Što sve ne smijete na Olimpijskim igrama

07.08.2012.

Dok se na TV ekranima Olimpijske igre odvijaju po predviđenom programu, na ulicama Londona vodi se pravi marketinški rat. I to onaj bratoubilački, među kapitalistima. Naime, sponzori Igara, njih 51, platili su više od dvije milijarde dolara za što su organizatori, donijeli niz zakona kojima se svim silama štite prava donatora pa osim Visa karticom u krugu od kilometra oko svih 45 borilišta diljem Britanije ne možete platiti ni jednim drugom plastikom, niti smijete jesti bilo kakav hamburger osim onog McDonaldsovog. Nećete tamo ući ni vi ni vaši prijatelji u omiljenoj Reebok majici ni Nike tenisicama, jer na to pazi horda policajaca

Brand exclusion zone, iliti "Zona isključenja brandova" nije nikakva novotarija i do sada se koristila na mnogim javnim događajima poput Mundijala, međutim svijet još nije vidio ovakve zone do tekućih Olimpijskih igara u Londonu. Službeni naziv zone možda i nije najprecizniji jer bi dao naslutiti izostanak ikakvih brandova u zoni oko olimpijskih borilišta što je naravno posve krivo. Radi se zapravo o blokadi svih brandova koji za to nisu platili. Odnosno, o žestokom, gotovo bratoubilačkom ratu na slobodnom tržištu između onih koji su platili milijune da budu službeni sponzori Igara i onih koji bi se samo šlepali i gerilskim se marketingom nekako ugurali u kadar televizijskog prijenosa, da prostite, za - džaba.

U Londonu ništa za džabe, a zarađuje se na javnim površinama (SCREENSHOT: YouTube)

Kako džabe nema ni u stare babe, nećete džabe više naći ni u Olimpijade. No, što bi nas, normalne ljude koji se svakodnevno džabalebarimo, uopće zanimao neki tamo rat najbogatijih firmi protiv gerila marketinga jednako tako bogatih, ali škrtijih najbogatijih firmi? Prije svega zato što je način na koji se kapitalisti bore protiv konkurencije indikativan i za način na koji se bore protiv radnog naroda, ali i zbog toga što postavlja nove standarde korištenja javnih površina koje mi džabalebaroši dijelimo s njima, bogatim i škrtim klasnim neprijateljima. Da se razumijemo, situacija u Londonu nije ni izbliza uperena samo prema nama džabalebarošima koji se koristimo javnim površinama ili gerila marketingu bogatih, ali škrtih firmi već i protiv, kako to vole nazivati na Dnevniku, sitnih poduzetnika.

Reakcija na Brand exclusion zone (FOTO: Consumertrap.com)

Copyright i zaštita kojekakvih intelektualnih prava u zapadnom se svijetu brani svim silama i brojnim zakonima, no kada su u Londonu doznali da će organizirati OI morali su izglasati još niz regulativa kako bi zadovoljili sponzore te je 2006. godine prošao zakon koji je prava sponzora dodatno osigurao i zaštitio, prvenstveno od drugih kompanija koje bi se mogle neovlašteno "povezivati" s događajima koje strastveno ovih dana pratite preko televizijskih ekrana. No, kako je drug Lenjin svojedobno govorio, "Sloboda i prava za koga i da radi što?".

Kud ste vas dvojica krenula u starkama, čika kapitalist rekao je stop (FOTO: Greenfieldbelser.com)

U ovom slučaju prava službenih sponzora da koriste riječi "Igre", "2012", "Olimpijada" te da svakog tko se usudi upotrijebiti slične izraze ili znakove koji bi se mogli povezati s OI kazneno progone i novčano kazne. Tako se na udaru vlasti (iste one koja u ime engleskog naroda vlada tom zemljom) našao Dennis Spurr, vlasnik mesnice u Weymouthu gdje se i naši veslači u olimpijskom duhu bore za komad slave. Siroti mesar pomislio je kako će dolaskom Olimpijade u njegov grad (za čiju je organizaciju platio i svojim novcem uplaćenim u državnu blagajnu preko poreza) i on okoristiti. Neupućeno je na izlog svoje radnje objesio pet kolutova kobasica misleći i sam pridonijeti euforiji oko događaja. No, kako on kao vlasnik mesnice na račun Međunarodnog olimpijskog odbora nije uplatio ni penija, ubrzo mu se na vratima pojavio odred policije zadužen za prava službenih sponzora igara te je kolutove morao skinuti već prvog dana kada su Igre službeno otvorene.

Primjer zone i povaštenih (FOTO: Gawkerassets.com)

Naime, "brand exclusion zone" trajat će od otvaranja do zatvaranja Igara, a bilo kakvo neovlašteno korištenje insignija ili pojavljivanje imena kompanija koje nisu sponzori na Igrama najstrože je zabranjeno na 45 borilišta diljem Engleske i to u krugu od tisuću metara oko samih terena. U samoj zoni posjetitelji će moći plaćati jedino službenom kreditnom karticom (Visa), piti jedino službeno piće (Coca Cola) i jesti jedino službeni hamburger (McDonaldov) te ruke prati jedino službenim sapunom P&G, nakon što prste službeno umeljaju oficijelnom mliječnom čokoladom Cadbury, da nabrojimo tek neke od ponosnih sponzora u svijetu slobodne trgovine i protoka roba.

GERILA: Otvoreni rat s oglašivačima

Omiljene starke moći ćete obuti i otići u njima na kakvo natjecanje, međutim, tek ako niste u društvu s još nekim tko ima isti ili sličan ukus pa grupno dođete u nepoželjnim markama na borilište. Tada biste mogli postati gerila marketer i neće vas spasiti ni Samsungov pametni telefon u džepu. Da se zabavite pročitajte listu pojmova čiju upotrebu "Olimpijski Zakon", ovisno o kontekstu, zabranjuje malim ili velikim tvrtkama

Simbol Olimpijade, pet povezanih krugova

Moto OI (Citius Altius Fortius)

Olimpijski

Olimpijada

Olimpijac (s)

Simbol Paraolimpijskih igara

Moto PI ('Duh u pokretu')

Paraolimpijski

Paraolimpijada (e)

Paraolimpijac (i)

London

Igre