CRKVA I "ĆIRILIČNO" KOLO

Zašto je ljekovita pojava biskupa i fratara koji se hvataju u kolo?

ritn by: Pavle Močilac | 04.02.2014.
CRKVA I "ĆIRILIČNO" KOLO: Zašto je ljekovita pojava biskupa i fratara koji se hvataju u kolo?
Na društvenim se mrežama pojavila sasvim neobična snimka fratara i jednog biskupa s proslave mlade mise stanovitog mladog fratra iz Livna. Običan događaj neobičan je zbog toga što su fratri i biskup hrvatski, a kolo koje plešu je ni manje ni više nego - srpsko i to užičko. Njegov čin, iako svakako spada u rubriku „vjerovali ili ne“, lijepo pokazuje primjer i smjer njegovim kolegama u Hrvatskoj da krutost i zadrtost nije pravi put. Ako on, Hrvat i katolički biskup može plesati "ćirilicu" zašto su se onda njegove kolege u Hrvatskoj toliko zadale da se zabrani ona napisana ćirilica? Možete li zamisliti hrvatske biskupe, recimo, Pozaića, Bogovića, Jezerinca ili pak Košića kako se hvataju u kolo i plešu recimo to isto užičko kolo ili moravac? Teško.

Prije nekoliko dana na društvenim se mrežama pojavila sasvim neobična snimka fratara i jednog biskupa s proslave mlade mise stanovitog fra Jurice Periše iz Livna. Naime, običan događaj neobičan je zbog toga što su fratri i biskup hrvatski, a kolo koje plešu je ni manje ni više nego - srpsko, i to užičko! Pravo pravcato srpsko narodno kolo. Podrobnim uvidom pokazalo se da je dotični biskup zapravo pomoćni biskup banjalučki Marko Semren. Dakle, u Livnu, u tom "ultrahrvatskom" kraju, katolički biskup pleše jedno srpsko kolo. I to užičko. I ne samo to, nego s njim pleše i vrlo naočita, slobodnije odjevena mlađa djevojka. Opa bato...

Kako snimka pokazuje, fratri se svojski trude uhvatiti korake, a i biskup se izvrsno snašao, kao da je prošao napredni tečaj folklora naroda i narodnosti Jugoslavije. Biskup na braniku bratstva i jedinstva!

 

 

Na prvi pogled totalni nonsens i paradoksalna bizarnost. Kako je to moguće? Kako to? Što će na to reći gorljivi "domoljubi"? Eh da, domoljubi ionako nemaju problema s glazbenom "ćirilicom" kao što smo vidjeli na nedavnom primjeru iz Knina. Oni imaju problem kad ćirilicu vide napisanu.

No, iako bi neka „urbana“ javnost brže bolje brutalno popljuvala i fratre i biskupa kao nekakve licemjere i primitivce, proglašavajući ovo „krkanlukom“ i „seljaklukom“, to nippošto ne bi trebalo. Naprotiv. Zapravo bi i biskupa Semrena i njegove fratre, ne ulazeći u njihov glazbeni ukus, trebalo pohvaliti. Naime, koliko nam je poznato dotični biskup je u narodu poznat kao veseljak i nije jedan od onih koji svoje pastoralno djelovanje koriste kako bi neprestano grmili protiv svega što nije konzervativno, isključivo i nacionalističko.

Njegov čin, iako svakako spada u rubriku „vjerovali ili ne“, lijepo pokazuje primjer i smjer njegovim kolegama u Hrvatskoj da krutost i zadrtost nije pravi put. Ako on, Hrvat, katolički biskup i njegovi fratri mogu plesati jedno srpsko, užičko kolo onda čemu hajka na neke druge elemente srpske kulture? Ako on, Hrvat i katolički biskup može plesati "ćirilicu" zašto su se onda njegove kolege u Hrvatskoj toliko zadale da se zabrani ona napisana ćirilica?

