Uz dozvolu autora za Lupigu prevela Jelena Svirčić

Vulgarno pozivanje Donalda Trumpa na fašističku ideologiju i njegovo zazivanje promjene imigracijskih politika dobilo je svoj bestidni i opasni zaokret ovog tjedna s njegovom izjavom kojom poziva na "totalnu i potpunu zabranu ulaska muslimanima u Sjedinjene Američke Države". Ovim rasističkim pozivom Trump zapravo se pozvao na strahove birača od muslimana tvrdeći da je takva zabrana nužna "dok predstavnici zemlje ne shvate što se stvarno događa".

Kad je Trump predložio zabranu tijekom predizbornog skupa na američkom nosaču zrakoplova USS Yorktown u Južnoj Karolini, njegov plan popraćen je glasnim povicima odobravanja iz mase. Mnogi kritičari su uzvratili tako sto su jasno rekli da su Trumpovi pokušaji da uvede religijski test na imigracije i putovanja neustavni. Drugi su izrazili šok ovim prijedlogom jer narušava demokratske ideale koji su oblikovali povijest SAD-a. Kolega republikanac Jeb Bush nazvao je Trumpa "isčašenim". 

Ali ono što skoro niti jedan od republikanskih predsjedničkih kandidata ili srednjostrujaških političkih komentatora nije priznao je da Trumpovi komentari ne samo da stvaraju diskurs mržnje, fanatizam i isključivost, nego da i da takvi izrazi rasizma i fašizma odzvanjaju iz dubine američke kulture i politike stvarane nagomilane tijekom četrdesetgodišnje konzervativne kontrarevolucije. Jedan od rijetkih političara koji je reagirao na Trumpove zapaljive komentare je bivši guverner Marylanda, Martin O'Malley, koji je s pravom zaključio da je Trump "fašistički demagog".

Ovaj očigledno fašistički zaokret otkriven je sam od sebe u studenom kad se Trump na utrci u Južnoj Karolini narugao Sergeu Kovaleskiu, istraživačkom novinaru New York Timesa. Prezriva referenca na Kovaleskijev fizički invaliditet bio je bolan za gledanje, ali ni najmanje iznenađujuć: Trump je dosljedan u širenju mržnje i širi svoju poruku bez isprike tijekom skoro svakog javnog pojavljivanja. U svojoj odvratnoj pojavnosti, Trump je jednostavno proširio svoj govor natopljen mržnjom u novom pravcu, nakon već poznatog rasizma i seksizma, ukorijenjenog u srcu njegove predsjedničke kandidature.

Trumpovo ruganje s Kovaleskijem i njegovi prostački prijedlozi promjena imigracijskih politika protiv muslimana dio su njegovog označavanja meksičkih imigranata kao silovatelja i dilera droge i sa njegovim pozivima da SAD strpa sirijske izbjeglice u sabirne centre i kontrolira ih preko baza podataka. Da citiram enciklopediju holokausta: "U najranijim godinama Trećeg Reicha, različite centralne, regionalne i lokalne vlasti u Njemačkoj uspostavile su koncentracijske kampove za pritvaranje protivnika režima, uključujući njemačke komuniste, socijaliste, sindikaliste, i druge iz lijevih i liberalnih krugova. U proljeće 1933. godine, SS je uspostavio koncentracijski logor u Dachau koji je poslužio kao model za širenje i centralizaciju sistema koncentracijskih logora pod svojim nadzorom".  

Povrh toga, Trumpov neprijateljski stav prema ljudima s invaliditetom ukazuje na raniji element Hitlerovog genocidnog programa prema kojem su ljudi s fizičkim i mentalnim nedostacima gledani kao otpad i višak jer su narušavali nacističko poimanje "super rase". Demonizacija, objektifikacija i patalogizacija ljudi s invaliditetom bila je prvi korak u razvijanju osnove za nacističke programe eutanazije onih koji su proglašeni nedostojnima života. Ova lekcija se čini zaboravljenom od strane srednjostrujaških medija, koji na Trumpove gnjusne komentare većinom gledaju kao na jednostavno uvredljive.

