Domišljatosti hrvatske desnice nema kraja. Najnovija je ona koju su nedavno iznjedrili neki hrvatski pastiri, biskupi Mile Bogović, Vlado Kosić i Ante Ivas. Temeljem njihovih britkih i ubojitih političkih homilija brojne katedralne bogomolje u Europskoj uniji uvode taj poseban oblik dizanja vjerničke zapjenjenosti i uživljaja u samu bit, u duh svete božje rijeci.

Kako je u Europskoj uniji u crkvama nezamislivo držati takve govore „iznimne ljubavi i skrbi prema svome narodu“, kao što je, dakako, nezamislivo i takvo frenetično pljeskanje govorniku ubuduće će se svaka homilija morati unaprijed pregledati i uskladiti s naputcima ove trojice naših biskupa. Žestina riječi i upiranje prstom i bodežom u neprijatelja mora imati osobitu žestinu sličnu onoj iz našega pohoda u oslobađanju svetoga grada Jeruzalema.

Posebni uficij pazit će na ritmičnost tog obračuna „s njima“, uz jasno određenje kako i koliko ona djeluje na voljni dio onih koji upijaju tu nebesku riječ. U filipikama pastira obavezno moraju biti spomenuti svi totalitarni sustavi, posebno izdvojeni komunisti, potom antifašisti, pa onda, ne nužno i tim redom, masoni, zavjere, mrzitelji crkve, slobodni zidari, špijuni i ostala gnjusna čeljad.

Gromoglasni aplauz obavezan (FOTO: Indigo Goat)

U govoru ne smije biti ništa što baca i trunku zle pomisli na grijehe crkve. Obavezno je isticanje važnosti ljubavi crkve i nacije te božje pravednosti koja to može potvrditi. Osobito u tekstu moraju biti žigosani oni bezbožni, kao izbor svih zala… Ili si vjernik ili si ništa.

I na koncu, ali ne manje važno, uvođenje aplauza u crkvi ima posebni naputak poput govora „poslijeratnih šumara“, u kojima je pljeskanje bilo upisano govorniku u zagradi (slijedi aplauz) kako se ne daj Bože ne bi dogodilo da se „ono važno“ ne podcrta i ne podrži. Malo toga ovih 24 godine dali smo Evropi. Ovo će svakako biti dočekano aplauzom!

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Flickr/Hale Centre Theatre