Iako to netko može negirati do mile volje činjenica je da je slovenska scena iznjedrila neke od najvećih bendova s ovih prostora. Lačni Franz je zasigurno jedan od njih, a mogli bi ga vrlo lako proglasiti i najvećim slovenskim bendom ikada, samo da nisu postojali Buldožeri (to je dakako moja subjektivna procjena, a kako je ovo vrlo subjektivan sajt insistiram i na oholoj i tvrdokornoj subjektivnosti). U svakom slučaju najaviti koncert miljenika zagrebačke publike Zorana Predina nikako nisam mogao bez spominjanja Lačnog Franza, benda čiji je idejni vođa bio upravo (ma znate vi to, zašto uopće to spominjem?) taj Predin, čovjek koji za sebe kaže: "Znaš, ja nemam nikakvo muzičko obrazovanje, sve što sam napravio, uradio sam 'na uho'. Rano sam, sa 18 godina, dobio prvog klinca, pa sam ostao neuspješni student književnosti i u međuvremenu krenuo na pedagošku akademiju, ali je nisam završio, pa sam jedini u svojoj akademskoj porodici ostao folirant s gimnazijom."  (bosanskohercegovački magazin Dani, 4.srpanj. 2003.)

Nakon što je veliki dio svoje karijere (ako se ne varam nešto više od deset godina) proveo u Franzu, te bio glavni krivac za 9 uglavnom fenomenalnih albuma, Zoka je "razapeo jedra" i u "život" krenuo samostalno, jednako dobro, zapravo bolje rečeno – jednako odlično. Stariji se tog razdoblja, vjerujem, najviše sjećaju po suradnji s Arsenom Dedićem. Nakon "šansoniranja", sudjeluje u radu skupine Mar Django Quartet, što se može (i jeste se) okarakterizirati kao gipsy swing. Iako se tada nekima učinilo da Predin ima previše godina i sve manje toga za reći, on je osnovao Orkester adijo pameti s kojim je izdao album "Lovec na sanje" te im dokazao sasvim suprotno.

U subotu u Tvornici kulture Zoran Predin dolazi promovirati svoj posljednji album, objavljen krajem prošle godine, "Stup za punce" (u Hrvatskoj u izdanju Dancing Beara) kojeg je snimio s grupom Žive legende. Karta za koncert imena "Na krilim prvog poljupca" u pretprodaji vrijedi 60 kn (sitnica, vjerujte da vrijedi). Dakle, nema greške …