„Zamislite da biološki roditelj pogine u prometnoj nezgodi. U tom trenutku dijete koje živi u sredini na koju je naviklo, gdje ima sve što mu treba, ljubav i pozornost drugog partnera koji mu je, također, roditelj kao i onaj biološki, s njim nema nikakav pravni odnos, te dijete može završiti u dječjem domu umjesto da ostane u sredini gdje ima sve što treba i sve što želi. Treba najprije napraviti taj minimum koji će se teško moći osporiti. Jer takvih situacija u društvu ima i ne radi se o zanemarivoj skupini da bi država mogla ignorirati problem. Potpuno je apsurdno da osoba homoseksualne orijentacije može usvojiti dijete, ali samo do trenutka dok ne uđe u registrirano partnerstvo. To se pod hitno mora promijeniti”, izjavio je češki ministar za ljudska prava Jiří Dienstbier potpisnici ovih redova u razgovoru za Novi list prije dvije i pol godine. I toga se držao.

Krajem prošlog mjeseca češka vlada usvojila je prijedlog dopune Zakona o registriranom partnerstvu po kojem homoseksualne osobe u registriranom partnerstvu mogu usvojiti biološko dijete svoje partnerice ili partnera. Dopunu su predložili spomenuti ministar Dienstbier iz Socijaldemokratske stranke, ČSSD i Robert Pelikán, ministar pravosuđa iz redova ANO, koalicijske stranke - pokreta tajkuna Andreja Babiša, o čijem liku i djelu smo vas nedavno informirali. Treći koalicijski partner, KDU-ČSL, Kršćansko demokratska stranka, zagovaratelj tradicionalne obitelji bila je protiv. 

„Nakon ovoga će htjeti legalizirati i seks s djecom“

O dopuni zakona koja bi djeci u registriranim partnerstvima pružila veću pravnu sigurnost u češkom društvu diskutira se već nekoliko godina. Sličan prijedlog sadrži i dopuna koju su predložili i parlamentarni zastupnici, ali je ove godine u srpnju rasprava prekinuta i odložena zbog svađe i burnih diskusija među parlamentarcima. Čuli su se i neki vrlo ekstremni pogledi. 

Ministar Jiří Dienstbier na ovogodišnjem Gay Prideu u PRagu (FOTO: Petr Vilgus/Wikimdia)

Zastupnica iz redova socijaldemokrata Pavlína Nytrová izjavila je kako će širenjem prava LGBT zajednica naposljetku „homoseksualci htjeti i legalizaciju seksa s djecom“. Većina stranačkih kolega se ogradila od istupa Nytrové, a neki su tražili i njeno isključenje iz stranke. 

Začetnici ideje se nadaju da će se o vladinom prijedlogu u parlamentu raspravljati i glasati prije nego o zastupničkom. 

„Za homoseksualne parove ovo prije svega znači pojednostavljenje svakodnevnog života. Primjerice, podizanje djece iz vrtića bez pismenog odobrenja prvog partnera ili pravo na informacije o zdravstvenom stanju djeteta. A u ekstremnim slučajevima, ukoliko se biološki roditelj teško razboli ili umre, dijete neće morati u dom, ostaje s drugim partnerom tamo gdje je i ranije živjelo”, izjavio je ministar Dienstbier nakon usvajanja prijedloga u vladi. I on i ministar Pelikán naglašavaju hitnu potrebu dopune zakona jer partner biološkog roditelja nema prema djetetu, koje zajedno s njim odgaja, ista prava i dužnosti. Nema pravo održavanja kontakta s djetetom nakon raskida s partnerom ili nakon smrti, a nema ni dužnost izdržavanja djeteta. 

Prijedlog se odnosi na djecu čiji je jedan od partnera iz registriranog partnerstva biološki roditelj, koja u danoj obitelji već žive, koja su iz prethodne veze biološkog roditelja ili su rođena medicinski potpomognutom oplodnjom, pojasnio je ministar Dienstbier. 

