Ravno 24 godine od svog osnivanja u naš grad prvi put dolaze Violent Femmes (čitaj: Fam), bend iz Milwaukeeja, Wisconsin, SAD. Riječ je o jednom od najutjecajnijih američkih bendova uz The Velvet Underground, Sonic Youth i Pixiese, VF pripadaju grupi najvažnijih sastava male revolucije koja se odigrala u američkom rock undergroundu tokom osamdesetih, a iz koje su izašli REM, Hüsker Dü, The Replacements i ostali bendovi koji su svojim zvukom udarili temelje kasnijoj pojavi “grunge” generacije. Navodno ih je otkrila Chrissie Hynde čuvši ih kako sviraju na ulici njihovog rodnog Milwaukeeja (op.a. Forza Bucksi!) i bez razmišljanja ih pozvala da Pretendersima nastupe kao predgrupa. Ostalo je, štono se kaže, legenda.

Uz njihov istoimeni diskografski debi, koji slovi za jedan od najznačajnijih rock albuma uopće, vezan je i jedinstveni kuriozitet: dvadeset godina poslije objavljivanja službeno je jedini album u povijesti popularne glazbe koji je dosegao platinastu tiražu, a da pritom nijednom nije ušao na Billboardovu listu najprodavanijih. Istina je međutim i to da im je taj album daleko najvažniji uradak te da mu se kvalitetom idućih 9 albuma nisu uspjeli približiti. Također stoji i činjenica da bi predstojeći koncert najlakše mogli opisati kao još jedan u nizu nostalgičarskih, međutim, nadamo se da će članovi benda od prve sekunde stupanja na stage odagnati misli od toga.
 
Glavno obilježje folk-punkerskog zvuka benda je histerični glas frontmena i tekstopisca Gordona Ganoa te akustični bas Briana Ritchieja koji mu daje snažni pečat. Naravno ništa ne prolazi bez bubnjara-minimalista Victora De Lorenza. Razbarušeni stil koji gaje već odavno je legendaran, a koncertni nastupi navodno odišu nesputanom energijom pa prema tome: u subotu navečer pravac Tvornica! I ne zaboravite boce s kisikom!

P.S. Ta tko nije u svojim tinejdžerskim danima sa gnjevom pravednika izvikivao ovu brojalicu?

1 1 1 coz u left me
2 2 2 for my family
3 3 3 for my heartaches
4 4 4 4 my headaches
5 5 5 for my lonely
6 6 6 for my sorrow
7 7 7 nnnoooo tomorrow
8 8 8 i forget what 8 was for
9 9 9 for my lost god
10 10 10 for everything everything everything everything!!!!!!

well U can all just kiss off into the air
behind my back I can see them stare
they hurt me bad but i don't mind
they hurt me bad - they do it all the timeeeeeee

Nastavljamo, dakle, u revijalnom tonu, sa najavom još jednog skorašnjeg koncerta. Uglavnom dvanaestoročlana skupina Lambchop  ili u slobodnom prijevodu Janjeći odrezak dolazi nam pak iz grada Nashvillea, Tennessee – kolijevke američke country glazbe. Ali neka vas ne zavara njihov nezavidni pedigre u slučaju da baš i niste ljubitelji tog glazbenog pravca. Oni nisu dio one hrpe ušminkanih ili brkatih country-jodlera s neizostavnim kaubojskim šeširima koji su prostituirali izvorni bjelački američki folk. Oni sviraju country ali country koji je miljama daleko od Gartha Brooksa ili Billy Ray Cyrusa (ljudi koji lakoćom pune svaki stadion ili dvoranu na Midwestu), dapače toliko odudaraju od country mainstreama da su ih jednom prozvali "najsjebaniji nešvilski country bend". Možda zato što kada rade muziku miješaju country, rock, soul, pop, jazz pa čak i noise. Ali štos je u tome da to na kraju zvuči harmonično i skladno. Uostalom kakve sve danas glazbe ima, taj stilski miks i ne zvuči pretjerano čudno. Iz svega navedenog nimalo ne iznenađuje podatak da su u Europi mnogo poznatiji i popularniji nego u svojoj domovini.

Glavni lik ove priče ipak je u zadnje vrijeme hiperaktivni Kurt Wagner, pjevač i vođa benda koji svojim baritonom i bolno iskrenim, ali i duhovitim tekstovima čini opus Lambchopa tako jedinstvenim i prepoznatljivim. U zagrebačko Kino SC stižu u sklopu turneje na kojoj promoviraju svoja dva istovremeno izdana albuma Aw C'mon i No,You C'mon, riskantan i ambiciozno zamišljen, ali srećom uspjeli projekt koji ih održava na vrhu tzv. alternativne country scene. Iako već dvanaest godina prisutni na sceni oni su bend koji nam stiže u naponu kreativne snage i stoga u utorak 27. 4. svi marš na janjetinu u Kino SC!