... more, dobru klopu i još bolju cugu.

Neprestanom informiranju o stanju turističke navale dnevno se bezbroj puta uključuje i HAK, dajući obavijesti o stanju na cestama koje vode prema moru. Tako se građani koji se drže kontinentalnog dijela lijepe Naše zaista mogu osjećati kao da i oni borave na Jadranu ili putuju raznim putovima prema moru.

No, šalu na stranu: svim našim vladama, ustanovama, poduzećima, privatnicima, estradnim radnicima i domicilnom stanovništvu izuzetno je stalo do ta 3 ljetna mjeseca turističke sezone, jer novcem koji ostavljaju turisti pune se svi mogući fondovi i budžeti, od državnih ( pristojbe, takse, PDV i drugo) pa preko budžeta HEP-a, HT-a, VIP-a, INA-e, do lokalnih ugostiteljsko-poduzetničko-kulturnih fondova i privatnih osoba. Tako Hrvatska ima dvije paralelne žetve: jednu na poljoprivrednim površinama kontinentalnog dijela, a drugu na jadranskoj obali. Za primjer: prema podacima Hrvatske turističke zajednice, u ponedjeljak 9. kolovoza 2004. godine na Jadranu je boravilo 619.536 prijavljenih gostiju, a ukupno u Hrvatskoj (Jadran i grad Zagreb) boravilo je 623.086 prijavljenih gostiju. Podaci turističkih zajednica u pravilu ne pokazuju točan broj prijavljenih gostiju, jer mnogi "kontinentalci" dolaze na Jadran odmarati se i ljetovati u vlastite stambene objekte, ili pak borave kod rodbine i prijatelja. Stoga se ovom broju od 620 tisuća turista slobodno može dodati još desetak tisuća. No, nije zanemariv niti broj "prolaznika", turista koji su sačuvali jeftin način putovanja koristeći međunarodni željeznički promet. Obzirom da su samo na proputovanju kroz Hrvatsku te na jednoj lokaciji borave svega dan-dva, brojčano ih je nemoguće evidentirati. No, sigurno je i njih tisuću – dvije.

U ljetnom periodu ima nas za 700.000 više

Ovaj poduži presjek turističke statistike ima namjeru ukazati na drugu stranu forsiranja turizma i sve posljedice po ljude, dobra i okoliš koje ostaju na svima nama nakon odlaska turista. Primjerice: jedan turista iz bilo koje države, dolazeći na svoj dvotjedni odmor, postaje enormni potrošač svega i svačega. Bez osjećaja prema našim energetskim izvorima dnevno troši struju ili plin održavajući osobnu higijenu. Ako dnevno potroši 1 kw struje, za 14 dana potrošit će 14 KW. Također će potrošiti najmanje 50 litara vode, većinom za osobnu higijenu (WC, kupaonica), manje za piće i kuhanje. Dakle za 14 dana potrošit će najmanje 700 litara. Dnevno će iza sebe ostaviti najmanje 2 kg raznog otpada, a najviše onoga kojeg i mi imamo previše - PET ambalaže, bočica deodoransa i raznih sprejeva, alu folije i limenke od napitaka. U roku svog odmora turist nam ostavi oko 20 kg smeća. No, na odmor na Jadran dolaze većinom obitelji sa djecom, pa se uz ovaj otpad trebaju uračunati dodatni kilogrami pelena, strganih plastičnih igračaka, "luft" lopti i jastuka, raznoraznih proizvoda iz industrije "slobodnog vremena, odmora i razonode". Zaključno, jedna turistička obitelj nakon 14 dana boravka na Jadranu, iza sebe ostavi našim komunalnim poduzećima prosječno 60-tak kg osobnog smeća, oduzme oko 50-tak KW struje, te pitku vodu pretvori u 2500 litara otpadne vode, koja se ispusti u okoliš.

