Premda nikada nije bilo lakše komunicirat, pronaći pravoga čovjeka ili kontakt, čini se kao da nikada nije bilo teže pronaći zajednički jezik. Podjele su tolike da se međusobno blatom nabacuju radnici u javnom i privatnom sektoru, reformirani komunisti i socijalisti, perači stakala na križanju i čistači ulica...

Ipak, ove godine svjedočili smo jednom važnom događaju koji bi možda mogao biti vodilja svim lijevim pokretima u Europi. Naime, lijeve partije u Italiji, Španjolskoj, Njemačkoj i Francuskoj podržale su predsjednika grčke Syrize Alexisa Tsiprasa na euroizborima. Ovog je vikenda predsjednik grčke Syrize i zamjenik predsjednika Europske ljevice posjetio Italiju u kojoj je njegova lista jedva prešla prag.

Premda je Italija iz povijesne perspektive zapadnoeuropska zemlja s najvećim utjecajem komunističke partije i lijevih ideja, talijanska je ljevica danas, kao i posljednjih dvadesetak godina u potpunom rasulu. Donekle ju je ujedinio Tsipras na spomenutim izborima, ali kako tvrde tamošnji ljevičari, podjele su preduboke da bi ih se premostilo u kratkom roku.

Razgovor koji je s Tsiprasom o stanju na europskoj ljevici vodila novinarka Daniela Preziosi prenosimo iz talijanskog dnevnika Il Manifesto objavljenog prošlog tjedna.

"Moramo pronaći i zajednički put" - Alexis Tsipras (FOTO: Lorenzo Gaudenzi)

Predsjedniče Tsipras, nakon što je Vaša lista na europskim parlamentarnim izborima u Italiji osvojila četiri posto glasova, možemo ustvrditi da ova talijanska avantura nije bila ni laka ni jednostavna. Jeste li došli pomiriti brojne lijeve frakcije u Italiji i predložiti nekakav model po kojem bi se ljevica mogla organizirati?

- U Grčkoj postoji jedna izreka: "Za tebe koji hodaš, put ne postoji, naći ćeš ga hodajući". Želim reći da nemam recept, štoviše, ne postoji nekakav recept koji bi se mogao posuditi, niti iz nedavnih iskustava Syrize niti iz talijanske lijeve tradicije. Uvjeti u kojima živimo različiti su, ne može se "transplantirati" neki model iz jedne zemlje u drugu, iz jednog vremena u drugo. Kod nas smo uporno pokušavali ujediniti jednu lijevu koaliciju. Napravili smo sve moguće da se s nama ujedine komunisti iz KKE, koji nikada nisu prihvatili naš prijedlog. Ipak, uspjeli smo složiti jednu alijansu između Synaspismós (radikalna lijeva partija i najveći partner u današnjoj koaliciji Syriza op.p.) i drugih stranaka, te brojnih nezavisnih ljevičara. Na taj način smo stvorili model u kojem smo svi jednaki, premda se razlikujemo u određenim pogledima. U Italiji bi put mogao biti drugačiji. Talijanska ljevica trebala bi pronaći recept, makar uzeti štogod i od iskustava Syrize ili španjolskog Podemosa (radikalna lijeva koalicija u Španjolskoj koja je na europskim parlamentarnim izborima osvojila nešto manje od osam posto glasova op. p.), ali prije svega uzimajući u obzir talijanske prilike.

No, do sada je talijanska ljevica uvijek imala brojne kontradikcije i podjele. Dovoljno je sjetiti se polemika oko formiranja liste za europske parlamentarne izbore. Uskoro nas očekuju regionalni izbori koji će također biti izazov za jedinstvo talijanske ljevice.

- Podjele su luksuz koji si ne možemo dozvoliti. Na euroizborima bio sam zadovoljan s 27 posto glasova koliko je Syriza dobila u Grčkoj. No, obzirom na iznimno teške uvjete, još sam zadovoljniji bio s četiri posto koje smo dobili u Italiji. Ljevica je na konstantnoj kušnji, a poteškoće koje imamo su izazovi s kojima se moramo suočiti.

