Pauk je sinoć bio pun, ali ne i krcat, najvjerojatnije jer je ovo, ako se ne varam bio peti koncert Ramba Amadeusa u hrvatskoj metropoli u zadnji pet godina. Stoga ni ne treba čuditi to što se u, po mom sudu, najboljoj koncertnoj dvorani u Zagrebu pronašlo tek nekih tisuću pripadnika "omladine", bez obzira na povoljnu cijenu karte od 50 kuna u pretprodaji. Zapravo to je za mene samo plus, jer nema toliko guranja, a atmosfera je, reklo bi se, taman.

No, treba čuditi gužva na dva Paukova šanka, gdje je svaki odlazak po pivo bio avantura, a ta uspješno okončana avantura jednaka je šestici na lotu, ajde da ne pretjerujemo - petici na lotu. Izgleda da Crnogorac ljudima donosi i ponešto sevdaha, a sevdah i alkohol su nerazdvojni dvojac.

Tijek koncerta od samog početka krenuo je baš onako kako treba. Činilo se da sve to skupa i nije nešto posebno, da bi potom polaganim zagrijavanjem sve završilo erupcijom oduševljenja i skandiranjem kakvo se ne viđa ni na derbijima Hajduk - Dinamo. Osim kvalitetnom svirkom Rambo je baš kao pravi zabavljač, pa usudio bih se reći i komičar, častio raznoraznim forama i fazonima, od kojih su neki, na žalost moram primijetiti, već ponavljani na nekoliko koncerata na kojima sam bio, no i to je dio uobičajenog repertoara.

A repertoar standardan, od Bolje 1 vruće pivo nego 4 ladna i Maroko, zemljo obećana, preko Otiš'o je svak ko valja i apsolutnog hita večeri Čobane vrati se, da bi se završilo sa drugim apsolutnim hitom večeri Balkan Boy (nije nabrajao mnogobrojne slavne Balkance, kako to inače biva) i a capella Don't Happy Be Worry. Nemojte misliti i da je prošlo bez Prijatelju, Halid invalid Hari (posvećeno Hari Mata Hariju ako neko nije znao), F.A.P. mašin i Sega Mega, jer ipak čovjek ima 41 godinu i deset albuma iza sebe. Sve u svemu još jedan odličan koncert.

Nakon što je razveselio Zagrepčane, Rambo Car će isto napraviti za tjedan dana Beograđanima, a onda kreće na zgodnu turnejicu gdje će posjetiti Ottawu, Toronto, Vancouver i Beč, pa ako ste tu negdje ...