Turkmenistan, zemlja od pet milijuna stanovnika, koju je priroda darovala bogatim resursima, posebice naftom i prirodnim plinom, već godinama se ne može riješiti osebujnih autokrata koji dolaze na čelo zemlje i svoj narod drže u teškoj bijedi i siromaštvu. Nakon što je u prosincu prošle godine preminuo možda i najosebujniji diktator svih vremena, Saparmurat Nijazov, njegovo je mjesto zauzeo Kurbanguly Berdymukhamedov, koji, kako je vrijeme pokazalo, po ludostima nimalo ne zaostaje za Nijazovom. Naime, jučer je Berdymukhamedov proslavio pola stoljeća življenja, a taj je simbolični dan pretvorio u najveći događaj svoje zemlje koji svi moraju slaviti.

Kurbanguly Berdymukhamedov

Za rođendan si je dakle, poklonio predsjednički "lančić" od masivnog zlata optočen dijamantima, ukupne težine od čak jedan kilogram, što zapravo garantira da ga Berdymukhamedov gotovo nikada neće nositi. Usput je sebe odlikovao Odličjem domovine, potkrijepivši to svojim "izvanrednim postignućima". No, ni to nije sve, jer dobio je i novčanu nagradu u iznosu od 20.000 američkih dolara, kao i 30-postotno povećanje plaće i buduće mirovine. Osim toga, u opticaj je pušteno i 200 prigodnih zlatnika i srebrnjaka s, pretpostavljate, njegovim likom. Ipak, nije sve tako crno, jer kakav bi on bio predsjednik jednog naroda kada ne bi mislio i na sam narod.

Jučerašnje slavlje

- Svi moji napori usmjereni su osiguranju toga da Turkmeni vode pristojan život i da našim ljudima ništa ne nedostaje da budu sretni, izjavio je Berdymukhamedov pred okupljenim mnoštvom, vjerojatno ne primjećujući da prosječna plaća u njegovoj zemlji iznosi tek 90 dolara, iako Turkmenistan, od 1991. godine samostalna država, obiluje bogatim zalihama prirodnog plina i nafte. Ovim je slavljem Berdymukhamedov pokazao kako njegova politika i filozofija vladanja nimalo nije odmakla od one koju je prakticirao njegov prethodnik, Saparmurat Nijazov, čiji bi zakoni i neke odluke bili smiješni da nisu tragični, a ovo je prava prilika da se podsjetimo na neke od njih.

Zlatni spomenik Nijazovu

Nijazov je, naime, toliko obožavao svoj lik da je naredio da se prvi kalendarski mjesec nazove njegovim imenom, odnosno nadimkom Turkmenbaši (u prijevodu "Otac svih Turkmena"), koji je dao sam sebi, dok je mjesec rujan imenovao kao "Ruman" što je naslov njegove knjige o moralu i vjeri. Nakon toga taj je inžinjer energetike i bivši gorljivi komunist predložio, doduše na ideju jednog zastupnika, da se travanj nazove po njegovoj majci Gurbansoltan, kojoj je, uzgred rečeno, diljem države podigao brojne spomenike, a proglasio ju je i narodnom junakinjom zbog njenih "zasluga za domovinu", iako je zapravo jedina njena "zasluga" to što je rodila sina Saparmurata. Da je uistinu obožavao svoje ime pokazuje i činjenica da je nekoliko gradova imenovao po sebi, ali se nije zadržao samo na tome pa je i po jedan meteor, jogurt i parfem nazvao svojim imenom. Gotovo svaki grad u Turkmenistanu ima njegov kip, a glavni grad Ašhabad ima ih čak desetak od kojih je najimpozantniji onaj napravljen od zlata i visok 75 metara, a koji se okreće tako da u svakom trenutku njegovo lice bude obasjano suncem. Istovremeno svi apoeni tamošnje valute imali su na sebi samo njegov lik.

Novčanica s likom Nijazova

Bizarnim odlukama tu nije kraj, jer nedugo prije smrti, muškarcima je zabranio da nose brade, a svim stanovnicima da imaju zlatne zube. No, još je bizarniji način na koji je donio odluku o zabranjivanju zlatnih zubi. Naime, jednom je prilikom sreo neku djevojku sa zlatnim zubom i shvatio da mu se to nikako ne sviđa, pa je odluku o zabrani donio na licu mjesta. Djevojku je uputio na tadašnjeg ministra zdravstva, stomatologa po struci, da joj umjesto zlatnog zuba napravi bijelu krunu, poručivši svom narodu da čuva svoje zube, i to tako da što više glođaju kosti, jer je kao mali promatrao pse kako glođu kosti i spoznao da je upravo to razlog zašto psi imaju zdrave zube. Kako mladi Turkmeni ne bi zasrtanili pod utjecajem inozemne mode, svojevremeno je na sve granice poslao frizere i brijače, kako bi došljake u Turkmenistan prigodno ošišali i obrijali prije nego što svojim izgledom pokvare tamošnju omladinu. Sebe je, uz pomoć parlamenta proglasio doživotnim predsjednikom, a uveo je i niz praznika, od kojih je svakako najčudniji onaj koji pada na 10. srpanj - "Dan lubenica". Ukinuo je državnu operu i balet, jer takve stvari "nikom ne trebaju", a i "nisu u skladu s turkmenskom kulturom", međutim nagađa se da je do ukidanja došlo jer ni opera ni balet nijedno djelo nisu posvetili njemu. Dakle, savršeno je jasno - Kurbanguly Berdymukhamedov ima veliki izazov!