„Hrvatska i Izrael imaju vrlo dobre odnose, osim razdoblja Drugog svjetskog rata, što je bio rezultat velike igre, ali mi prihvaćamo odgovornost“, prenijeli su mediji da je u Izraelu kazao HDZ-ov ministar vanjskih i europskih poslova Miro Kovač i još jednom debelo osramotio i Republiku Hrvatsku, i hrvatsku diplomaciju, i sebe samog, kao povijesnog analfabeta. U tom „razdoblju Drugog svjetskog rata“ (1939. - 1945.) nisu postojale države Hrvatska i Izrael da bi mogle imati bilo kakve odnose. Izrael je proglašen samostalnom državom 14. svibnja 1948. godine i danas je jedina židovska država na svijetu. Republika Hrvatska je postala samostalnom državom tek ustavnom odlukom Hrvatskog sabora 25. lipnja 1991. godine, i to u avnojskim granicama, koje su partizani oružjem izborili u Drugom svjetskom ratu, krvavo ratujući s onima koji su Hrvatskoj raskrčmili više teritorija nego što je bilo okupirano u Domovinskom ratu. 

U Kovačevom „razdoblju Drugog svjetskog rata“, nacifašistička tzv. NDH nije bila ni država, ni samostalna, niti je bila zemlja po želji i mjeri hrvatskog naroda, pogotovo ne ugodno mjesto za život etničkih manjina Srba, Židova i Roma, ali i ustaškom režimu nepoćudnih sunarodnjaka Hrvata, a takvih nije manjkalo. U toj su ustaškoj paradržavi kratkog daha, s jezivim rasnim zakonima, programiranog genocida, konc-logora i smrti, ustaše istrijebile gotovo sve Židove koji se nisu uspjeli pravodobno spasiti bijegom „u šumu“ partizanima ili u talijansku okupacijsku zonu. Prema istraživanjima povjesničara Ive Goldsteina, od oko 40.000 predratnih Židova, endehazijski je genocid preživjelo njih oko 9.000. Veći dio završio je u novoosnovanoj državi Izrael. 

Kovač i Benjamin Netanyahu, u još jednom ministrovom diplomatskom debaklu (FOTO: Hina)

U Narodnooslobodilačkoj borbi je sudjelovalo blizu 5.000 Židova, 150 ih je nositelja Partizanske spomenice 1941., deset je narodnih heroja, 14 generala. Jedan od najistaknutijih suradnika Josipa Broza Tita i vrhunskih intelektualaca, tvorac najvažnijih odluka AVNOJ-a i član najužeg vodstva pokreta otpora i poslijeratne jugoslavenske vlasti bio je Židov, Moša Pijade nadimkom Čiča Janko.

Zbog svega toga Izrael je s jakim razlogom osjetljiv na sramotnu epizodu tzv. NDH, ali i ostatak sentimenata prema toj tvorevini koji su kod dijela građana probujali devedesetih 

„Ne prihvaćamo percepciju RH kao zemlje rastućeg fašizma“, istaknuo je Kovač u povodu izraelske blamaže. Kao da Židove zanima što „(ne) prihvaća“ i što želi trenutni ministar male zemlje s Balkana u kojoj neoustaštvo ne jenjava. Najviši predstavnici vlasti, pri tom, ne vide i ne čuju gromoglasni ZDS, hrvatsko-srpsko šaketanje u Vukovaru i Okučanima, bez pardona svako malo gostuju u medijima koji se isključivo služe govorom mržnje, kao što su „Bujica“ nacifašističkog manekena Velimira Bujanca ili „Markov trg“ šovinističkog kvazinovinara Marka Juriča, kao i brojni rigidni portali koji imaju isključivo za cilj širiti netrpeljivost. Sva ta sramota puca znatno dalje od Izraela, pa je Kovačeva floskula o „neprihvaćanju“ čisti - ćorak.

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i sam premijer Tihomir Orešković, do jučer na platnoj listi izraelske multinacionalne korporacije Teve, „ne čuju“ u VIP loži stadiona u Osijeku gromoglasno, višekratno skandiranje „Za dom spremni“, dok se igra prijateljska utakmica nogometnih reprezentacija Hrvatske i Izraela. „Ne čuje“ ni bivši Osječanin Davor Šuker na čelu kompromitiranog HNS-a. Pa ni danas se ne želi ispričati kad je iz Europe stigla još jedna drastična kazna. Šuker je „zaprepašten“ i želi objašnjenje - zašto? Što smo učinili? A da posredstvom Mire Kovača pita Tel Aviv? 

Misli li Kovač da u Izraelu nisu vidjeli poruku s Poljuda? Ili da ne znaju što su u Osijeku skandirali hrvatski navijači tijekom "prijateljske" utakmice s Izraelom? (FOTO: Hina)

Je li Kovač objasnio Izraelu zašto se to dogodilo ako se Hrvatska ne može „percipirati kao zemlja rastućeg fašizma“? Je li objasnio zašto njegova politička stranka postavlja za ministra kulture Zlatka Hasanbegovića, suradnika lista Nezavisna Država Hrvatska i povijesnog revizionista protiv kojeg se digla hrvatska i svjetska intelektualna javnost? Osobito žestoko poznati lovac na nacifašističke zločince Efraim Zuroff, šef čuvenog izraelskog Centra Simon Wiesenthal, kojega su baš Miro Kovač i istomišljenici napali da nema pravo dijeliti takve lekcije Hrvatskoj. 

