"Kako sam i najavio, jučer smo malo proslavili, a danas nastavljamo raditi. Možete me gledati na HRT-u u emisiji Dobro jutro u 8 i Hrvatska uživo u 17 sati. Svima vam želim ugodan i uspješan dan!"

Ovo su rečenice Davora Bernardića, koje je nakon pobjede na SDP-ovim unutarstranačkim izborima u Zagrebu uputio svojim "prijateljima" na najpopularnijoj socijalnoj mreži Facebooku. Svako tko makar površno prati politički život u Zagrebu odmah će u Bernardićevoj poruci uočiti sličnost s retorikom kakvom se već godinama uspješno služi Milan Bandić. Idemo delati - Bandićeva je omiljena mantra, a Davor Bernardić jedan je od najboljih Bandićevih učenika.

Jedan od njegovih najboljih učenika je upravo Bernardić (FOTO: Lupiga.Com)

Pravo pitanje koje bi Bernardiću sad valjalo postaviti glasi: Nastavljate raditi što? Rad Davora Bernardića u zagrebačkom SDP-u dosad se, naime, svodio isključivo na učvršćivanje vlastite pozicije, čemu može zahvaliti i uvjerljivu pobjedu u prvom krugu unutarstranačkih izbora. Za njega je glasalo ukupno 64,5 posto članova zagrebačkog SDP-a koji su izišli na unutarstranačke izbore. U pitanju je 2.618 glasova. Kao pravi učenik jednog od najvećih populista koje je Zagreb ikad vidio u političkom životu, Bernardić je osobno agitirao kod većine članova zagrebačkog SDP-a s pravom glasa.

Njegov protukandidati Mirando Mrsić i Gordan Maras, koji su dobili 21,6 posto (886 glasova), odnosno 13,9 posto (569 glasova), zapravo niti u jednom trenutku nisu imali ozbiljnu šansu za uspjeh. Popularni Bero u zagrebačkom SDP-u više se nego dobro utemeljio, a ljubav svojih pristaša zadobio je velikim obećanjima o sitnim unutarstranačkim i inim funkcijama. Bernardićev politički program za Zagreb tu je ostao sporedna stvar, što je i pošteno budući se radi o brdu nabrzinu sklepanih floskula i fraza.

Niti jedan kandidat za predsjednika zagrebačke organizacije nije dolazio iz Milanovićevog kruga (FOTO: Lupiga.Com)

Politički analitičari koji su pratili unutarstranačke SDP-ove izbore u Zagrebu odmah su stali tumačiti Bernardićevu pobjedu kao poraz predsjednika stranke Zorana Milanovića, što je razumljivo obzirom na njihovu netrpeljivost. Ta netrpeljivost, podsjetimo, kulminirala je prije lokalnih izbora, kad je Milanović prisilio Bernardića da povuče gradonačelničku kandidaturu. Istina je da Zoranu Milanoviću politički ne odgovara pobjeda Davora Bernardića, ali ništa više razloga za sreću predsjednik SDP-a ne bi imao niti da je na izborima pobijedio Mirando Mrsić, odnosno Gordan Maras. Niti jedan kandidat za predsjednika zagrebačke organizacije, naime, nije dolazio iz Milanovićevog kruga, tako da je šefu SDP-a zapravo bilo sasvim svejedno tko će na zagrebačkim izborima pobijediti. Njegova politička pozicija u stranci ionako će u najvećoj mjeri ovisiti isključivo o rezultatu idućih parlamentarnih izbora.

Puno bitnije od odnosa na relaciji Bernardić-Milanović jest pokušati protumačiti što su, točnije što će s Bernardićevim (re)izborom dobiti Zagrepčani. Socijaldemokrati su u Zagrebu tradicionalno najjača stranka i vrlo je izgledno da će kroz nekoliko godina Davor Bernardić u Zagrebu imati vrlo utjecajnu poziciju. Po sudu ovog autora u pitanju je porazna činjenica, budući da Davor Bernardić osim populističkog potencijala nikakav drugi potencijal u politici nije pokazao.

Krase ga nezajažljiva ambicija i odsustvo bilo kakvog sadržaja (FOTO: Novilist.hr)

U šest godina u Saboru nije pokazao ama baš ništa po čemu bi ga se moglo pamtiti. Na čelu zagrebačke organizacije stranke uspio je pokazati tek da je kalkulant bez uvjerenja. Pravi primjer za ovu tezu bilo je glasanje za kontroverzni projekt Tomislava Horvatinčića, koji je snažno gurala Bandićeva administracija. Unatoč vrlo ozbiljnom protivljenju javnosti, Gradska skupština taj projekt izglasala je bez većih problema. Davor Bernardić nije glasao, nego je napustio sjednicu. Poslije je tvrdio da je vozio majku u bolnicu, a u skupštinskim kuloarima šaputalo se da se za vrijeme glasanja skrivao u WC-u Gradske skupštine. Poslije toga je bez srama izašao s građanima na prosvjed protiv uzurpiranja javne površine od strane graditelja Horvatinčića. Građani su ga tad prozreli i izviždali.

Upravo ta epizoda najbolja je slika Davora Bernardića, mladog političara kojeg krase nezajažljiva ambicija i odsustvo bilo kakvog sadržaja. Davor Bernardić najbolji je učenik Milana Bandića: tragove čvrstih uvjerenja kod njega je teško naći, za razliku od populizma kojeg nudi u neograničenim količinama. Ostvare li se naše prognoze i postane li Bernardić u doglednom vremenu političar koji će imati priliku odlučivati o budućnosti glavnog grada, Zagrepčani će dobiti Bandića umjesto Bandića.

Lupiga.Com