Oni su biskupi Katoličke crkve, a Katolička crkva je po samoj definiciji, koliko je autoru ovih redaka poznato, opća i nadnacionalna, te bi njoj nacionalne barijere i predrasude trebale biti sasvim strane i izlišne. Stoga ne bi trebalo postojati nikakvih barijera, niti formalnih, niti neformalnih, koje bi jednom katoličkom biskupu branile da se malo proveseli s narodom uz, recimo, albansko kolo. Ili češko kolo. Ili mađarsko. A najposlije i srpsko. Ili da ima probleme s bilo kojim etno-kulturološkim elementom, pismom, jezikom, običajem bilo koje nacije.

Biiskup Marko Semren
Ovaj čin ljepo pokazuje da krutost i zadrtost nije pravi put (SCREENSHOT: YouTube)

Odrastao sam u jednog gradu u panonskoj ravnici u kojem su tada složno i u miru živjeli Srbi, Hrvati, Mađari, Crnogorci, Rusini, Ukrajinci, Romi, Česi, Slovaci i da ne nabrajam sad sve. Bio je tu i jedan katolički župnik, a anegdota kaže da je tada moj mladi daljnji rođak Tomislav, porijeklom baš iz Livna, išao na satove harmonike. Jednom je tako malog Tomislava njegov župnik upitao da, eto, kad već uči svirati harmoniku, nešto i odsvira. A mali Tomislav odmah udario - užičko kolo! Ne znam kako je to točno završilo, ali priča kaže da se župniku Tomislavov odabir pokazne kompozicije nije baš nikako svidio.

Katolička crkva u Hrvatskoj davno je zaglibila u pusti, ekstremni nacionalni šovinizam, iako bi joj, zapravo, po poslanju, bilo kakav nacionalizam trebao biti stran i nepoželjan. Možete li zamisliti hrvatske biskupe, recimo, Pozaića, Puljića, Barišića, Bogovića, Jezerinca, Srakića ili pak Košića kako se hvataju u kolo i plešu recimo to isto užičko kolo ili moravac? Malo teže. Ili ih je možda lakše zamisliti kako služe misu Anti Paveliću i kako grde "komunjare"? Katolička crkva u Hrvatskoj se zapravo uopće ne ponaša kao "katolička" nego kao Hrvatska Nacionalistička Crkva formalnog rimokatoličkog obreda i izvanjske fasade. Kao nekakva zrcalna projekcija Srpske pravoslavne crkve, također sasvim ogrezle u ultranacionalizam. Iako bi se, baš poput pripadnika HRAST-a i Dveri srpskih, i hrvatski katolički kler i popovi SPC-a vrlo dobro složili oko klerikalizacije društva, mrskog im sekularizma, vjeronauka u javnim školama, financija iz državnih blagajni, dobrih limuzina, ograničavanja prava žena, LGBT osoba, nevjernika i da ne nabrajam.

I zato je tu ljekovita pojava pomoćnog biskupa banjalučkog Semrena i njegovih fratara koji se bez ikakvih prijepora hvataju u jedno srpsko, užičko kolo. Kamo sreće da im se pridruže i njihove kolege iz Hrvatske. Ali taj film još dugo nećemo gledati.

Lupiga.Com

 

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. ZAMOR OD DEMOKRACIJE: Baršun iz studenog 1989. godine nakon 35 godina izgleda kao grubo sukno

    20.11.2024.

    Sofija Kordić

    ZAMOR OD DEMOKRACIJE: Baršun iz studenog 1989. godine nakon 35 godina izgleda kao grubo sukno

  2. POSLANICA LANE BOBIĆ: Snažni dečki

    18.11.2024.

    Lana Bobić

    POSLANICA LANE BOBIĆ: Snažni dečki

  3. BURE BARUTA: Kako su nam mučkim faulom s leđa polomili noge

    16.11.2024.

    Ahmed Burić

    BURE BARUTA: Kako su nam mučkim faulom s leđa polomili noge

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije