koja zavodljivo pleše oko štange u nekom kultnom noćnom baru; a vjerujem da ni na vrućem asfaltu nije baš ugodno u 12:00 cestarima ni od 40, a kamoli od 65 godina ... Osim toga, nije li bilo govora o tome da određene banke miču sa šaltera i od očiju stranaka žene koje prijeđu 45, jerbo iste više nisu reprezentativni model uspješnog komada kakvim bi svatko s druge strane neprobojnog stakla poželio biti - osim lopova, naravno - oni žele samo pare (da ne kažem lovu jer me to podsjeća na onaj uspješni bračni par čiji život bi svatko ispred TeVe ekrana želio voditi - osim onih koji žive, naravno).

Razmotrilo se dakle i ovo i ono, jedino se nije razmotrilo da postoji mogućnost, a bogami i praksa da će netko s 65 godina imati preko 40 godina radnog staža (što sa sobom vuče i staž uplaćivanja tog istog sretnika u razne mirovinske, zdravstvene i ine fondove, a kako su neki počeli raditi još za prošle države to su vjerojatno uplaćivali i u još neke fondove o kojima su bili sklapani SAS-ovi sa SIZ-ovima i slične priče); dok će drugi s istim brojem godina imati tek 10-ak i manje godina radnog staža jer su išli na par fakulteta, odugovlačili s jednim fakultetom, tražili posao, radili na crno, radili u firmama koje im nisu plaćale ni mirovinsko niti išta drugo ili im se pak jednostavno nije dalo raditi.

Kao i uvijek u ovoj zemlji - budala je onaj tko radi i koji je radio, a najveće su se budale zaposlile odmah po maturi i počele raditi s nekih 19, a neki i manje godina i otada do 65 moraju slušati kako su zapravo baš oni ti neradnici koji su Samo Lijepu doveli u propast, nakon čega ih spraše u nekakvu mizernu penziju (ako je dožive dakako) i požele im sreću u daljnjem životu.

Fino bi i kulturno bilo kad bi se veza između mirovine i radnog staža koju je "pronašao" g. Lesar ipak "ozakonila" jednim, napokon zdravim zakonom koji bi jamčio pravo, pravdu i jednakost. Jamčio bi i manje bolovanja umornih staraca, manje odsustvovanja s posla, manje pogrešaka i manje praznog hoda, a više radnih mjesta za mlade kadrove i veću učinkovitost rada.

Bilo bi fino i kulturno, zar ne ...!? ... "al uzalud, sve je protiv nas ..."