Kako ocjenjujete prve poteze Mattea Renzija (talijanski premijer i čelnik Partito Democratico, slijednice Komunističke partije Italije i u mnogome talijanski pandan hrvatskom SDP-u op.p.) koji je nedavno preuzeo predsjedništvo Vijeća EU? Europska ljevica, kojoj ste potpredsjednik, surađuje s Renzijem?

- Želimo da Grčka, kada je sutra bude vodila Syriza, ima ljude s kojima može razgovarati u vladama na jugu Europe. To ne znači da moramo prihvatiti Renzijevu strategiju. Svima ćemo ponuditi jedinstvenu platformu u tri točke: javne investicije, ukidanje dugovanja te, posljednje, pravo i demokracija koje želimo vidjeti i na radnim mjestima. Vjerujem da narodi Grčke i Italije imaju mnogo toga zajedničkog. Prema tome, moramo pronaći i zajednički put.

"Prihvatiti gušenje demokracije znači prihvatiti ideje naših političkih protivnika" (FOTO: Blömke/Kosinsky/Tschöpe)

Želite reći da smatrate zanimljivima Renzijeve europske prijedloge?

- U njegovom sam izlaganju pronašao korisnih elemenata. Ipak, konzervativci, socijalisti, liberali i dio zelenih preuzeli su kontrolu nad Europskom komisijom i parlamentom kako bi još rigoroznije nastavili politiku štednje i nametnuli Pakt stabilnosti. Italija mora imati odlučujuću ulogu u borbi protiv manije ekonomskih parametara kako bi se ponovo pokrenuo razvoj i zapošljavanje. Vidim da Renzi traži labavljenje Pakta o stabilnosti, ali ne i njegovo ukidanje. Time de facto prihvaća neoliberalnu politiku, luđačku košulju predodređenu na neuspjeh kojom riskiramo raspad EU. U svakom slučaju, to ipak smatram pozitivnim signalom ukoliko uzmemo u obzir što je Renzijev prethodnik na tom mjestu, Antonis Samaras (premijer Grčke i lider konzervativne Nove Demokracije) govorio ne želeći čak niti olabaviti Pakt o stabilnosti.

Koje su teme o kojima s Renzijem možete razgovarati?

- On koristi zanimljivu retoriku o promjenama. Talijansko predsjedništvo EU-om moglo bi promijeniti pravac kojim ide Unija. Njegove ćemo pak riječi mjeriti prema onome kako se odnosi prema tri osnovna pitanja: Transatlantskom sporazumu o trgovini i investicijama (koji je ispregovaran u tajnosti op.a.), imigraciji, o čemu smo već čuli određene prijedloge i možemo ih valorizirati, te o dugu.

No, po pitanju duga, i Renzijevog prijedloga europskog "new deala", ne slažete se s Europskom strankom socijalista?

- Sudeći prema pitanjima koje poteže Renzi, a koja se tiču investicija, jasno je da i oni znaju kako bez javnih investicija nećemo izići iz krize. Ponavljam, luđačka košulja koju smo si navukli ekonomskim mjerama je suluda. S te pozicije kanimo formirati jednu alijansu koja će imati većinu i raditi pritisak na vlade.

U ovom trenutku u Italiji premijer Matteo Renzi gura ustavne reforme kojima se ljevica u parlamentu, osim SEL-a (Ljevica, ekologija, sloboda, stranka PD-evog odmetnika Nichija Vendole op.p.) protivi...

- Renzi u Italiji nije isti Renzi kojeg gledamo u Europi. U Italiji njegova vlada predlaže distorziju Ustava i zalaže se za izborni zakon koji ubija slobodu. Prihvatiti gušenje demokracije znači prihvatiti ideje naših političkih protivnika. Jasno je da se ljevica tome protivi svim sredstvima.

Znači Renzi je čovjek za razgovor kada je u pitanju Europa, ali ne i u Italiji?

- Rekao bih upravo tako.


Za Lupigu preveo i prilagodio: Mladen Barbarić

Lupiga.Com

Naslovne fotografije: Blömke/Kosinsky/Tschöpe; Lorenzo Gaudenzi