Umjesto da se odbaci kao džoker američke politike, kao "neobziran i nediscipliniran", kao što neki od njegovih konzervativnih pristalica tvrde, ili kao nepravi član Republikanske stranke kao što je Ross Douthat napisao za The New York Times, ključna je stvar prepoznati da Trumpova popularnost predstavlja ono što je Victor Wallis opisao kao "opasan politički prostor….i u široj kulturi i bližoj prošlosti". To je evidentno ne samo u njegovim rasističkim izjavama, njegovim grubim komentarima o ženama i pozivu da se pohapsi i deportira 11 milijuna imigranata, već i u njegovoj rastućoj podršci nasilju protiv aktivista na njegovim skupovima.

Ono što je stvarno alarmantno je koliko ličnosti iz korporativnih medija i intelektualaca brani Trumpa, ne shvaćajući da je njegova kandidatura ukorijenjena u brutalnom sjemenu totalitarizma kultiviranom u američkom društvu. Trump predstavlja više od antidemokratskih praksi Josepha McCarthya; on ilustrira kako totalitarizam može preuzeti različite oblike u specifičnim trenucima povijesti. 

"Trumpov fašizam ukorijenjen je u sjemenu totalitarizma kultiviranom u američkom društvu" (FOTO: wikipedia.org)

U njegovom pozivu da se Amerika pod svaku cijenu "učini velikom opet", uznemirujuća je totalitarna poruka. Stupanj do kojeg Trump izražava svoju okrenutost nasilju, rasizmu i kršenju građanskih sloboda, vidljivo i bez isprike, neviđena je u recentnim političkim utrkama. Međutim, ideje koje on izlaže uvijek su bile prisutne ispod površine u američkoj politici, zbog čega se javnost i mediji u cjelini ne čine uznemirenima komentarima poput ovog: "Morat ćemo raditi stvari koje nismo radili prije. I neki ljudi će biti uzrujani oko toga, ali mislim da sad svi misle da će sigurnost zavladati... Morat ćemo napraviti određene stvari koje su bile potpuno nezamislive još samo prije godinu dana". Trumpov poziv na "nezamislivo" osnovni je princip svake ideje totalitarizma, bez obzira na kakvu formu preuzima. 

Korijeni totalitarizma nisu zamrznuti u prošlosti. Mogu se iskazati na različite načine u sadašnjosti, ali su povezani na različite načine sa prošlosti. Naprimjer, Trumpova demagogija blisko je povezana s obilježjima diskursa drugih fašističkih lidera. Postoje tragovi fašističke prošlosti u onome što su Patrick Healy i Maggie Haberman nazvali Trumpovom "tamnom moći riječi". Kako su Healy i Haberman pokazali u nedavnom članku za New York Times, Trumpovo korištenje širenja straha i bombastičnog jezika karakteriziraju polarizirajuće fraze, grube riječi i nasilna imaginacija“, sve karakteristike demagoga iz prošlosti.

K tomu, Trump, kao i mnogi demagozi prije njega, predstavlja sebe kao nepogrešivog proroka, prezire svaki smisao nijansiranja izgovorenog i koristi vojnički govor prepun riječi poput "ubiti", "uništiti", "napasti" i "boriti se", koje sve pokazuju njegovu zaslijepljenost nasiljem i duboki prezir prema dijalogu, promišljenosti i uopće demokraciji. Trump je anti-intelektualac koji iskrivljuje istinu čak i kad mu se dokaže suprotno i njegovi iskazi su više emotivne prirode nego što se zasnivaju na činjenicama, razumu i dokazu.

Trump i njemu slični spajaju ekstremni nacionalizam, rasizam, ekonomski fundamentalizam i vjerski fanatizam s besramnim bezakonjem. Njegov mržnjom ispunjen govor uparen je sa uznemirujućim prihvaćanjem nasilja prema useljenicima i svim drugim opozicijskim glasovima od strane njegovih pristaša na mnogim od njegovih skupova. Ovakva vrsta bezakonja ne samo da ohrabruje mentalitet mržnje i nasilja, ona također legitimira zapaljivu retoriku koja daje kredibilitet nasilju nad drugima. Jeziva tišina od strane Trumpa i ostalih republikanskih kandidata kad je riječ o ubojstvu troje ljudi u Klinici za planiranje roditeljstva u Koloradu, pucnjava na prosvjednike pokreta Black Lives Matter u Minneapolisu, povećan broj napada na džamije diljem SAD-a, alarmantan broj ubojstava crnih muškaraca i omladine od strane bijelih policajaca, da ne spominjem nedavni napad u San Bernardinu u Kaliforniji. 

