Ono što se vjerojatno nećemo zapitati jest koliko su svoga zdravlja žrtvovali ti sportaši, odnosno kada je to profesionalni sport prešao onu granicu, koju bismo mogli nazvati zdravom rekreacijom, i skrenuo u zonu psiho-fizičkog trošenja vlastitog organizma i želje za još samo jednom pobjedom i još jednom i još jednom ... Koliko se uopće treba dati da bi se moglo konkurirati svojim najljućim protivnicima? Možda je baš prijelomni trenutak bio kada je Juan Antonio Samaranch (predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora 1980.-2001.) 80-ih godina prošlog stoljeća dozvolio profesionalcima sudjelovanje na OI, te potpisao unosne ugovore i time doveo globalne sponzore, ali i izvukao pokret iz financijske krize.

Danas su sportaši kultne figure i objekti našeg divljenja, čije ćemo plakate vješati po našim gradovima, gledat ćemo ih kako reklamiraju svoje sponzore, s namjerom da nas namame baš na kupnju njihovih proizvoda da bismo bili što bliže našim Velikanima. Jedan od ovogodišnjih sponzora Olimpijskih igara je nitko drugi nego čuveni Nike, a prema nekim glasinama, ta je tvrtka odlučila da će svoju olimpijsku kampanju popratiti Madonninom pjesmom Jump (eng. skoči) s njenog posljednjeg studijskog albuma, pa ćemo vjerojatno svi poskakivati u našim novim Nike tenisicama (što od hladnoće što iz fore).

Inače, Nike je svijetu poznat po svojim slavnim kvačicama koje su svojedobno bile reklamirane kao stil života (a neki su ih sportaši čak i istetovirali na svome tijelu), a koje su danas sinonim za iskorištavanje jeftine radne snage u zemljama trećeg svijeta. A svi ti sportaši-medaljaši bit će nagrađeni od sponzora koji zarađuju na tuđoj nesreći, a sve to ćemo promatrati s euforijom kakvu donose samo Olimpijske igre, i to dok sjedimo zavaljeni u fotelji pijuckajući Coca-Colu bez suosjećanja sa štrajkašima iz te tvrtke. Stoga je pravo vrijeme da se zahvalimo sponzorima, a posebice svima koji crnče tamo negdje gdje se ne bismo voljeli zateći, jer bez njih ne bismo mogli kupovati socijalni status iskazan na našim tenisicama, a tko zna možda ne bi bilo ni Olimpijskih igara. Zapravo, pitanje je tko je veći, odnosno manji, Nike ili Olimpijske igre?