Vrijeme je da postanete vrući krumpir
Danas kada postajem "tehnološki višak" mogu s pravom konstatirati da su me u tu "sivu zonu" hrvatske zbilje isporučili upravo oni koji su njen manufakturni dio, zamašnjak, ljudi koji su pognutih glava i raširenih guzica spremno dočekali svoju priliku da "ližući dupe" kapitalizmu zauvijek izgube dostojanstvo i budućnost kako svoju, tako i budućnost svoje djece. Nisu to niti moderni robovlasnici, niti njihov način ophođenja i poslovanja, niti strah kojim te okuju zbog egzistencije već moje - radne kolege. No, ono najstrašnije jest da su svi ti ljudi nepovratno izgubili ono esencijalno, ono što je temelj ljudskog postojanja - svoju slobodu!
Vaša sloboda mora biti ona koja teži boljem od pukog preživljavanja, parazitizma i pljuvanja po društvenim mrežama. Sloboda, tj. slobodna volja na ovim prostorima je inkoherentan koncept. Malo je ljudi spremno postavljati pitanja koja ulaze u sukob s uvriježenim doktrinama, strogo zastupanim moralnim uvjerenjima. Tada s potpunim pravom postavljamo sebi pitanja, postoji li ikakva postojana alternativa tom prijetećem moralnom nihilizmu? Daniel C. Dennett u svojoj „Evoluciji slobode“ kaže kako je Harry Truman na svome pisaćem stolu u Ovalnom uredu Bijele kuće držao natpis: „Ovdje se zaustavlja vrući krumpir“ i time je mislio na ljude koji su kao moralno odgovorni pojedinci u društvu postavljali neugodna pitanja.
Ti zlokobni uzročni sljedovi u svakoj politici koja teži svojevrsnom totalitarizmu sastavljeni su po principu beznadnih čudovišta koja svoj začetak imaju kao prijetnja na stolu, da bi se mehanizmom sprege vlasti i medija polako manifestirala u samoj definiciji nacije kao takve kojoj se čudovišta postave kao realna prijetnja. Sloboda je striktno nemoguća u današnjem svijetu kojim vladaju korporacije, naš svijet je redukcionistički i Roderick Chisholm, jedan od kritičara današnjeg svijeta za njega kaže: „Ako smo odgovorni tada imamo prerogativ koji bi neki pripisali jedino Bogu; svatko je od nas, kada djeluje, prvi i ne pokrenuti pokretač. Čineći ono što činimo, uzrokujemo određene događaje, a ništa – i nitko ne uzrokuje da mi pokrećemo događaje.“
Ma koliko se, drugim riječima, neoliberalni kapitalisti trudili da nas eutanaziraju uvijek postoji način da djelujemo, da tražimo svoju slobodu i taj čin ne uzrokuje nitko osim nas samih i tu dolazimo do sukoba sa strogo zastupanim moralnim uvjerenjima većine. Taj proces, fisije i fusije nazivamo – slobodnom voljom.
Kompatibilističke vrste slobodne volje nisu nešto stvarno, već obično „bijedno utočište“, grmio je Immanuel Kant vjerujući da je sloboda riječ s mnogo značaja i da ljudske težnje nadilaze slobodu jer je u pravilu jedina vrsta slobode ona kojoj čovječanstvo istinski teži i s toga je tako želimo, a nazivamo – moć. I, ukoliko pogledate povijest, iznimke su oni ljudi koji su se uspjeli othrvati toj prastaroj zamci koja nam izgleda poput zlokobna genetskog uzročnika što leži u kostima, odnosno čini se da je jako malo ljudi zbilja bilo autor u procesu slobode, a puno više njih istaknutih, samo glumaca u predstavi, no rezultat nekog djelovanja, pokazala je povijest, nikada nije stizao kao neželjena posljedica, već kao pomno isplanirani uzrok. Ipak činjenice stoje i one su nepogrešive u metričkom sustavu kojim je premrežen moderni korporativni svijet u kojem su lišene slobode, a koji nam pod pojmom slobode nudi bolje mobilne tarife, manje postotne kamate na bankarske kredite i dva tjedna u godini kada smijemo biti nedostupni svojoj korporaciji.
S uzdignuta dva prsta smiju na toalet ili na obližnji automat za kavu (FOTO: Pixabay)
Tim konceptom slobode sretni su naizgled „prvobitni sisavci“ kako ih, ako je vjerovati Wikileaksu koji je razotkrio sav taj hladni, korporativni svijet koji manipulira ljudima, nazivaju u vrhovima tvrtki, i oni zaista to i jesu. Prvobitni sisavci koji nemaju nikakva prava, nikakve težnje i nikakve slobode doli one da s uzdignuta dva prsta smiju na toalet ili na obližnji automat za kavu. Ako vam je grozna ta sintagma, a uistinu jest i pokazuje svu bešćutnost današnjeg svijeta, zasigurno vam puno groznija mora izgledati struktura prvobitnog sisavca koji je sveden na nikakvu moralnu odgovornost prema bilo kome i koji je pomnim planom korporativnog kapitalizma – indiferentan.