A kako stoje stvari u Hrvatskoj?

Stvari se na nekoj razini mogu usporediti s češkim stanjem. U Hrvatskoj je od rujna 2014. godine na snazi Zakon o životnom partnerstvu po kojem homoseksualni parovi uživaju ista prava kao bračni partneri, osim prava na posvajanje djece. Imajući u vidu da je relativno brzo usvojen u tradicionalnoj i katoličkoj Hrvatskoj, zakon je i pored ovog nedostatka, pozdravljen od velikog broja LGBT aktivista. Godinu ranije je pod palicom konzervativne udruge „U ime obitelji“ u izrazito nabrušenoj atmosferi i raspolućenom društvu održan referendum o ustavnoj definiciji braka. Gotovo dvije trećine građana koji su izašli na referendum (izlaznost je bila vrlo mala - 37,90 posto) podržalo je referendumsko pitanje, pa je tako u hrvatski Ustav uvedena definicija da je „brak životna zajednica žene i muškarca“. 

Onemogućavanje posvojenja djece istospolnim partnerima bio je jedan od glavnih razloga održavanja tog referenduma o braku. Svjetski mediji su tada zamijetili kako rezultat referenduma pokazuje da su desničarske i konzervativne snage u Hrvatskoj ojačale zbog duboke ekonomske krize i nezaposlenosti, te istaknuli snažan utjecaj Katoličke crkve u organizaciji kampanje oko referenduma. 

Na ovom mjestu, kad već radimo usporedbe, primijetimo kako se na popisu stanovništva 2011. godine u Češkoj tek 10,3 posto stanovništva izjasnilo rimokatolicima. S druge strane 34,3 posto stanovništva nije imalo religiju, a 45,2 posto ih uopće nije odgovorilo na pitanje o religiji. Zanimljivo, još 1991. godine Češka je brojala gotovo 40 posto rimokatolika. Ovi podaci Češku svrstavaju među najmanje religiozne svjetske zemlje.

A sad se opet vratimo u hrvatsku stvarnost. Prije nego što homoseksualni parovi ovdje dočekaju zakonski blagoslov usvajanja djece, partneri u istospolnim zajednicama mogu podnijeti sudski zahtjev za partnerskom skrbi. Udruga Zagreb Pride prošlog se ljeta na svom Facebook profilu pohvalila prvim pozitivnim rješenjem. U pitanju je oblik skrbi za maloljetno dijete koju preuzima partner nakon smrti životnog partnera, odnosno roditelja djeteta, a iznimno i za života životnog partnera, roditelja djeteta, ako drugi roditelj nije poznat ili ako mu je oduzeta roditeljska skrb zbog zlostavljanja djeteta. Zahtjev se podnosi sudu, a sud od Centra za socijalnu skrb zatraži procjenu obiteljske situacije. 

Pod krinikom zaštite obitelji hrvatska konzervativna diva Željka Markić priželjkuje propast zakona (FOTO: Lupiga.Com)

Nakon donošenja Zakona o životnom partnerstvu udruga „U ime obitelji“ Željke Markić objavila je priopćenje u kojem ističu da se Zakon protivi Ustavu, „nanosi štetu djeci, pokušava relativizirati društveni značaj zajednice muškarca i žene, i obitelji, a sve u cilju daljnjeg nasilnog nametanja ideologije hrvatskom društvu“. Upravo kao i Obiteljski zakon, objasnila je Markić, i ovaj nestručan i ideološki obojen zakon, doživjet će fijasko. 

Od tada „U ime obitelji“ i slične konzervativne i desničarske udruge čine sve kako bi se Zakon o životnom partnerstvu ukinuo, pa i preko Ustavnog suda. LGBT udrugama je laknulo nakon što je u veljači ove godine Dubravka Jurlina Alibegović, ministrica uprave u bivšoj vladi Tihomira Oreškovića, izjavila da promjene zakona neće biti. 