Trump i njemu bliski desničarski ekstremisti bjesne protiv meksičkih useljenika, sirijskih izbjeglica i mladih ljudi koji protestiraju protiv policijskog nasilja, ali ništa ne govore o policajcu koji je 16 puta pucao u Laquana McDonalda, crnog sedamnaestogodišnjaka, ili o odbijanju čikaške policije da objavi video incidenta. Trumpov stožer ostao je tih na prijetnje koje dolaze od strane bijelih supremacista, američkih napada dronovima i ilegalnim ciljanim ubojstvima navodnih terorista.

Trump i njemu bliski desničarski ekstremisti bjesne protiv meksičkih useljenika i sirijskih izbjeglica, ali ništa ne govore o policijskom nasilju i ubijanju crnih mladih ljudi (FOTO: wikipedia.org)

Tako nešto jednostavno nije dio ponašanja moralnih i političkih kukavica, to je opasno prihvaćanje mašinerije smrti koju povezujemo s fašizmom. Takvo ponašanje ukazuje na široko raširenu klimu bezakonja u američkom društvu koja olakšava ignoriranje ljudskih prava, pravde i same demokracije. Postoje već povijesni slučajevi ovakve vrste nasilja i mržnjom ispunjenih rasističkih govora političara koji stvaraju klimu koja to legitimira. Ovakvu vrstu nasilja čuli smo već u riječima Hitlera, Mussolinija, Pinocheta i drugih oratora demagoga koji su govorili protiv Židova, komunista i drugih navodnih "nevjernika".

Trumpovo nedavno prizivanje povratka waterboarding-a (metode mučenja vodom) nadilazi nešto što bi se moglo nazvati činom gluposti ili neznanja. Mučenje postaje činom izvršenja osvete nad onima koje desnica smatra "drugima", "neameričkim" i "inferiornima" - prije svega muslimanima, imigrantima i aktivistima pokreta Black lives matter. Čuli smo već ovakav diskurs za vrijeme totalitarnih režima tridesetih godina dvadesetog stoljeća i kasnije, tijekom latino-američkih diktatura sedamdesetih godina. Heather Digby Parton je u pravu kad piše da bi Donald Trump "mogao biti prvi otvoreni fašistički predvodnik republikanskih predsjedničkih nominacija za kojeg je plodno tlo već ranije pripremljeno, a sjeme je klijalo tijekom mnogih godina jer fašizam teče američkim političkim krvotokom već neko vrijeme". 

Ovo je diskurs koji otkriva tamne i podmukle tajne ne samo o Trumpu već i o stanju američke kulture i politike. Trumpov brutalni rasizam, okrutnost i prijedlozi politika u nacističkom stilu, više su nego šokantne; njihova je simbolika na razini totalitarne mržnje prema liberalizmu, pozivu na rasnu čistoću, mitsko slavljenje nacionalizma, prihvaćanja nasilja, prezira za slabe i anti-intelektualizma. Ovo je diskurs totalnog terora. Ovi elementi totalitarizma postala su nova američka normalnost. Uvjeti koji su proizveli nepodnošljivo nasilje, kampove za istrebljenje i ušutkavanje disidenata još su uvijek tu s nama. Totalitarizam nije jednostavno relikt prošlosti. Živi u novim oblicima, zastrašujuć je i opasan danas kao i što je bio u prošlosti.

Trump daje legitimitet brojnim fašističkim politikama kroz pozive na ekstremni nacionalizam i prezir prema ljudskim pravima, prokazivanjem muslimana i imigranata kao rasne i vjerske opasnosti, neobuzdanim seksizmom, opsesijom nacionalnom sigurnosti, agresivnom mobilizacijom kulture straha, prozivanjem disidenata, odobravanjem kršenja ljudskih prava, potpore militarizaciji javnog života, prizivanja vanjskog neprijatelja kao prijetnje "našem načinu života", slijepog patriotizma, pozivima za suspenzijom vladavine prava, afirmacijom ratobornog maskuliniteta i potporom agresivnoj imperijalnoj politici. 

