U ovo božićno vrijeme darivanja, mene je uhvatilo cendranje i moram kukati koliko je nevjerojatno kako se ZET, naši vrli javni prijevoznik u Metropoli, ponekad postavlja prema običnoj raji. Apsolutno subjektivan i osobno dirnut, pišem ovih par primjera nekakve mješavine bahatosti, nenormalnosti i učmalosti.

Primjer 1:

On stoji na stajalištu tramvaja. Prvi jesenski dan s temperaturom ispod nula stupnjeva, prokleti hladni sjeverac "pegla" po nezaštićenom licu i rukama, tužna sudbina usamljenog čekača tramvaja. Tješi ga pomisao da preko te stanice prolaze četiri tramvajske linije, pa će brzo doći bar jedan.
Deset minuta meteorološki situacija ista, vjetar nije stao, temperatura se nije podigla, jad i čemer ... Ali, promijenilo se mišljenje o dolascima tramvaja, nema niti jednog, drugi čekatelji već počeli psovati, bijes i mržnja ... I baš u trenutku kada se činilo da će raja sa stanice krenuti svojim putem iz čiste obijesti prema ZET-u, dolazi jedan tramvajček i svi sjedaju.

Primjer 2:

Onaj čekatelj iz primjera jedan šalje e-mail ZET-u, tražeći da objasne kako se u tom specifičnom slučaju dogodilo da četiri tramvaja nisu dolazila više od deset minuta. A drugovi ZET-ovci šalju floskulni odgovor, "Štovani, ZET-ovi tramvaji kraću s okretišta u razmaku 5-10 minuta ..." i tako dalje. Šablonski odgovor, nitko se nije niti potrudio razjasniti što se tada događalo.

Primjer 3:

Ona ulazi u autobus gradskog prijevoza u jednom novozagrebačkom naselju. Ispred nje nekoliko bakica uredno prolazi pored vozača, a ona staje kraj njega kako bi, legalistički i pošteno, kupila kartu. Vozač daje kartu, ona mu daje 200 kuna, a on je izbacuje iz autobusa. Jer nema vratiti ostatak od 200 kuna. Kreten je doista zaustavio bus i nije namjeravao početi voziti dok ona ne izađe. Unatoč pobuni putnika, koji su joj govorili da ostane unutra i jebali vozaču mater, ona je izašla. Doduše, nakon toga je nazvala Upravu ZET-a, ali kakve su posljedice po kretena šofera bile, nije poznato.