U Izraelu jako dobro znaju i razumiju da vlasti u RH ništa ne rade kako bi zaustavile revizionističke nasrtaje i spriječile sve učestalije fašističke ispade. Hrvatska se Izraelu zamjerila još prvih dana svog „državnog osamostaljenja“ kad je „Otac Domovine“ Franjo Tuđman kroz stisnute zube izustio da je sretan što mu supruga Ankica „nije ni Srpkinja niti Židovka“. Time se nije hvalio čak ni ustaških poglavnik Ante Pavelić, kojem je supruga Mara navodno bila židovske krvi. Pamti se i kako je već u kolovozu 1991. godine bomba demolirala uredske prostorije i molitvenu dvoranu Židovske općine u Zagrebu, a druga je eksplodirala na židovskom dijelu groblja na Mirogoju. Bombaši nikad nisu otkriveni. Kao što neće biti ni mračni autori kukastog križa na poljudskom stadionu u Splitu niti će potpredsjednik Hrvatskog sabora Ivan Tepeš (HSP AS) odgovarati zato što je u srcu Zagreba sudjelovao u javnom maršu protiv „partizanke“ Mirjane Rakić se skandiralo „Za dom spremni“, a koji su predvodili Velimir Bujanec, Marko Jurič i slični. Upravo je ministar Kovač snishodljivo tom istom Bujancu, gostujući u njegovoj emisiji, tepao da je „enciklopedijskog znanja“. Čovjeka koji je javnosti najpoznatiji po fotografiji u nacističkoj uniformi s kukastim križem oko ruke, Kovač je nazvao i prosvjetiteljem.

To što hrvatski Židovi drže o rastućoj neoustašizaciji RH, prvi su put iskazali ove godine prosvjednim nedolaskom na tradicionalnu državnu komemoraciju žrtvama konc-logora u Jasenovcu. Nisu željeli biti s najvišim predstavnicima vlasti, nego su posebno odali počast ustaškim žrtvama. I to se u Izraelu zna. Ministar Kovač tako svojim povijesnim neistinama svjesno gura Hrvate na zločinačku, gubitničku stranu u Drugom svjetskom ratu. Izrael nije u nekoj dalekoj galaksiji i taj stoljećima progonjen narod, kojem je nacifašizam u Drugom svjetskom ratu zvjerski ubio oko šest milijuna sunarodnjaka, neće tek tako prihvatiti povijesno-revizionističke floskule ministra, koji među diplomatskim manirima prakticira namigivanje novinarima, slavodobitno podizanje palca i lisičji osmijeh.

Čovjeka koji je javnosti najpoznatiji po fotografiji u nacističkoj uniformi s kukastim križem oko ruke, Kovač je nazvao prosvjetiteljem (SCREENSHOT: YouTube)

Shvativši valjda da su ga mediji uzeli na zub zbog gluposti o tradicionalno dobrim odnosima dviju država koje nisu postojale, RH i Izraela, HDZ je brzinski državnoj Hini plasirao ispravak. Kao, nije Kovač kazao „države“, nego „Hrvati i Židovi su imali dobre odnose, osim u razdoblju Drugog svjetskog rata“. Tek sada se Kovač uvalio do kraja. S kojim to Hrvatima u tzv. NDH Židovi nisu bili dobri? Samo s ustašama koji su ih progonili i ubijali. Većina Hrvata bila je s partizanima, što ih je svrstalo na pobjedničku stranu u Drugom svjetskom ratu. S njima su bili i gotovo svi Židovi koji su izbjegli smrt pod ustaškom kamom.

Namigivačka diplomacija Mire Kovača i inače je puna gafova, pa je pitanje koliko ta HDZ-ova uzdanica uistinu može zastupati koliko-toliko pristojne interese RH. U Budimpešti se, koju je prvu posjetio nakon BiH, hvalio „povijesnim prijateljstvom“ Hrvata i Mađara, što također odudara od historijske istine. Ne samo da su Mađari prije tisuću godina, u osvajačkom pohodu na ove krajeve, na Gvozdu ubili Petra Svačića, posljednjeg hrvatskog kralja narodne krvi, nego ih se Hrvati više nisu mogli riješiti sve do raspada Austro-Ugarske. Krvave epizode s mađaronima u političkom životu Hrvatske, paljenjem mađarske zastave u Zagrebu, čuveni saborski „vritnjak“ banu Khuenu Hedervaryju, vojni pohod hrvatskog bana Josipa Jelačića na Budimpeštu, okupacija Međimurja, nedavno zahlađenje odnosa dviju država zbog žilet-žice i izbjeglica… neki su od poznatijih primjera „povijesnog prijateljstva“ Hrvata i Mađara. Dakako, više je dobrog među susjedima, ali kad je diplomacija posrijedi, RH ne smije skidati gaće ni u Budimpešti. Nema zašto.

Kao što nema zašto zauzimati borbeno-revanšistički gard prema susjednoj Srbiji, gdje se Miro Kovač opet, zajedno s predsjednicom RH i HDZ-ovim „domoljubima“ i Tomislavom Karamarkom, upustio u soliranje blokadom te zemlje na putu u EU. I dobio po nosu iz njemačkog Bundestaga: „Ne smije RH zlorabiti članstvo u EU za rješavanje svojih bilateralnih problema sa Srbijom“. Bit će „kako mama kaže“, a Hrvatsku i Miru Kovača baš nitko ozbiljan neće pitati za mišljenje. Upravo se tu igraju velike igre, a trenutna hrvatska diplomacija toga očito nije svjesna.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Hina