Federico Hebbel kazao je kako živjeti znači biti pristran i kako čovjek, ako ne želi postati prvobitni sisavac mora u sebi prevladati strah, bezvoljnost i parazitizam i mora se odrediti, dakle prevladati svoju pasivnost. Možemo s toga kazati, ako sagledamo pasuse gore, da smo došli do ključne spoznaje, da promjena, sloboda, zaštita ljudskih prava ne proizlaze od onih koje je Truman nazvao „vrućim krumpirima“ i onih koji propituju, onih koji kritiziraju vlast, već je inicijativa za promjene osigurana onima koji se ne trude, koji su indiferentni, onima koje korporacije nazivaju – prvobitnim sisavcima. Inicijativa dolazi od onih koji se trude, ali stvarna promjena dolazi samo i isključivo od onih koji odluče da se bore protiv svoje indiferentnosti.
Ono što nam se događa ne događa nam se zato što neki žele da tako bude, već nam se događa zato što ogromna masa ljudi odustaje od posjedovanja vlastite volje, dozvoljava da se donose zakoni, dopušta da se vlasti dokopaju ljudi, koje će kasnije jedino ustanak moći oboriti. Fatalnosti koje dominiraju našim životima danas nisu ništa drugo nego puke iluzorne krajnosti te indiferentnosti, tog odsustva volje da se djeluje i to su pokazali prošli izbori. Trećina Hrvatske ostala je indiferentna, ostala je pasivna, ostala je iza zastora. No, što je sa „vrućim krumpirima“, što je s onima koji se aktivno bore i propituju, što je s onima koji su ukazivali na posljedice indiferentnosti? Oni su ti koji se najmanje pitaju i oni su ti koji se najmanje grizu, dok se paradoksalno prvobitni sisavci glođu po društvenim mrežama jer sami sebi ne postavljaju ključna pitanja oko načina na koji nisu pokazali slobodnu volju (slobodu o kojoj smo lamentirali kroz mogućnosti iskaza svoje građanske neposlušnosti), koji nisu uradili što im je bila dužnost, koji nisu iskazali svoju volju kroz mehanizam izbora, koji nisu aktivno pomogli skupinama građana koje je Truman krstio „vrućim krumpirima“, koji su ostali kod kuće (jer "ionako ne mogu ništa promijeniti"), koji su svoju odsutnost od svake odgovornosti krstili kao divno neplodnom intelektualnom radoznalosti kojom obiluju njihovi životi, a koja zahtjeva da u životu budu aktivni, koja je sušta suprotnost agnosticizmu i indiferentnosti koja nam je grubo i znalački nametnuta.
Prvobitni sisavci su oni koji sa svojih prozora, iza dubokih zastora promatraju kako se nekolicina bori za njihova prava, to su oni pritajeni koji prate sva zbivanja i krv koja se prolijeva zbog njihovog nesudjelovanja i to su oni kojih se današnji svijet treba čuvati. To su oni koji će već sutra u svoje korporacije pognutih glava i to su oni koji će u strahu dizati dva prsta da odu na toalet ili na automat za kavu na kojem smiju ostati pet minuta. To su oni koji će dobro sakriveni iza svojih zastora, iza svojih lažnih profila na društvenim mrežama ismijavati i pljuvati one koji su barem pokušali otvoreno i drugačije živjeti, koji su barem pokušali prkositi vlasti i kapitalizmu, koji su barem pokušali umjesto prvobitnih sisavaca biti ljudi.
Čuvajte se prvobitnih sisavaca, iza njih ne ostaje ništa i pred njima nije ništa. Oni su jedno veliko ništa. Uzaludan postotak nedirnutih listića na izborima. Čuvajte ih se kada ih korporacije puste dva tjedna u kojima im ne trebaju biti dostupni jer je o njima grmio Immanuel Kant nazivajući ih bijednim utvarama u bijednim utočištima slobode. Njihova utočišta su društvene mreže na kojima mogu, bez straha od kamere korporacije slobodno isijavati svoju mržnju koja je duboka, koja je trajna i koja je uzrokovana kompleksima kojih su savršeno svjesni.
Vaša sloboda mora biti ona koja teži boljem od pukog preživljavanja, parazitizma i pljuvanja po društvenim mrežama. Vaša sloboda kapitalizmu mora biti vrući krumpir. Točka.
Sloboda ili ništa!
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Pixabay
budimo realni ako prekrižimo prvobitne sisavce, ko nam ostaje?
Ako računamo na demokratski aparat , ti drugi obično ne prolaze prag , a danas ih mediji trpaju u isti koš s fašistima. Izbori sami po sebi više nemaju nikakvog smisla, jer je jasno da imamo fingiranje sustava u kojem izbor nije izbor između različitih nego potpuno istih opcija.
Dakle jedina stvarna alternativa je ponovna izobrazba masa, kao u doba socijalizma, borba za masmedije, neovisnu edukaciju, pravnu državu, sekularnu državu, i to prvenstveno pom. prava na slobodne demonstracije i građansku neposlušnost, onako kako to radi desnica.