Jučerašnje finale muškog sprinta na 1000 m najluđi je trenutak ovih Olimpijskih igara, ako ne i igara uopće.
Budite sigurni da oni koji su to jučer pratili putem medija, danas će na kavici to iskoristiti kao priču dana popraćenu smijehom iz petnih žila. Steven Bradbury je klizač sprinter australske repke koja kao "topla" zemlja ne kotira visoko u sportovima na ledu. Finale je obilježeno velikom borbom svih 1000 m u kojoj sam Steven i nije sudjelovao zbog velikog zaostatka za četvoricom vodećih, sve redom favoriti, a onda na 50-ak m prije cilja- nered.
Prvo je pao jedan od četvorice i otklizao u zaštitnu ogradu, ništa čudno za klizanje, ali nakon toga među preostalom trojicom dolazi do totalne pomutnje i guranja, hvatanja, uklizavanja i pohlepe za prvim mjestom što završava padom svih na otprilike 5 m ispred ciljne crte. Očigledno zbunjen raspletom Steven lagano prolazi pored kolega na podu i ulazi u cilj kao prvi dok iza njega Amer Apolo Anton Ohno ležeći na ledu gura nogu u cilj ispred kanađanina Mathieu Turcotta koji također iz ležećeg položaja uzima broncu. Sudci su pola sata vijećali, a onda opravdano proglasili trku regularnom.
Prva je to zlatna medalja za Australiju otkada ta zemlja šalje sportaše na ZOI, a Steven Bradbury njihov je junak oklopljen srećom i okićen zlatom.