Govoreći o novoj stranci na hrvatskom političkom nebu najprije valja primijetiti očigledno: u novijoj političkoj povijesti ove zemlje nije se dogodilo da političku stranku osniva osoba koja se nalazi u pritvoru. U političkoj povijesti ili makar na njezinim marginama ime Milana Bandića, dakle, bez sumnje će biti upisano kao prvo kome je to pošlo za rukom. Za neupućene u hrvatska političko-pravosudna zbivanja, podsjetimo da se zagrebački gradonačelnik nalazi u pritvorskoj jedinici Remetinca zbog sumnje na zloupotrebu položaja i ovlasti, odnosno zbog pokušaja utjecaja na svjedoke u procesu koji se protiv njega vodi. Bez obzira na to, na osnivačkoj skupštini stranke Bandić je izabran za predsjednika, dok su na dužnost potpredsjednice, odnosno potpredsjednika izabrani Bandićeva dugogodišnja suradnica u gradskoj upravi Jelena Pavičić Vukičević te Ana Stavljević Rukavina i Jakov Bienenfeld.

Program Bandićeve stranke, navodi se u materijalima prezentiranima javnosti, usmjeren je na "socijalnu sigurnost i stabilnost za sve", "održivi gospodarski razvoj i ekologiju", "obrazovano društvo", "jasnu ulogu učinkovite države i javnog sektora", "ravnomjeran razvoj svih regija Hrvatske" te "osnaživanje uloge Hrvatske u Europskoj uniji i susjedstvu".

"Želimo izvesti ovu zemlju iz krize i svakom njenom građaninu omogućiti dostojanstven život – mogućnost da radi i da od svog rada živi, a ne preživljava. Želimo u Hrvatskoj, kao što smo i u Zagrebu, pokrenuti gospodarski, društveni i politički razvoj koji će nas svrstati među zemlje EU koje pomažu, a ne kojoj treba pomoć", stoji u izjavi osnivača stranke Milana Bandića. 

Može li netko od članova koji se ne zovu Milan biti predsjednik stranke Bandić Milan?
(FOTO: Facebook)

Nakon što smo predstavili natuknice koje govore o programu stranke, valja nam upozoriti na još jedan kuriozum vezan uz njezino osnivanje, točnije vezan uz ime stranke pritvorenog zagrebačkog gradonačelnika. U hrvatskoj politici, a ako izuzmemo primjer stranke slovenskog premijera Mire Cerara teško ćete sličan primjer pronaći i u svijetu, dosad nije bila poznata praksa prema kojoj jedna novoosnovana politička stranka dobiva ime prema svoje predsjedniku. Takva praksa dovodi u pitanje mogućnost unutarstranačke demokracije, jer uistinu je teško zamisliti da bi itko drugi osim Milana Bandića mogao biti predsjednik stranke Bandić Milan 365 - stranka rada i solidarnosti. Dakako, teoretska mogućnost za to postoji, ali prema svemu sudeći jasno je da se u ovom slučaju radi o čovjeku-političkoj stranci, što se od zagrebačkog gradonačelnika moglo i očekivati. Bandić Milan, naime, u Zagrebu već godina djeluje kao čovjek-sustav, a jednim od rezultata takvog načina funkcioniranja, na žalost, može se smatrati i žalosna činjenica njegovog aktualnog "privremenog mjesta boravka".

S unutarstranačkom demokracijom u životu političkih stranaka Hrvatska je i bez ovog novuma na političkoj sceni imala porazna iskustva. Predsjednici najvećih stranaka Tomislav Karamarko (HDZ) i Zoran Milanović (SDP) u svojim političkim organizacijama djeluju kao neupitne vođe, čijem se mišljenju i programu nije pametno suprotstavljati. Pokušaji realizacije unutarstranačke demokracije izvan izbornih stranačkih skupština svode se uglavnom na povlađivanje stranačkim vođama, a ukoliko do razilaženja u mišljenjima i dođe, onome/onoj tko se vođi usudi suprotstaviti prijeti izgledna mogućnost da će iz stranke biti odstranjen/a. U HDZ-ovom slučaju to potvrđuje primjer deložirane Jadranke Kosor, a u dobroj mjeri i skrajnutoga te time na povlačenje prisiljenoga Drage Prgometa, dok je u SDP-ovom slučaju suprotstavljanje predsjedniku stranke izbacivanjem iz stranačkog članstva platila Aleksandra Kolarić.

U političkoj stranci Milana Bandića loša praksa dotjerana je do krajnosti. Samo ime stranke podrazumijeva i tko će biti njezin vrlo vjerojatni doživotni predsjednik. Unutarstranačka demokracija time je napokon predstavljena kao ono što u Hrvatskoj i jeste: karikatura demokracije.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: arhiva