Još je čuveni crnogorski vojvoda i književnik Marko Miljanov onomad govorio da je junaštvo braniti sebe od drugog, a da je čojstvo braniti drugog od sebe. Ako je pratiti ovu maksimu onda Crnoj Gori epitet čojstva odavno više ne pristaje. Ugroženi su svi, a najviše oni koji ukazuju na nedostatak čojstva – mediji, odnosno novinari. Neki su ipak ugroženiji od drugih, poput novinarke podgoričkih Vijesti, Olivere Lakić koja je drugi put u šest godina bila žrtva napada. Ovoga puta, što je i novost, vatrenim oružjem. Ranjena je u nogu ispred ulaza u zgradu u kojoj živi. 

Nekih se, pak, rješavaju na druge načine. U posljednjih mjesec dana s čela Radio Televizije Crne Gore (RTCG) smijenjena je generalna direktorica, kao i direktor TV-a. A sve to odigravalo se oko predsjedničkih izbora koji su ponovo i formalno na državni tron vratili Mila Đukanovića. Formalno, jer je posljednjih godina službeno apstinirao od vlasti, pa je konce vukao u "civilu". 

Đukanović je neposredno pred same izbore, čiji rezultat nijednog trenutka nije bio nepoznanica, sam prozvao upravo Vijesti slijedećim riječima: "Ako vi šaljete poruku da moj sin ne može da bude neko ko se bavi biznisom na crnogorskom ekonomskom prostoru, to je poruka da bi neko trebalo biti diskriminisan. To su fašističke ideje. Mislim da se s fašizmom ne mogu praviti kompromisi. Dio medija i NVO, samo je prerušen, jer je riječ o ljudima koji su beskrupulozni borci za vlast, samo glume medije i NVO sektor, a sve da bi mogli biti borci za inostrane donacije, smatraju da je sve dopušteno, pa i unižavanje države. Nemam problem da to kvalifikujem. Zato sam dobio etiketu nekoga ko ugrožava slobodu tih slobodnih medija". 

Policijski očevid na mjestu ranjavanja novinarke Olivere Lakić (SCREENSHOT: YouTube)

Ovo kao da je bio jasan signal. Kakav vidjeli smo svega nekoliko dana nakon ovog Đukanovićevog obraćanja kada je napadnuta Olivera Lakić. 

Milka Tadić Mijović, izvršna direktorica, Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore kaže nam da tu postoji jedna zakonitost. 

"Kad god bi se Đukanović oštro obrušio na medije uvijek bi se desio neki ovakav incident. To je potvrda da nam ne slijede baš dobra vremena", zaključuje naša sugovornica i dodaje: “Moram da kažem da je u ovih godinu i po ,dok Đukanović nije bio na državnoj funkciji, došlo do nekog zastoja u nasrtajima na medije i boljeg odnosa između vlade ili vlasti i medija. Nije bilo tako izraženih tenzija. Naravno, povratak Đukanovića sluti da će se krenuti na stari način sa obračunima, sa neposlušnima, sa neprijateljima države. To je ono što nam je najavio”. 

Ti obračuni, kaže, ne moraju nužno biti fizički, posebno ako je riječ o mediju, kako ga "vladajuće partije u nas sagledavaju, koji je u nadležnosti države poput javnog servisa". Tako je u svega mjesec dana s čela Radio Televizije Crna Gora smijenjena generalna direktorica RTCG Andrijana Kadija, a potom i direktor televizije Vladan Mićunović. 

"Povratak Đukanovića sluti da će se krenuti na stari način sa obračunima, sa neposlušnima, sa neprijateljima države" - Milka Tadić Mijović (FOTO: Lupiga.Com)

Po razrješenju dužnosti direktorice, nevladina organizacija Media centar organizirala je prosvjed u Podgorici zbog "nezakonitog i politički motivisanog razrješenja". U svom priopćenju ističu da je nezakoniti politički uticaj vladajuće partije, započet smjenama u Savjetu RTCG i dovođenjem vlasti lojalnih ljudi u ovo tijelo, kao i da je nastavljen nedavnim razrješenjem generalne direktorice Andrijane Kadije. Epilog, tvrde u Media centru, je razrješenje direktora TVCG Vladana Mićunovića. 

Prema njihovim riječima, progon i preuzimanje nacionalnog javnog medijskog servisa ušli su u završnu fazu i sada RTCG ponovo postaje jednopartijski servis od kojeg korist ima samo jedan, manji, dio crnogorskog društva, a kojeg financiraju svi građani i građanke Crne Gore.

"Kadija i Mićunović su u prethodnih 17 mjeseci pokazali da RTCG može funkcionisati kao istinski medijski javni servis, jednako udaljen od vlasti i opozicije. RTCG je u prethodnom, kratkom periodu, pokazala da je nužno i moguće raditi u interesu svih, a ne samo vlasti", kažu u Media Centra.

Andrijana Kadija se nije previše oglašavala. U jedinom intervjuu koji je nakon otkaza dala za Glas Amerike rekla je da je smijenjena od onih kojima nije potreban nezavisan, profesionalan i objektivan javni servis.

U Media centru smatraju da RTCG ponovo postaje jednopartijski servis od kojeg korist ima samo jedan, manji, dio crnogorskog društva (FOTO: rtcg.me)

"Mislim da je smjena pripremana duži vremenski period. Naime, od oktobra, kada se počelo raditi na smjeni određenih članova Savjeta, u kružocima se pričalo kako nekome ne odgovara politika koju vodi Javni servis. Ustvari, Javni servis nije vodio nikakvu politiku, osim što se bavio profesionalnim novinarstvom. Svako ko je pratio priče o Javnom servisu u proteklih šest-sedam mjeseci, znao je da će se ovo završiti na ovakav način. Moj grijeh je što sam apolitična i što nijesam dozvolila da se Javni servis pretvori ni u privatni, ni u partijski Javni servis – i to je glavni problem. Da sam htjela da zadržim ovu funkciju, da mi je bilo stalo do nje, mogla sam lako da pronađem put do toga. Međutim, smatram da smo išli pravim putem – putem profesionalizacije, a ne politizacije. To nijesam dozvoljavala i završila sam ovako", rekla je tada Kadija.

Sad već bivša direktorica tužila je tu medijsku kuću podgoričkom Osnovnom sudu od kojeg traži da poništi odluku o njenom razrješenju, jer smatra da je smijenjena protuzakonito. To be continued...

Država će uvijek naći načina da zavede red u javni servis i to znamo iz iskustava ostalih javnih servisa – od HRT-a, RTS-a, pa nadalje. A što s onima gdje nema te vrste utjecaja, poput Vijesti? Vidjeli smo na primjeru Olivere Lakić kako se to radi. 

Ana Nenezić, koordinatorica programa EU integracije Centra za građansko obrazovanje ističe da je taj napad samo jedan u nizu napada na novinare, ali da je ovaj posebno pobudio pažnju, što crnogorske, što međunarodne javnosti. 

"Mi nemamo institucije koje su oslobođene političkog pritiska, koje su dovoljno nezavisne, koje imaju dovoljno kapaciteta da na adekvatan način rade svoj posao" - Ana Nenezić (FOTO: Lupiga.Com)

“Taj događaj stvorio je jedan osjećaj atmosfere straha u crnogorskom društvu. Ima više razloga za to. Prvenstveno, ovo nije prvi put da se napada gospođu Oliveru Lakić. Ona je tu vrstu napada već jednom doživjela na istom mjestu. Time je poslana poruka da se, nekome ko radi svoj posao u javnom interesu, to može desiti na kućnom pragu u prisustvu ili u blizini same porodice novinarke Lakić", objašnjava Nenezić.

Dodaje i da je problem što se ovakvim napadima šalje poruka da ne rade to što rade, da ne preispituju poslovanje najviših moćnika u Crnoj Gori i njihovih porodica jer "to nosi određenu cijenu". A ta cijena se nekad plati i životom. 

Milka Tadić Mijović iz Centra za istraživačko novinarstvo napominje da je "mračni period najavljen kad je ubijen Duško Jovanović, novinar i vlasnik Dana koji je isto tako istraživao jednu aferu i prenosio pisanje Nacionala o međunarodnom švercu cigareta u čijem je centru bio Milo Đukanović i njegov prijatelj te blizak saradnik Cane Subotić”.

“Ta elita koja je izrasla iz devedesetih zajedno sa Đukanovićem je postala toliko moćna da se ona osjeća vlasnikom države. Sve mora da bude usklađeno njihovim interesima i ko odstupa od te putanje, njihovog viđenja kako treba da izgleda ovo društvo, ulazi u zonu rizika, biva targetiran i napadnut", objašnjava nam Željko Ivanović, direktor Vijesti, medija koji je, zajedno s Monitorom, preživio 25 napada od tog početka "mračnog perioda" kad je ubijen Duško Jovanović. 

"Elita koja je izrasla iz devedesetih zajedno sa Đukanovićem je postala toliko moćna da se ona osjeća vlasnikom države" - Željko Ivanović (FOTO: Lupiga.Com)

Od tog trenutka zabilježeno je preko 80 napada na novinare i imovinu medija, a samo posljednje tri godine čak 33. Riješenih slučajeva gotovo da nema, osim kada napadači nemaju političku podršku i pozadinu kao što je to bio slučaj sa napadom na novinara TV Vijesti, Seada Sadikovića kad su napadači bacili bombu pred njegovom kućom. 

“Taj slučaj je specifičan jer je jedna potpuno banalna tema, predstavljanje muzeja, ispala povod za nezadovoljstvo ljudi da bace bombu pored moje kuće", objašnjava nam Sadiković. Dodaje, međutim, da su ti počinioci, koji su brzo pronađeni, "žrtve jedne ozbiljne manipulacije".

"Ukazujem da su u ovom slučaju ključni politički moćnici, ali lokalnog nivoa koji huškaju i uspjeli su da ih natjeraju da bace bombu u skladu sa miljeom u kom rade i žive. Specifičnost je još jedna. Što se u ovom slučaju, kad su 'sitne' ribe mogući krivci ekspresno rješava slučaj za razliku od onoga kad su ozbiljni igrači u pitanju", kaže za Lupigu Sadiković.

Spominje nam i slučaj Tufika Softića koji je nakon napada bombom 2007. godine ostao invalid. 

“Тom čovjeku, tom novinaru, bacili su bombu pred kuću i tog čovjeka su pretukli, ostavili invalidom pred sopstvenom kućom. Tužilaštvo je uradilo posao tako što je pomoglo kriminalcima da zataškaju slučaj. Pokušali su jedno vrijeme da zastare pa onda dobronamjerna međunarodna javnost pritisne institucije, dođe se do čovjeka koji otkrije čitavi slučaj i poslije kaže – šalio sam se i tužilaštvo nečinjenjem dovodi proces do zastare. Ovih dana će doći do zastare toga procesa iako znamo da su teme o kojima je pisao uzrok napada na njega, taj slučaj je uskoro i definitivno zataškan”, ogorčen je Sadiković.

Ustavni sud Crne Gore usvojio je ustavnu žalbu Tufika Softića, kojom je utvrđeno da mu je povrijeđeno pravo na život garantirano Europskom konvencijom o ljudskim pravima, potvrđeno je Vijestima. Sud je Softiću, koji je napadnuti ispred svoje kuće, a krivci nisu pronađeni, odredila naknadu od 7.000 eura.

"Narod odlazi iz ove zemlje pa onda dođe samo da glasa za ovu vlast koja ih je otjerala i koja je napravila uslove u kojima radimo" - Sead Sadiković (FOTO: Lupiga.Com)

Crna Gora se u redovnom godišnjem izvještaju Reportera bez granica za 2018. godini o slobodi medija u svijetu našla na 103. mjestu od 180 analiziranih zemalja. Ističe se da je sloboda medija "problematična". U izvještaju se navodi da je vlast pojačala pritisak na Javni servis RTCG, kako bi ta medijska kuća promijenila uređivačku politiku. Navode i da su novinarima prijetili predstavnici vlasti te da nijedan slučaj fizičkog napada na novinare nije sankcioniran. 

Ana Nenezić je donekle optimistična. 

"Vjerujem da je međunarodna zajednica ovaj put shvatila ozbiljnost problema. Podsjetit ću vas da je pitanje slobode medija i slobode izražavanja ključni dio poglavlja 23 – pravosuđe i temeljna prava. Od napretka u tom poglavlju zavisi koliko će Crna Gora napredovati u evropskim integracijama. Što znači da ukoliko mi kao država ne pokažemo političku volju da se ovaj slučaj riješi i ukoliko ne položimo ovaj test mi moramo znati da će neke posljedice uslijediti ili da ćemo izazvati usporavanje ili možda zaustaviti sam proces evropskih integracija jer se pokazalo da mi nemamo institucije koje su oslobođene političkog pritiska, koje su dovoljno nezavisne, koje imaju dovoljno kapaciteta da na adekvatan način rade svoj posao", objašnjava Nenezić.

Prošla su, međutim, dva mjeseca od napada na Oliveru Lakić, a rezultati istrage su i dalje nepoznati. 

"U toj borbi, evo živimo i radimo, postajemo lideri u regionu, neko ko treba sjutra da ide u Evropu, u blagostanje, u dobro naroda, naroda koji ubrzano odlazi iz ovih krajeva, iz ove prelijepe zemlje. Odlazi i dođe samo da glasa za ovu vlast koja ih je otjerala i koja je napravila uslove u kojima radimo", požalio nam se Sadiković na kraju. 

I tako već 28 godina, koliko je Milo Đukanović na vlasti. 

"Kad je Milo Đukanović došao na vlast imao sam 27 godina", požalio mi se u jednom trenutku jedan podgorički taksista. 

"Pogledaj me sad", dodao je. 

U 28 godina vladavine Milo Đukanović je usavršio vladavinu i primjer je brojnim drugim "liderima". Preko 80 napada na novinare, u posljednjih petnaestak godina, puno je i za veće zemlje od Crne Gore. Tim više je njen "uspjeh" očaravajući.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Pixabay