Premda je u odnosu na regiju Hrvatska daleko odmakla u zaštiti prava LGBT zajednice, u izvještaju pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Višnje Ljubičić za 2015. godinu stoji kako se ne primjećuje napredak u zaštiti fizičkog integriteta osoba istospolne orijentacije i suzbijanja kaznenih djela motiviranih mržnjom prema toj skupini.

Ustavni sud zauzeo stranu

Vratimo se opet u Češku, gdje prema podacima popisa stanovništva iz 2011. godine u istospolnim zajednicama živi oko 1.000 djece. Procjenjuje se da ih je trenutno znatno više, jer se prema podacima organizacije PROUD - Platforma za ravnopravnost, priznanje i različitost, u lezbijskim registriranim partnerstvima rađa sve više djece. 

Zanimljivo je da je ranije ove godine češki Ustavni sud, osobama iz istospolnog registriranog partnerstva, otvorio put za individualno usvajanje djece. Slobodni homoseksualci su teoretski do tada mogli usvojiti dijete, ali po sklapanju registriranog partnerstva nisu. Odluka Ustavnog suda se, međutim, ne odnosi na zajedničko usvajanje, niti na situaciju kad registrirani partner želi usvojiti partnerovo dijete.

Sklapanje braka osoba istog spola podržalo bi 51 posto ispitanika, dok se protiv izjasnilo njih 43 posto (FOTO: Lupiga.Com)

„Stotine obitelji su od trogodišnjeg čekanja na dopunu zakona već prilično nervozne i plaše se pravnih komplikacija. Nije im jasno kako ne mogu usvojiti partnerovo dijete, kad je Ustavni sud u lipnju dozvolio gayevima i lezbijkama u registriranom partnerstvu usvajanje djece iz dječjih domova. Nastao je tako veliki presedan”, stoji u izjavi organizacije PROUD češkim medijima. 

Kako se u deset godina promijenila slika

Prema najnovijim anketama CVVM-a, Centra za istraživanje javnog mišljenja pri češkoj Akademiji znanosti, 62 posto čeških građana bi homoseksualcima dozvolilo usvajanje djece partnerice ili partnera. Protiv je bilo manje od trećine ispitanika. Na pitanje bi li homoseksualci trebali imati pravo na usvajanje djece iz dječjih domova pozitivno je odgovorilo 48 posto, a prije deset godina samo petina. Naime, početkom devedesetih godina seksualne manjine u Češkoj nisu bile prihvaćene, dok danas skoro tri četvrtine građana poštuje različitosti i podržava registraciju partnerstva homoseksualnih parova odnosno pravno uređivanje njihovih odnosa, iako se na bračnu zajednicu gleda nešto drugačije. 

Prema rezultatima CVVM-a sklapanje braka osoba istog spola podržalo bi 51 posto ispitanika, protiv se izjasnilo 43 posto. CCVM ističe kako prava homoseksualaca podržavaju uglavnom mlađi ljudi starosti od 15 do 44 godine, visoko obrazovani i oni koji svoj životni standard označavaju dobrim. Među ljudima koji su protiv prava homoseksualaca su većinom građani nižeg obrazovanja, kako vjernici tako i oni lijeve političke orijentacije, stariji od 60 godina, umirovljenici, i oni koji svoj standard označavaju lošim. 

Prva zemlja na svijetu koja je ozakonila registrirano partnerstvo osoba istog spola bila je Danska još 1989. godine, a Nizozemska je 2001. godine bila prva koja je omogućila brak homoseksualnih osoba i usvajanje djece. U Europi, homoseksualci u registriranom partnerstvu mogu usvajati djecu u Belgiji, Velikoj Britaniji, Španjolskoj i skandinavskim zemljama. Od prošle godine osobe istog spola mogu sklopiti brak u svim američkim državama, prije toga njih 14 su to zabranjivale. Zakon o registriranom partnerstvu u Češkoj je na snazi od srpnja 2006. godine.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Flickr/GreenMelinda

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Ustavne vrednote u doba krize".