Teško se sjetiti kad sam dobio prvi paketić sličica za album, ali se bez ikakvih problema mogu sjetiti kad sam kupio posljednji. Eto, baš u ovu subotu. Imam taj hobi, s vremena na vrijeme da skupljam sličice i lijepim ih po, za to, namijenjenim albumima. Ovoga puta za nadolazeće Svjetsko prvenstvo. Znam, znam, ali mnogoštošta nema smisla na ovom svijetu pa ipak...

Ovo je u neku ruku i dodir sa djetinjstvom. Taj osjećaj kad se pocijepa kesica, pa onda ta neizvjesnost o sadržaju, pa onda moment odljepljivanja i postavljanja na svoje mjesto, zatim prebrojavanje i onda suočavanje s činjenicom da je svaka kupovina postala besmislena jer duplikati prevladavaju. I šta onda? Kako dalje nadopuniti nedostatke u albumu?

Nije da se baš ponosim činjenicom, ali bilo je u mom djetinjstvu albuma i albuma, a samo sam jedan jedini uspio popuniti. I to nije bio nijedan od albuma prethodnih Svjetskih prvenstava. Ne. To je bio album Štrumpfova. Zato sam odlučio čvrsto da se izborim s ovim kompleksom i prihvatio se skupljanja sličica ovogodišnjeg Svjetskog prvenstva.

S ovim albumom odlučio sam ispraviti grešku (FOTO: Njuskalo.hr)

Zaražen sam još onomad u Sarajevu kad je među skupljače stigla vijest iz Paninija da su svi albumi i sličice koje se nalaze u prodaji po BiH falsifikati i da će oni, kao izdavači, svakom pasioniranom skupljaču nadoknaditi trošak tako što će im poslati pravi album. Srećom pa je bio 1. april. Opasno je prijetilo da sve preraste u ozbiljnu pobunu.

Moram priznati da sam, tada među Sarajlijama, izgledao kao pravi amater. Do Svjetskog prvenstva bilo je još više od dva mjeseca, a mnogi od njih su već bili pri kraju s albumima. Ja sam to dočekao tek ovih dana i to najviše zahvaljujući jednom fenomenu Beograda. Tu dolazimo i do odgovora šta kad prevladaju duplikati.

Mnogi putnici, dobronamjernici koji su se posljednja dva mjeseca zatekli u Beogradu teško da su mogli proći, a da na Terazijama, baš ispred hotela Moskva, tu oko česme, nisu zatekli jedan čudnovati skup. Okrenemo li se malo oko sebe lako ćemo precrtati mogućnost da su neki studenti ponovno odlučili istjerivati pravdu demonstracijama.

Čudan skup na Terazijama, kad pogledate malo bolje vidjet ćete da svi ovdje mijenjaju sličice (FOTO: blog.limundo.com)

Kako je sve bliži dan kad će sa centra stadiona u Sao Paolu u pikanje baluna krenuti domaći Brazilci i gosti s dalekog Balkana čiji igrači su ovih dana uvježbavali himnu pod nazivom „Lijepa naša“, tako je i na Terazijama skup sve reprezentativniji. Srbije nema na Prvenstvu, ali to je najmanje važno. Nekoliko stotina ljudi, od onih koji godine mogu pokazati na prste jedne ruke, do jednog 82-godišnjaka, raznih afiniteta, polova, pa čak i boje kože, ima za cilj samo jedno - utopiti što veći broj svojih duplikata za nedostajuće sličice.

Roditelji to rade za svoju djecu, iako toj djeci baš i nije najjasnije zašto su tu, djedovi za svoje unuke... A nije to ni važno toliko. Naprotiv. Čak je i simpatično. Nije problem naći parnjaka i s njim ili njom razmijeniti duplikate. Odnos je fer. Sličica za sličicu mada se često to pravilo i zanemari. Ljudi smo, majku mu. E, ali i to ima svoje granice. U nekom trenutku shvatate da i to ima svoje limite jer se non-stop vrte isti brojevi sličica. A kad već dođete dotle onda je tu čika Mića, čika Mića Panini.

Mića je legenda grada, legenda ove neformalne burze. On postavlja pravila i standarde jer čika Mića ima sve. Pokazuje nam na ranac na leđima i kaže: „Imam sve sličice, nekoliko kompleta. Sve možete kod mene naći. Evo, sad krenite i probajte da nađete broj 22. Ako nađete tu sličicu ja vam dajem ovaj ranac u kom ima sličica u vrednosti od oko 600 evra“.

Mića Panini u akciji (FOTO: Lupiga.Com)

Čuvši da tu predstavljam i Sarajlije preko Federalne TV, kaže mi: „Možemo sad razmeniti sličice, a za Bosance ne brini. Dobićeš sve koji ti nedostaju“.

Tako i bi. Moja prva popunjena reprezentacija je ona na čijoj mi je strani srce, mada, ne nadam se nekom sjajnom rezultatu, ali kao da je to važno. Važan je trenutno čika Mića.

Kaže da posljednjih sedam godina neprestano dolazi na Terazije. Tad je imao 60 i tek koju godinicu do penzije. Ne bira takmičenje. Bilo to Svjetsko prvenstvo, Evropsko, bila Liga prvaka ili albumi klubova... Kod čika Miće svega ima, a počeo je kaže skupljajući sličice za unuke. Dva albuma je već popunio i dao njima, a jedan ostavlja za sebe. A ima tu i neke zarade.

„Ima tu čari, ali i da se zaradi nešto. Nije to samo što kažu za unuke ili decu. Nije tačno. Evo, ja se ne žalim. Može lepo da se zaradi ali treba i da se uloži”, konstatuje veteran Mića.

A kaže da je počeo s albumima koji su svojevremeno poklanjani uz “Večernje novosti”. Jah, ako je išta pozitivno ostalo od tih novina onda je to možda poklanjanje albuma. Čika Mića kaže da je očistio Zemun Polje od “Novosti”, a tako, je osim preko 300 albuma, skupio i preko 2.000 sličica koje su se poklanjale uz album. To je bio početak, a sad kaže da ima čak osam setova, osam kompleta.

Hrvate je, kaže, najlaše skupiti (SCREENSHOT: YouTube)

“Ja zatvaram ljude. Kome treba 10, 15 sličica ja imam sve. Evo, od trojice koje sam danas zatvorio kojima je falilo svakom po petnaestak sličica dobio sam 1.030 komada. To je skoro dva seta. Ja za nedelju dana napunim album. Nešto ostavim za društvo, a nešto za prodaju”, kalkuliše Mića.

Svi koji prate ovu igru znaju kakve su cijene na tržištu igrača, mada je pitanje da li bi svi baš znali našvrljati koliko nula stoji iza najboljih. Ipak ova burza postavlja neke druge standarde.

“Najtraženiji je Urugvajac Muslera, onda Španac Casillas, onda Rusi, Portugalci Varela i Nani... Ronaldo i Messi nisu cenjeni. Niko ih ne traži“, nabraja nam. Čika Mića kaže da se Hrvatska reprezentacija najlakše skupi, gotovo jednako lako kao i Kamerunci, Meksikanci, Grci...

Dok nam odaje da će on i čitavo društvo zdušno navijati za komšiluk iz Bosne i Hercegovine dodaje: “Još samo dva Svjetska prvenstva i smiriću se”.

Napuštam poprište zadovoljan rezultatom. Lijepim dobijeno i stvarno... Među hrvatskim reprezentativcima nema Joa Šimunića. Čika Mića je bio u pravu. Hrvati su laki.

Lupiga.Com