Za sve one koji su postali čangrizavi pod svoje mlade dane i ujutro kad vide snijeg odmah se sjete da ga moraju čistiti, da će im upadati u probušene cipele ili ne daj Bože da će ih klinci iz obližnje škole upotrijebiti kao pokretne mete, upozorenje!! Još donedavno smo se budili (tj.mame su nas budile) u osnovne škole i još onako sneni bi trčali do prozora vidjeti da li je pao prvi snijeg. Sjetite se uzbuđenja, sreće ili veselja kad bi ga vidjeli. Sjetite se radosti dok je škripio ispod vaših malih čizmica. Još ako je vaša simpatija prolazila pored vaše male skupine prijatelja dobro naoružanih "ledenim" grudama. Sreći nigdje kraja. Zagreb se jutros probudio baš takav. Isti kao i više puta do tada. Samo smo mi ostarili.