Nezaboravni junaci naše mladosti se „pomiču“

ritn by: Ivor Fuka | 09.09.2014.

Crnohumorni strip o grupi TNT bio je predmet obožavanja, a za mnoge, koji se kunu da bolji strip od ovoga nikada prije nije izašao niti će ikada više izaći, on je to i danas. Međutim, tek su rijetki obožavatelji kultnog uratka Maxa Bunkera i Magnusa imali tu čast da su naletjeli i na animirani film Alan Ford i grupa TNT protiv Superhika, iako je on snimljen još davne 1988. godine, pod redateljskom palicom samog Maxa Bunkera. Ne sumnjamo da će mnogi imati određene kritike na ponešto drugačiji izgled likova, njihove glasove ili kvalitetu animacije, ali vrijedi vidjeti junake bez kojih brojna djetinjstva ne bi izgledala isto, kako se pomiču i to čine u koloru.

Ovog proljeća navršilo se 45 godina kako je u Italiji objavljen prvi broj Alana Forda, stripa koji je iz teško objašnjivih razloga dosegao iznimnu popularnost tek na rodnom Apeninskom poluotoku i u bivšoj Jugoslaviji, gdje mu je dodatni komadić duše udahnuo nenadmašni Nenad Brixy, prevodeći ga u jedinstvenom stilu za Vjesnikovo izdanje Superstrip. U Jugoslaviju je Alan Ford stigao tek 1972. godine i svakim novim objavljenim brojem počeo stjecati sve veće horde poklonika.

Alan Ford, Broj Jedan, Bob Rock, Grunf, Sir Oliver, Jeremija, Debeli šef, Nosonja, Skviki i Klodovik za mnoge su postali i nešto više od običnih stripovskih junaka ili, ako baš hoćete, antijunaka. Manje je poznata činjenica da su brojna djetinjstva mogla izgledati i sasvim drugačije. Naime, strip je umalo prestao izlaziti nakon što se drugi njegov broj u Italiji prodao tek u nezadovoljavajućih osam tisuća primjeraka. No, Luciano Secchi, poznatiji kao Max Bunker, scenarist stripa te Roberto Raviola znan i kao Magnus, crtač odgovoran za izgled danas prepoznatljivih likova, nisu željeli potpisati „kapitulaciju“. Strip je od Magnusa promijenio više crtača, ali likovi su otprilike ostali isti. Strip izlazi i danas, a crta ga Dario Perruca.

Nakon što su crnohumorne storije već doživjele svoj vrhunac, autori su se odlučili pokušati i s drugom platformom pa su tako 1988. godine krenuli u izradu animiranog filma. Snimljena je svega jedna epizoda od 27 minuta, a režiju potpisuje Max Bunker, dok se animacijama pozabavila ekipa Denti, Walter & Giovanni, Garavaldi, Casale.

Vjerni ljubitelji Alana Forda pronašli su crtić i stavili ga na YouTube, a epizoda originalno nazvana Alan Ford e il gruppo TNT contro Superciuk ili na hrvatskom Alan Ford i grupa TNT protiv Superhika, dobila je i svoj prijevod na hrvatski. Mnogi će se vjerojatno razočarati glasovima poznatih junaka i zaključiti kako Alan Ford nikada ne bi stekao takvu popularnost da je umjesto stripa prvo objavljen animirani film, ali nezaboravne junake naše mladosti vrijedi vidjeti i u toj formi, kako se bore protiv odmetnika iznimno neugodna zadaha koji ne dopušta siromašnima da se vrate svom mirnom i bijednom životu.