Trump nije izolirana figura američke politike; on je jednostavno najvidljiviji i najpopularniji izraz brojnih ekstremista u Republikanske stranke (FOTO: flickr.com)

Mark Summer je u pravu kad argumentira da se duh fašizma vrti američkim društvom, ukazujući da se simpatije prema fašizmu nikad nisu ugasile i da se prijetnja fašizma treba shvatiti ozbiljno. Summer piše da fašizam nije pobijedio na bojnom polju, ali je pobijedio na ideološkom: 

"Pobijedio je jer isti strahovi, ista pohlepa, ista mržnja koja je hranila njegov rast nikad nisu nestali. Simboli fašizma su odbačeni, ali uzroci su ušli duboko. I onda postepeno, polako, korak po korak, svi ti glasovi koji su se ispočetka tolerirali, raširili su se kao virusi, a onda i kao jedini mogući pogled... [na primjer] naše dugo posrtanje prema desnici; neumorna potreba za ratom; policija čija je moć odvojena od prava; nacionalizam koji punim građanskim pravima nagrađuje samo one koji se uklapaju u nikad ograničeniji kalup...ne kažem da se krećemo prema fašizmu. Kažem da smo počeli skretati prema njemu odavno i da smo sad već dobrano prešli liniju". 

Trump nije s moralno mrtva devijacija. Više je nasljednik duge linije fašista koji su ugasili javnu raspravu i koji su prihvatili nasilje kao odgovor onima koji misle drugačije i koji kritiziraju bilo kakvo javno očitovanje demokratskih principa. Sjedinjene Američke Države sa Trumpom su dosegnule svoje dno i njegova prisutnost bi se trebala gledati kao surovo upozorenje nadolazeće noćne more. Trump nije izolirana figura američke politike; on je jednostavno najvidljiviji i najpopularniji izraz brojnih ekstremista u Republikanske stranke. Ben Carson, Ted Cruz i Marco Rubio, svi oni podupiru ideologiju koja reducira ljudska bića na "anonimna bića". Sjetite se njihovih napada na meksičke imigrante, crnce i sirijske izbjeglice. Primo Levi, veliki pisac i preživjeli iz Auschwitza, nazvao je ovu vrstu dehumanizacije jednom od glavnih principa nacističkog barbarizma. Brzim prijelazom do Trumpovog prihvaćanja nasilja na svojim skupovima, zajedno s njegovim otvorenim rasizmom, njegovim pozivom na masovno prisluškivanje, njegov diskurs masovne mržnje i njegovo prihvaćanje politike kao nastavka rata.

"Simpatije prema fašizmu se nikad nisu ugasile i prijetnja fašizma se treba shvatiti ozbiljno" (FOTO: teapartywpbfl.wordpress.com)

Totalitarizam uništava sve što politiku čini mogućom. Istovremeno je ideološki otrov i okrutni način vladanja i kontrole. Suspendira razum i uništava sve održive elemente demokracije. Trump nas podsjeća na ovisnost totalitarizma o tiraniji, njegovu vezanost za mašineriju smrti i na njegovu moralnu prazninu. Ono što je ključno je da se priče, ostavštine i nasilje koje su dio totalitarne prošlosti moraju pričati uvijek iznova kako bih ih se moglo prepoznati u novim formama. Pozivanje na sigurnost u autoritarnim društvima druga je riječ za nezakonito prisluškivanje, postupanje s ljudima kao s kriminalcima, militarizaciju policije, ubijanje crnih ljudi kao čin domaćeg terorizma i na kraju, nestajanje grupa i pojedinaca koje dehumaniziramo ili smatramo da nas ugrožavaju. Ekstremistički zanos kojeg Trump raspiruje trebao bi biti ratni poklič za borbu ne samo protiv grubog i reakcionarnog populizma već i protiv tiranije totalitarizma u svom novom i protofašističkom obliku.

Ovo nije diskurs Kafke, nego ovih ekstremista koji su postali navijači totalitarizma. Trump nije samo iskreni govornik, kao što tvrde neki, i nije ni približno zabavan. Kao što je David L. Clark istaknuo u našoj osobnoj korespodenciji, iskrenost u Trumpovom pozivu na nasilje zajedno s njegovom žeđi za nepravdom pozicioniraju se kao "najnoviji izraz fašizma koji je zatrovao moderni politički život. On je drsko pokvaren jer je istovremeno izvršitelj i simptom ogoljenog političkog okruženja u kojem pokvarenost bezobrazno ostaje nesakrivena". Trump je čudovište bez savjesti, političar sa otrovnim setom politika. On je produkt financijskog kapitalizma i dugog naslijeđa rasizma i nasilja čije su posljedice uspavane, a demokratske i javne vrijednosti uništene. Ovo je doista vrijeme čudovišta i Trump je najvidljiviji i svakako jedan od njegovih najpodlijih predstavnika.

Lupiga.Com via Truthout.org

Naslovna fotografija: flicr.com / Jamelle Bouie