Gomile smeća iza kulisa turističko-ugostiteljske ponude

Restorani, hoteli, konobe, caffe barovi, slastičarne, pekare, mesnice, ribarnice povećavaju potrošnju vode i struje desetine puta više. No, proporcionalno broju turista povećavaju i količinu proizvoda koju nude na prodaju, a time povećavaju i količinu smeća koja se gomila u turističkoj Meki i Medini. Pa ako je izvjesno "malo misto" uz Jadransko more broj privremenih stanovnika-turista povećalo za 100 glava, u rujnu će lokalna samouprava morati zbrinuti 100 puta više smeća nego što ga tromjesečno odbaci domicilno stanovništvo. Nažalost, uz sav trud i nastojanja lokalnog stanovništva i Ministarstva zaštite okoliša da se tijekom zime i proljeća ove godine riješe problemi odlagališta poput Makarskog slučaja, Kaštela i mnogih drugih otočkih mjesta - nije se realiziralo baš ništa. Svatko može zaključiti da se "smećarske afere", blokade prilaza divljim odlagalištima, te stvaranje novih divljih smetlišta zasigurno ubrzo nastavlja, dakako opet bez adekvatnog rješenja. Uz standardni otpad, povećane količine mesnog, klaoničkog i organskog otpada bit će izvor zaraznih bolesti životinja i ljudi.

Tko će podmiriti račune HEP-u i lokalnim vodoopskrbnim poduzećima

Kada 700.000 turista napusti naš Jadran, bit ćemo oštećeni za milijune KW struje, koju neće imati tko da plati, jer su privremeni potrošači - otišli. Vodne rezerve bit će nam smanjene za desetine milijuna litara, ali će nam more i obalne tekućice biti zagađene sa isto toliko litara otpadnih voda, prepunih fekalija, nepoznatih kemijskih sastojaka deterdženata, šampona, ulja protiv UV zračenja i kozmetičkih preparata. Također niti ovu uzurpiranu vodu neće imati tko platiti, pa ćemo mi, svjedoci forsiranja turizma u Hrvata kroz razna poskupljenja podmirivati tuđi godišnji odmor.

Kada bi političari barem voljeli svoju domovinu…

Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja pokazalo je kako se primjenjuje Zakon o prostornom uređenju, te je mjesecima uklanjalo bespravnu gradnju kojom su usiljeni fantasti po svom nahođenju uništavali okoliš obalnog ali i kontinentalnog područja. Krajem srpnja 2004. godine ministrica Marina Matulović-Dropulić odredbom članka 23. iz Zakona o prostornom uređenju stavila je na znanje da je cijelo obalno područje, otoci i kopno uz Jadransko more od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, te se stoga cijelo i zaštićuje. Onaj drugi dio zaštite mora i obale, čija je zaštita predana vrlo ležernom i elitnom Ministarstvu kulture, odnosno njegovoj Upravi za zaštitu prirode, prepušten je sudbini i nezreloj savjesti ljudi. Tako se pokazalo kako do prirodnog bogatstva lijepe Naše nije stalo niti jednom drugom političaru iz bilo kojeg ministarstva.

Na kraju, niti ekološke udruge ne smatraju važnim reagirati ili provesti preventivnu akciju za zaštitu okoliša i prirode Jadranskog mora i obale prije opsade turista. Ostaje potražiti odgovor ili ustanoviti neku računicu: isplatili se forsirati turizam na Jadranu da bi se zaradilo jedan milijun EU, izgubilo energije i vode u vrijednosti od nekoliko milijuna u, te zagadilo okoliš tonama apsolutno nerješivih količina smeća i opasnog otpada?
Možda će ujesen ipak nekome pasti komad okamenjenog smeća na glavu, pa će poduzeti aktivnosti za sprječavanje ekokatastrofa izazvanih forsiranim turizmom.

Dakle, Hrvatskoj bi jako dobro stajalo da krene u razvoj morskog turizma koji je u skladu sa očuvanjem prirode i zaštitom okoliša. Zasigurno bi i država i drugi poduzetnici tada zaradili puno više novaca… 
 
 
napisao/la: Ljiljanka Mitoš-Svoboda